Znanost RAVNATELJICA RUĐERA ZA TPORTAL

'Neka se Blagus vrati svom poslu i opravda plaću koju dobija'

U mom mandatu nitko od 900 zaposlenika IRB-a osim dr. Blagusa nije imao nikakvih problema oko istupa u medijima. Naši znanstvenici stalno javno nastupaju na sve moguće teme, dvojica čak pišu i blog u jednom dnevnom listu i nije nikad bilo problema, rekla je u intervjuu za tportal ravnateljica Instituta Ruđer Bošković

No dr. sc. Danica Ramljak ističe da postoji razlika između prihvatljivog javnog komentara, pa i kritike u medijima s jedne strane te ponašanja koje nije u skladu s Kodeksom instituta i civiliziranim uzusima pa stoga vodi u anarhiju s druge.

Podsjetimo, ona je prošli ponedjeljak upozorila dr. sc. Sašu Blagusa da bi svoje kritike na račun strateških odluka Instituta u medijima trebao iznositi s jasno definiranom distancom kao građanin s imenom i prezimenom, a ne u ime instituta ili pak s njegovom afilijacijom.

Naime, dr. Blagus je nedavno u medijima upozorio da bi novi zakoni o znanosti, svojim zaokretom prema tržišnoj orijentaciji mogli komercijalizirati znanost. Također je istaknuo da je utjecaj vlasti u izboru ravnatelja instituta prevelik (u Upravnom vijeću koje bira ravnatelja sjedi pet predstavnika Ministarstva i četiri Instituta, tako da je zadnja ona koju kaže Ministarstvo) da bi se poziv Ministarstva ravnateljima da sudjeluju u povjerenstvima za doradu prijedloga novih zakona, koje je akademska zajednica u studenom oštro kritizirala, automatski mogao smatrati demokratskim činom.

Ravnateljičino upozorenje i navodne prijetnje otkazom dr. Blagusu, uz obrazloženje kako slična praksa postoji i u drugim institucijama razvijenih demokratskih zemalja, brojni su članovi akademske zajednice doživjeli kao gušenje demokratskog dijaloga i sloboda mišljenja. Neki znanstvenici ističu da je takva praksa možda uobičajena za korporacije, ali ne i za znanstvene institucije te čak smatraju da bi Kodeks na koji se dr. Ramljak pozvala trebalo ukinuti. No ima ih i koji misle drukčije poput dr. sc. Igora Štagljara koji smatra da Blagusov istup na Sveučilištu u Torontu ne bi prošao.

Zamolili smo dr. Ramljak da nam u intervjuu objasni svoje stavove.

Neki znanstvenici smatraju da je pozivanje na red dr. Blagusa neutemeljeno jer je normalno da novinari uz njegovo ime istaknu i njegovo zanimanje i funkcije - 'On nije radnik Gradske plinare', kaže dr. Vikić Topić. U tom kontekstu neki navode načela koja je predstavio Association of American Colleges and Universities (točka 3). Što mislite o tome?

Prije svega, zahvalna sam tportalu što mi daje priliku odgovoriti na objede kojima me se u javnosti pokušava prikazati kao osobu koja guši demokraciju i slobodu misli na Institutu Ruđer Bošković (IRB). To je, naravno, notorna neistina. Ja nikome pa tako ni kolegi Blagusu ne namjeravam braniti da govori u medijima o bilo kojoj temi kao slobodan građanin ove zemlje. Međutim, kao ravnateljica Instituta dužna sam poštovati ustaljenu praksu istupa prema medijima - Kodeks koji je donio ravnatelj prije mene, dr. Mladen Žinić, te Statut Instituta, u kojem stoji da zaposlenici Instituta mogu nastupati u ime Instituta i komentirati poslovanje ili stavove Instituta ako za to dobiju ovlasti. Poznato je da ih dr. Blagus nije imao niti se trudio u svojim nastupima i čestom pisanju u medijima napraviti distancu između svojih privatnih stavove i službenih stavova Instituta. Dapače. Svugdje ga se navodi kao zaposlenika IRB-a, čak i onda kad osobno piše tekstove na portalima, a najbolji dokaz njegova shvaćanja slobode jest činjenica da je nepozvan upao na službenu konferenciju za tisak koju sam održala na Institutu te iznio neistine da sam mu prijetila otkazom. Dakle, i tada je prekoračio svoje ovlasti te se nije najprije obratio nadležnim tijelima Instituta za rješavanje svojih problema, jer ih očito ne poštuje i misli da je njemu dozvoljeno što nije ostalima.

Želim napomenuti da u mom mandatu nitko od 900 zaposlenika IRB-a osim dr. Blagusa nije imao bilo kakav problem oko istupa u medijima. Naši znanstvenici stalno nastupaju u medijima na sve moguće teme, dvojica čak pišu i blog u jednom dnevnom listu i nije nikad bilo problema. Uostalom, na temu Saša Blagus, molim vas, pitajte i bivše ravnatelje IRB-a.

S druge strane, nisam začuđena da se javno oglasio dajući potporu Blagusu baš bivši državni tajnik dr. Dražen Vikić Topić, koji se prošle godine, nakon tihe i brze smjene čiji razlozi još uvijek nisu jasni, vratio na Institut iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Ono što zapanjuje jest činjenica da je upravo za mandata dr. Vikića Topića u Ministarstvu donesen Statut IRB-a kojemu je on osobno svojedobno dao punu podršku i koji jasno regulira tko može nastupati u ime Instituta Ruđer Bošković u javnosti. Mene je taj Statut dočekao već napisan i u cijelosti pripremljen kad sam stupila na dužnost. Stoga je u najmanju ruku jako čudno da je g. Vikiću Topiću, kao osobi koja je u ime Ministarstva nadgledala rad na Institutu, 'promaknuo' članak Statuta IRB-a koji to regulira.

Možda mu je sad bolje i oportuno ne sjetiti se nekih činjenica, jer je od prvog dana mog mandata, još dok je bio državni tajnik, Vikić Topić pokušao, ali nije mogao interferirati u svakodnevno odlučivanje i poslovanje Instituta. Pokušao je koristiti svoj položaj, a budući da nije išlo, ubrzo sam postala metom za njegove pismene prijetnje što je svakako mimo demokratskih pravila na koja se danas poziva. Za to imam i dokaze.

Za mene je slučaj Blagus završen i ne planiram na tu temu više javno govoriti. Ja na Institutu imam odgovornost za 900 ljudi čiji su mi dobrobit i rad jako važni, a u okviru svojih ovlasti dužna sam osigurati da se rad odvija u skladu sa Statutom i po pravilima koja uvažavaju red, a ne samovolju i anarhiju.

Dr. Blagus kaže kako osobno nije vidio spomenuti kodeks. Postoji li on (neki tvrde da ne znaju kada je donesen) i što u njemu konkretno piše o javnim nastupima znanstvenika?

Kodeks je donesen za vrijeme mog prethodnika ravnatelja IRB-a dr. Mladena Žinića. Dr. Blagus je kao i svi zaposlenici IRB-a dobio sadržaj tog kodeksa na svoj osobni e-mail u više navrata i to je lako dokazivo.

Neki također tvrde da se sankcioniranjem nastupa znanstvenika u medijima uvodi atmosfera straha i načelo kažnjavanja delikta mišljenja. Možete li to komentirati?

To je neutemeljena tvrdnja. Već sam rekla da osim Blagusa nitko od zaposlenika IRB-a nije bio ni upozoren zbog nastupa u medijima i da svi uredno i slobodno govore. Svi zaposlenici odgovorno shvaćaju pravila ponašanja na Institutu. Uostalom, tako je i u svim zemljama svijeta. Čudi me recimo da dr. Vikić Topić kao veliki branitelj istupa dr. Blagusa, koji je kao uostalom i ja nekad kratko radio na National Institut of Health (NIH), prestižnom i vodećem institutu za zdravlje u SAD-u, brzo zaboravlja svjetsku praksu u ovom pitanju. Možda bi bilo dobro da kontaktira NIH i za hrvatsku javnost pribavi mišljenje kad i tko s NIH-om može nastupati službeno pod afilijacijom Instituta u medijima i pod kojim uvjetima. Ili to zapravo nije važno, već su mu u pozadini drukčiji motivi.

Bi li vi Blagusu zabranili da istupa u medijima kada bi podržavao vaše stavove?


Moje ponašanje i mišljenje na ovu temu nema nikakve veze s Blagusovim podržavanjem ili nepodržavanjem mojih stavova. On ima potpuno legitimno pravo ne podržavati mene, moje stavove kao privatne osobe. Ali stavove koje zastupam kao ravnatelj u ime instituta i koji su odraz legitimnih zaključaka i službenih stavova tijela IRB-a trebao bi preispitati, uostalom kao i svaki zaposlenik, kroz nadležna tijela IRB-a, prihvaćenim procedurama, što do sada nikad nije učinio. Nedopustivo je da sa svakom primjedbom ide preko medija. Postoje dopisi ravnatelju i Znanstvenom vijeću, potom Ministarstvu. Kada je sve to iscrpljeno, onda može ići u javnost.

Iako imam spoznaju da je Dr. Blagus već dugi niz godina i za vrijeme bivših ravnatelja zaobilazio institutske procedure, savjetovala bih ga da je poželjno da se tijekom radnog vremena vrati svom poslu i opravda plaću koju mu osiguravaju porezni obveznici. Iza radnog vremena, kao uostalom i svi mi, može raditi i govoriti u svoje ime što god želi, ali bez službene afilijacije Instituta. Treba razlikovati anarhiju od demokracije. Na demokraciju imaju pravo svi, ali na anarhiju nitko.

Postoji li po vašem mišljenju opasnost da novi zakoni uvođenjem programskog financiranja komercijaliziraju znanost - da se istraživanja počnu vrednovati isključivo prema profitu koji mogu donijeti? Što će u tom kontekstu biti s istraživanjima koja na prvi pogled ne donose izravnu korist?

Mislim da tu ne bi trebali razvijati konspirativne teorije već prostudirati prakse drugih zemalja. Upravo sam se vratila s radionice koju su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Sveučilište u Zagrebu organizirali u Dubrovniku na temu programskih ugovora. Slušali smo kolege iz Njemačke, Austrije i Danske koji su nam iznijeli svoja iskustva. Sudjelovali su predstavnici gotovo svih hrvatskih sveučilišta, rektori, prorektori i dekani. Složili smo se oko nekih načela koja još uvijek treba temeljito prostudirati i prilagoditi hrvatskoj zbilji. Taj proces će, po onom što sam čula, trajati do 2013. godine.

Možete li nam reći kojim se konkretnim mehanizmima u zakonima planiraju zaštititi temeljna istraživanja?


Zakoni su još u izradi i kad idući nacrti budu predstavljeni javnosti radi javne rasprave, tada ću ja i svi u sustavu znanosti to moći komentirati. Teško mi je komentirati nedovršeni nacrt, ali znam da ako se usvoje sve sugestije Povjerenstva za Zakon o znanosti, tada će idući nacrti biti temeljito različiti od početnih.

Neki znanstvenici smatraju da je utjecaj vlasti u izboru ravnatelja instituta prevelik da bi se poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja ravnateljima da sudjeluju u povjerenstvima za doradu prijedloga novih zakona, koje je akademska zajednica u studenom oštro kritizirala, automatski mogao smatrati demokratskom procedurom. Što kažete na to?

Gotovo svi ravnatelji javnih instituta (23 od ukupno 25) su jednoglasno podržali stavove da se nastavi s radom na novom nacrtu Zakona o znanosti. Što se tiče njihovih stavova, uvjerena sam da su zastupali mišljenje svojih znanstvenih vijeća jer to je jedino moguće. Ja sam itekako zastupala stavove Znanstvenog vijeća (ZV) IRB-a. Prema tome, ja ne nastupam prema van sa svojim privatnim stavom već sa stavom ZV Instituta Ruđer Bošković koje mi je u mom izboru dalo veliku potporu tajnim glasovanjem i čije stavove ja već skoro dvije godine stalno zastupam. Važno je napomenuti kako Znanstveno vijeće Instituta Ruđer Bošković biraju znanstvenici samog Instituta, a ne ministar. Ako se moj stav razlikuje od stava ZV-a, mi ga na sjednici raspravimo, ali to ne činimo u medijima već sukladno civiliziranim uzusima i u okviru internog sastanka.

Hoće li biti privatizacije Ruđera?

To je nebuloza koju podmeću oni kojima je istina dalek pojam. Te tvrdnje su notorna neistina i s obzirom na to da je tportal ozbiljan medij, treba filtrirati od koga i kako dolaze takve insinuacije. Možda bi vašim čitateljima dosta stvari bilo jasnije da pročitaju moj nedavni intervju u jednom dnevnom listu.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još