Astrobiolozi već cijeli niz godina znaju da su aminokiseline od kojih je izgrađen život mogle nastati u svemiru. Ove molekule u prirodi se stvaraju u dvije vrste, međutim, organizmi na Zemlji izgrađeni su samo od jedne.

Novo istraživanje predstavljeno u časopisu Astrophysical Journal Letters pokazalo je kako je u uvjetima oko jedne zvijezde mogao nastati povećani postotak prave vrste aminokiselina.

Aminokiseline su molekule nalik na svrdlo vadičepa ili fusile, a mogu biti uvrnute na lijevu ili desnu stranu. U kemijskim procesima uglavnom nastaju jednake količine obiju verzija, međutim, živa bića na Zemlji koriste isključivo lijevo orijentirane.

Slavni eksperiment iz 1952. godine, u kojem su oponašani procesi u kojima je mogao nastati život, pokazao je da električna iskra u primordijalnoj juhi jednostavnih elemenata, kakva je mogla postojati na Zemlji, stvara aminokiseline, međutim, uvijek jednak broj lijevih i desnih.

Nakon što su neki znanstvenici predstavili ideje prema kojima su aminokiseline na Zemlju mogle stići na meteorima, djelićima kometa i asteroida, brojna istraživanja ovih tijela otkrila su da ona uglavnom sadrže znatno više lijevo orijentiranih aminokiselina, baš onakvih kakve koristi život. No do sada nitko nije uspio otkriti mehanizme koji bi izazvali poremećaje u simetriji i stvarali veće količine lijevih molekula.

To je konačno ovih dana pošlo za rukom stručnjacima na čelu s Uwe Meierhenrich sa Sveučilišta Sophia Antipolis u Nici.

Tim je proučavao komade ledenog materijala koji je sadržavao neke jednostavne molekule poput vode, metanola i amonijaka od kojih se sastoje aminokiseline. Ove ledene komade izložili su ultraljubičastom svjetlu posebne polarizacije.

Zrake svjetlosti uvijek imaju neku polarizaciju što znači da osciliraju u određenom smjeru primjerice gore-dolje ili lijevo-desno (ili nešto između). Ova pojava koristi se u izradi 3D naočala – jedno staklo tih naočala u oko propušta samo zrake polarizirane gore-dolje, a drugo samo zrake polarizirane lijevo-desno. Na taj način naše lijevo oko vidi samo ono što je snimila lijeva kamera, a desno ono što je snimila desna i mi imamo doživljaj dubine kakav u prirodi stvaraju dva oka.

No svjetlost koju je koristio tim s francuskog sveučilišta polarizirana je cirkularno, što znači da vektor električnog polja te svjetlosti nije fiksan u jednom smjeru, već s protokom vremena opisuje krug (pogledajte animiranu sliku).

Od ranije je poznato da svjetlo oko zvijezda u nastajanju postaje cirkularno polarizirano kada prolazi kroz goleme oblake u kojima su čestice poredane u skladu s magnetskim poljima. Eksperiment je pokazao da upravo tako polarizirano svjetlo potiče stvaranje nešto većeg postotka lijevih aminokiselina.

'Morali smo pronaći neki poremećaj u simetriji... Jedno od najvažnijih pitanja bilo je: je li život jednostavno nasumce odabrao jedan tip molekula. No čini se da je priroda pomogla taj proces', komentirao je NASA-in astrobiolog dr. Daniel Glavin

Glavin ipak ističe da se u prirodi ova nejednakost s vremenom obično izjednačava. To pak znači da znanstvenici u sljedećem koraku trebaju otkriti kako je lijeva orijentacija ostala očuvana za dulje vrijeme i kako se prenijela na Zemlju.