KAD ME NALJUTE NE MOGU DA SE NE RASPLAČEM

Pozdrav! Moj problem je sitan, ali ipak bitan. Kad me ljudi zadirkuju ili kad mi bezobrazno odgovore, dignu mi tlak stvarno jako brzo i kad poživčanim i kad sam ljuta to me sve tjera u plač. Pričala sam s par ljudi o tome pa su mi rekli da želim privući pažnju na sebe, a ja mislim da to nije istina jer se uvijek trudim da kad se rasplačem, pobjegnem s mjesta događaja, tamo gdje me nitko ne vidi i onda se isplačem kao budala. Ne mogu to kontrolirati, zapravo vjerujem da mogu, ali ne znam kako. Savjeti poput broj do deset ili duboko diši ne pale. Meni i ne smeta toliko to što se razbjesnim jer često imam i razloga za to, nego mi smeta to što počnem plakati. Usput, imam 19 godina i to bi stvarno trebala nekako riješiti. Unaprijed hvala

Redakcija Teena: Mi ti nemamo ljestvicu kojom ocjenjujemo probleme, za nas ti je ovako: ako netko sjedne i napiše nešto što skida sa svog srca kao teret – važno je! Tako i ovo tvoje. Nama se čini da bi kod ovog tvog problema bilo pametno preusmjeriti koncentraciju na nešto sasvim drugo, što nam više 'zvoni' kao pravi uzrok ove reakcije. Naime, tebi smeta plakanje kao reakcija koja ti smeta, ali, možda je bitnije riješiti pitanje te osjetljivosti u tebi koju može lako dotaknuti nečija otrovnija strelica. U tebi se nalazi jedno jako mekano mjesto koje nije dovoljno zaštićeno i lako ga je pogoditi. Ono što bi trebala napraviti je, ne da ga zaštitiš da se do njega ne može, nego da mu promijeniš agregatno stanje – iz mekanog u čvrsto! Znači, nije ti rješenje da ti brojiš kako ne bi (za)plakala, nego da pomisliš: 'Ma, bez veze, pa nema teorije da dozvolim da me ovako nešto sitno i mizerno izbaci iz takta!' Kužiš? Mi mislimo da će ova rečenica, s dovoljnim brojem ponavljanja, lako ući u sve važne stanice tvojeg tijela, koje će je zapamtiti kao naredbu da tvoja prva (nova) reakcija bude – odmahivanje rukom! To se može, samo treba početi vježbati odmah i biti uporan. I, samo usput, u životu ti (stvarno) nije bitno što ti netko govori, nego TKO. Ovo će ti, ako zapamtiš, prištedjeti (hekto)litre suza također...Ajde, u vježbu i mantranje, možeš ti to! Go!

ZALJUBLJENA SAM U SUPER FRENDA

Pozdrav. Moj problem je nesretna zaljubljenost. Imam jednoga prijatelja kojeg znam od kada znam i za sebe. Moja sestra i njegov brat išli su zajedno u vrtić i školu, a poslije njih i mi u vrtić. Nažalost, nismo mogli zajedno ići u školu jer sam ja dva mjeseca starija, a tada je zakon bio da moram krenuti ranije jer sam rođena početkom godine. Prije smo bili najbolji prijatelji, no ta razdvojenost je puno stajala između našega prijateljstva. Sada oboje idemo u srednju školu (on 1., ja 2. razred). Još uvijek smo si jako dobri prijatelji i još uvijek idemo jedan kod drugoga. Mislim da je bio zaljubljen u mene, ali kratkorajno i prije par godina. Problem je u tome što on mene gleda samo kao prijateljicu. Moje pitanje je da li da pokušam nešto više ili da ne kvarim ovako dobro prijateljstvo. Ipak se znamo od uvijek, a ukoliko veza ne uspije, a bojim se da neće, zasigurno će utjecati na naše prijateljstvo. On je puno ozbiljniji i inteligentniji od mene, ali razlike se privlače, zar ne? Da mu dam do znanja da želim nešto više, i ako da - kako? Molim pomozite. Unaprijed hvala. :)

Miško

Redakcija Teena: Pa, čuj, nama ti je uvijek samo jedna reakcija na ovakvu dilemu u životu – čim se jednom (za)pitaš ovo pitanje – nema natrag! To je tako. Bilo nešto prijeteljstvo ili ne, čvrsto, čelično, limeno, zračno, čim tu osobu jednom pogledaš drugim očima, i to onim koje se sjaje odsjajem mjesečine, tu ti više zapravo nema natrag. Odnosno, ima, ali to se zove strah, oklijevanje, kočenje, uglavnom, totalna frka. Imaš pravo, rizik je riskirati da probaš neki odnos prebaciti iz prijateljskog stanja u ono najvišeg stupnja, no, jednako tako je žešće mučenje samo biti pored te osobe i konstantno čeznuti da to ne bude samo to. To čovjeka može emocionalno iscrpiti i baciti u dvije milijarde loših feelinga koji postoje na ovom svijetu. Zato treba biti, kako se veli – braveheart! Hrabro srce. Pa kud puklo. Ovo ti je naše skromno mišljenje jer iz iskustva znamo da samo viša sila zna što će biti sutra, a mi cijeli život samo nagađamo. Zato se ponekad treba prepustiti da te ta ista sila nosi, pa da vidiš gdje si zaslužio završiti. I isto tako, ponekad je budućnost okrutna stvar, trčiš u nju, pun nade da će biti lijepa i sretna. No, isto tako ponekad dotrčiš do zida i u punoj brzini lupiš glavom u njega. To boli, ali kada prestane, shvatiš da je možda tako bolje jer sad imaš priliku za neku novu budućnost. Koja će, možda, biti još bolja. Zato trebaš biti pozitivna i hrabro kleknuti u niski start, pa – u trk! Good luck!

VLASTITA MAJKA ME MALTRETIRA

MOLIM vas da mi pomognete s ovim problemom!! Jer ovako više ne mogu živjeti! Moj problem je MAMA, pogotovo sada otkad imam dečka! Da napomenem, imam 16 godina.

Znači, toj ženi je sve nenormalno:
Nenormalno joj je što hodamo kroz grad zagrljeni
...što se ljubimo
...što se grlimo
...što se viđamo
...što se volimo!

Stalno mi čita bukvice i soli pamet! Jednostavno je nemoguća. S tim dečkom sam tri mjeseca u vezi. Nedavno mu je poginuo rođak i molio me je da idem s njim na sahranu jer mu je trebala podrška (taj rođak mu je puno značio). Pokušala sam na sve moguće načine, ali mama nije popuštala. Jest da se radi o mjestu udaljenom dva sata vožnje autom, ali pobogu! Zar me ni na sahranu ne može pustiti??!!? Pokušala sam sve...Molila je, plakala, svađala se...Čak je i njegova mama pomogla u nagovaranju. Žena je fino poslala poruku mojoj mami u kojoj je moli da me pusti da idem s njima jer joj je sin u depresiji i samo ja tu mogu pomoći, čak je i rekla da će me doesti kući. Ali na sve to moja je kratko i jasno odbrusila da sam premlada da bi išla s njima i da će ona to shvatiti kada njena kćerka odraste. Naprosto je nemoguća. Svaki put me dovede do suza! Dečka, nažalost viđam samo dva puta tjedno. Kada sam jednom prilikom poslije škole otišla s njim na piće i stvarno smo se zapričali i završili tek oko 6 poslijepodne! Kada sam došla kući čekali su me šamari s njene strane i uvrede...Nikada neću zaboraviti to. Ušla sam u kuću, a ona me je počela čupati za kosu i govoriti mi da sam kurva! Možete misliti kako je to?? Kada vam vlastita mama kaže da ste kurva samo zato što ste bili na dužoj kavi s dečkom. Nezamislivo. Stalno mi ponavlja da ću upropastiti svoj život, da nemam karaktera i slično. Pametnija sam od svih svojih vršnjakinja zajedno! I nipošto ne bih uradila nešto opasno... u vezi smo već tri mjeseca, on ima 18 godina i nijednom nije niti spomenuo seks...a kamo li nešto pokušao! Mislim da i neće još dugo vremena. A moja je mama jako uvjerena u to da ću zatrudnjeti mlada, udati se, neću završiti fakultet i imati jadan život! Koliko god joj ponavljam da pazim i mislim na tebe, ona ne mari!

Prekjučer smo dečko i ja napunili tri mjeseca veze i napokon se vidjeli nakon pet dana! A ona je odlučila i to pokvariti. Dok sam s njim bila na našem mjestu, slala mi je poruke da me je tata vidio zagrljenu s njim i da se odmah vratim kući! Naravno, ne moram ni govoriti da se on koji je uvijek dobro raspoložen i omiljena osoba u društvu upravo zbog svog optimizma postao u trenu tužan i neprestano govorio da ne valja da je on kriv za sve. I to me je najviše boljelo! Da moja nesretna mama pokvari dan koji mi je trebao biti najljepši dan tog mjeseca. Da ne napominjem da je prije par sekundi ušla u moju sobu s rečenicom : 'Ako popustiš u školi, ja ću ti zabraniti da se viđaš s njim!' Stvarno više ne mogu plakati, ne mogu trpjeti da mi i dalje kvari vezu! Jednostavno ne mogu...a na pamet mi ne pada nikakvo rješenje! Što da izmislim da se češće viđam s njim?? Jer mi je on velika podrška u svim problemima i ne znam kako bih bez njega!

Redakcija Teena: Ok, mi zbilja kužimo roditelje na svaki mogući način jer zbilja nije lako u današnje vrijeme odgajati dijete i pustiti ga u život samo tako. No, ovo nam se ipak čini malo ekstremno u količini straha i reakcija, nažalost, moramo to reći. Naime, loše je da te se natjera da imaš traumu zbog toga što imaš dečka i da taj osjećaj povezuješ s osjećajem ljubavi jer ona nije loša i nitko se ne bi trebao bojati jer je osjeća. Ok, kužimo da tvoja mama misli da si premlada za vezu i da joj je to gotovo nemoguće sada prihvatiti, no, loše stvari se ne moraju događati samo u tom pitanju. Pa, možeš hodati cestom i da ti doleti cigla u glavu i eto lošeg ishoda. Znači, treba naći neku ravnotežu između straha i opuštenosti. Ono što nama izgleda da najviše nedostaje u odnosu između tvoje mame i tebe je – povjerenje. Čini nam se da ga među vama jednostavno nema dovoljno, zbog čega dolazi do ovakvog kolapsa u komunikaciji svaki put kada tvoju mamu obuzmu sumnje i strahovi. No, moramo reći i to da je to njena obveza da se potrudi uspostaviti te sitne komunikacijske veze i vezice, a na tebi je da ih prihvatiš dok vam je zajednička obveza raditi na tim vezicama da postanu čvrste spone. Ako toga nema, onda se ne može ni očekivati da će odnos klizati u harmoniji i skladu. Mi ti predlažemo da jedan dan potakneš jedan ozbiljan razgovor s mamom i to u trenutku kad je raspoložena i smirena, te da joj pokušaš objasniti kako se osjećaš i da joj, na kraju krajeva, objasniš da može imati povjerenja u tebe. Ako to ne upali, probaj razgovarati sa tatom pa da vidite možete li zajednički nekako utjecati na nju i poboljšanje tog odnosa. U međuvremenu svakako nazovi plavi ili hrabri telefon, zbog podrške, ali i još korisnijih savjeta od ovih naših, koje mogu izaći samo iz iskustva stručnjaka. Ne propusti nijedan segment koji smo ti preporučili i samo nam još ostaje da vam zaželimo da se sve smiri i fino se poslaže na svoje mjesto. Cheers!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr