Bok! Imam 21 godinu, a moj problem je odnos s mamom. Moji roditelji su davno rastavljeni, bilo je jako teško da se ja i mama izvučemo iz te grozne situacije, jer otac je bio zločest, zlostavljao me i mučio 15 godina mog života. Sad živim s mamom i drugim ocem koji mi je puno bolji od pravoga oca. Kad sam bila mala mamu nisam smjela vidjeti čak pet godina, pa ne znam je li je to sada razlog naših svađa. Svaki dan se moramo posvađati oko bilo čega. Te svađe su toliko velike da mislim da je najbolje da odem od kuće, jer ja to ne mogu više podnijeti. Ne mogu slušati više te svađe, ona stalno traži nešto samo da bi pokrenula svađu, misli da uživam u tome i da to namjerno radim da joj bude gore. Ona ne može shvatiti da ja više nemam snage i da ne bi htjela da je izgubim jer mi je jedina majka koja je sa mnom. Koliko god mi ponekad ide na živce i koliko god se mi svađamo, žao mi je jer je volim i ne mogu zamisliti život bez nje, jer još sam mlada i puno me toga čeka. Što god da joj kažem, ona mi ne vjeruje. Ne mogu više s njom razgovarati o ičemu. Problem je u tome što živim pod njezinim krovom, nemam posao, a ne mogu otići nigdje jer nemam financijskih mogućnosti da si plaćam stan. Kako da učinim da se ne svađamo toliko i da se više družimo. Molim vas da mi pomognete, jer ne znam više što da radim! Hvala!

Redakcija Teena: Po svemu što si nam ispričala, postoji i više nego par dobrih razloga da su odnosi između tebe i mame poput napete žice koja samo što ne pukne. Gle, u vašoj obitelji se dogodilo toliko toga što se ne može samo tako gurnuti pod tepih i nastaviti dalje, da vas dvije nećete još dugo moći ignorirati to stanje. Jednostavno, mnogo toga ružnog niste riješile i to neriješeno stanje 'visi' među vama izazivajući iskrice svako malo. To ti samo znači da se čovjek treba posvetiti rješenju i čišćenju problema ili barem pokušati sve da se to ostvari. Biti financijski neovisan je ogromna stvar, daje ti slobodu i mogućnost (životnog) izbora, kao i priliku da lupiš šakom od stol i vikneš 'e, ja ovo više neću trpiti!'. I to je super moćan osjećaj, ali, povjerit ćemo ti nešto povezano s tim osjećajem što je i nas same zaprepastilo kao iskustvo, a to je da taj moćan osjećaj ipak NE rješava stvari onako kako bi čovjek očekivao. To iskustvo je prilično neočekivano i šokantno, ali, fakat istinito. Jednostavnije rečeno, nikakav oblik bijega ti NE rješava stvari u životu, a preseliti se, osim što je tebi to sada financijski nedostižno, je upravo to. Kada pobjegneš, problem ostaje. Možeš se ti i preseliti, sjediti sama u neka četiri zida koja ćeš zvati samo(stalno) svojim, ali, i u ta četiri zida, vjeruj nam, će te, kada legneš navečer u samo svoj i udoban krevet, žuljati neriješeni problemi s mamom. I sve ostalo s čime se čovjek hrabro ne suoči! Nama je zato prilično smiješno kada se toliko hvali i slavi takozvano 'samostalan' život koji je vezan za činjenicu da sjediš sam u sobi i to je onda, kao, to. Pa, ako živiš solo, kakav ćeš drugačiji biti nego samostalan kada ti nema nikog tko ti može nešto obaviti. Po nama, to je totalno bezveze jer se, zapravo, najveća samostalnost pokazuje u zajednici. To ti je prava samostalnost, kada imaš nekoga uz sebe, a znaš, hoćeš i možeš uzeti svoje vrijeme, biti u skladu s obvezama prema sebi i bližnjima, znati biti odgovoran prema zajednici i sebi, pa onda se i opustiti samo kako tebi paše. Vjeruj nam, ovo ti je prava umjetnost, tako organizirati život da znaš i možeš živjeti s nekim, prihvatiti ga takvog kakav je i postići neku harmoniju u kojoj nitko nije frustriran. Živjeti solo je ništa, tu nema ovakvih izazova i kušnji kao u pokušaju ostvarenja sretnog života S nekim, zato mi i kažemo da se samostalnost dokazuje baš u zajednici, a ne u samovanju. Kužiš? Znači, poanta priče je da ti ne bi pomoglo da pobjegneš, nego treba sada izabrati teži put i suočiti se s ovim problemom. Pazi, to će biti bolno jer svako suočavanje s preživljenom patnjom vraća čovjeka u staru proživljenu bol, a to je teško. No, nas je iskustvo također naučilo da se treba prestati bojati boli i patnje jer, koliko god bježao, to dvoje je sastavni dio života i jednostavno se ne može izbjeći. Zato se treba prestati bojati prolaska kroz patnju i jednstavno se suočiti. Znamo, lako je to ispisati...Ali, vjeruj, može se. Ono što bi vam mi savjetovali je nešto što bi, zapravo, svaki prosječan i normalan čovjek odmah pomislio, a to je da vas dvije jednostavno morate zatražiti pomoć stručnjaka da vas uzme za ruku i vodi kroz taj mračni tunel prošlosti do prvog svjetla. To može samo stručnjak, ovako obične osobe, kao mi, možemo pružiti malu ručicu skromnog mišljenja, savjeta i utjehe, ali, to vam nije to. Vama treba ozbiljan trud i znanje odgovorne i stručne osobe da se vaš odnos oslobodi svih mračnih utega prošlosti. Mi mislimo da je taj zadatak vrijedan svake muke, znoja, patnje i truda. Predlažemo ti nešto jednostavno za početak, što predložimo svakome jer je naprosto dostupno, dobronamjerno i fenomenalno, a to je okrenuti broj plavog ili hrabrog telefona. Znamo da zvučimo kao papige sa ta dva broja, no, nije nas briga jer dok tako nešto postoji, mi ćemo to žestoko podržavati i uputiti svakoga kome treba. Nema bolje, anoniman si, možeš reći SVE, a na drugoj strani je osoba koja te čeka i ŽELI ti pomoći. Pa, tko bi normalan to odbio iskoristiti. Zato ti savjetujemo, nazovi, reci sve ovako kao nama i oni će te uputiti kako i što dalje. Mi se također nadamo da smo ti unijeli bar malu zraku prvog svjetla, čisto onako, da znaš kojim putem dalje. GO!

Pozdrav Teen! Htjela bih si konačno naći nekog dečka! Imam 17 godina. Gdje da ga upoznam, Je li bolje upisati neki sport, teretanu, školu stranih jezika, školu plesa… Ili imate neku drugu ideju??? Heeelp, jer dosta mi je samoće, a izlaske u kafiće ili disko ne podnosim. Pomozite!

Redakcija Teena: Uh, pa sve što si sama nabrojala, ni mi ne bi znali bolje. Idealno. Izvrsno. Savršeno. Pun pogodak! Apsolutno nam je OK da nisi tip za kafiće ili disko, pa je sve što si nabrojala naprosto fenomenalna zamjena za lokaciju na kojoj bi prva iskrica dobre love story mogla planuti. Ujedno, čak i idealnija jer nam se nekako, iz dosadašnjeg iskustva, čini da se brojčano veća količina pozitivne ekipe nakuplja na mjestima kao što su sportske dvorane za sport i čagu, škole stranih jezika i ostalih super životnih hobija. U kafiće i disko klubove nalijeće svašta, pa tu treba dobro birati i paziti. No, paziti i birati treba uvijek i svugdje, pa uz malu mrvicu životne sreće i pokoju dobro opaljenu strijelu match-makera Kupidona, možeš napokon viknuti – BINGO! Mi ti svakako držimo fige da baš tako bude. Ajmo, zasukat' rukave, pa u rad, trud i akciju! Go!

E ovako, situacija je sljedeća. Meni je 15 godina, on je godinu dana stariji. Na početku je sve bilo idealno, dopisivali smo se prvo na Faceu, našli smo se i zabrijali… Poslije svega opet smo se kratko dopisivali. On mi je odmah dao do znanja da nije zainteresiran za vezu, a na moje pitanje zašto nije htio reći. Nakon toga je sve nekako prestalo, našli smo se još nekoliko puta, ali bio je hladan prema meni. Poslije toga smo se još malo dopisivali na Faceu. Rekla sam mu da mi je jako stalo do njega i da bih htjela da mi pruži priliku da me bolje upozna. Odgovorio mi je da će vidjeti i razmisliti. Pokušala sam mu objasniti da ne tražim vezu nego samo priliku da se bolje upoznamo, ali je skrenuo razgovor i od tada se više nismo čuli ni dopisivali. Sretnem ga nekad i samo mi se javi pozdravom. Što da napravim? Znam da nema nikoga, zašto se onda ne želi družiti sa mnom? Da mu pošaljem poruku i predložim da se vidimo ili da ga čekam da se sam javi? Jaaaako, jaaaako mi se sviđa i osjećam se užasno. Pomooozite miiiii!

Redakcija Teena: Eeee, da! Nažalost, znamo ovu groznicu, zapravo, nema tko ne zna... I moramo ti priznati da je to baš gadan osjećaj kroz koji prolaziš. Taman si nadomak nečega što grozničavo želiš i to ti, kao pijesak, samo procuri kroz prste. No, nažalost i da ponovno zagrabiš rukom šaku istog pijeska, ne postoji tako čvrst stisak kojim ti on ne bi mogao procuriti opet kroz prste. Dapače, što jače stisneš, to će prije iscuriti. Kužiš? Znači, treba zagrabiti koliko ti stane u šaku i ne stiskati prejako da ti ne iscuri kroz sve pukotine kroz koje može. Ovo ti je sada bila lekcija prva po ovom pitanju. A ona glasi da nikada ne treba zaglavinjati u prvoj sekundi kada držiš u ruci nešto što silno želiš jer će se druga strana prepasti sve te siline emocija kojima navališ na nekoga. Pa zamisli da tebi to netko napravi. Taman nešto krene, sve lijepo, polako i onda druga strana navali na tebe poput emocionalnog tsunamija, poput divovskog vodenog vala. Pa, naravno da ti je prva reakcija da počneš plivati što žešće i bježati što dalje da se ne ugušiš. Znači, u ljubavi se mora malo taktizirati kako ti se ne bi dogodilo upravo ovo što se sada dogodilo, da druga strana pobjegne glavom bez obzira. Polagan i strpljiv pristup je uvijek najmudriji izbor, ma koliko ti gorilo pod petama i svrbjeli dlanovi. Kužiš? To se jednostavno mora izvježbati. Naš ti je savjet da ga sad malo pustiš na miru i još dodatno da mu pokažeš da si ipak lagano krenula dalje. Čisto da se on opusti i skine sa svog straha da će se ugušiti od sve te siline tvojih emocija. Nakon toga, približavaj mu se malo po malo i NIKAKO, baš nikako mu ne govori da ti je silno stalo, pogotovo ako još niste ni na početku početkovog početka. Kužiš? Evo, ovo ti je naš prijedlog, ništa ne gubiš da ovaj put probaš ovom taktikom. Vidjet ćeš, možda ti se rezultat svidi. Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr