Teen VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (26. srpnja)

  • Autor: tportal.hr
  • 26.7.2010 12:30:32
  • 26.7.2010 12:00:00

Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Dragi Teen! Upoznala sam jednog super dečka kad sam bila kod tete na praznicima. Sve je bilo kao u bajci. Zabrijali smo, a on mi je ispričao puno toga (o svojim starcima, društvu, izlascima i još neke stvari o samom sebi) za koje sam poslije saznala da su neistinite. Pa čak se ispostavilo da ima curu, ali koja tada nije bila u gradu! Bila sam jako ljuta! Sad ne znam kako da se ponašam kad ga vidim sljedeći put. Da se posvađamo ili da ga ignoriram? Frendice mi kažu da napravim scenu kad ga sretnem. Povrijeđena sam, a opet mi je stalo do njega. Heeeeelp!

A.

Redakcija Teena: Jao, scenu ne! Nikad! Raditi scene ti samo znači da si slab, nemoćan, da ti je stalo na loš način i da ne znaš kako bi to riješila. Ovaj put također ne bi preporučili ni ignoriranje, nego, jedan puno finiji i moćniji pristup cijeloj priči. A taj pristup zna biti toliko moćan da totalno zavrti razum u glavi onog kojeg želiš malo provrtiti. No, za ovako fin i svilenkasti, recimo, najviše ženstven način rješavanja ovakvog poigravanja (koje će ti se dogoditi još milijardu puta u životu jer to ljudi pokušavaju da vide je li ide) ti treba velika moć savladavanja samog sebe, svog bijesa, ogorčenosti i povelike ljutnje. Naime, potpuno je normalno da imaš sve ove reakcije kada skužiš da ti netko – laže. No, jednostavno ti nije pametno to i pokazati jer tako se, prostim rječnikom rečeno, ogoliš do krajnjeg dijela duše, a svi znamo da čista golotinja, makar i duševna, jednostavno, kada se naglo dogodi, više nije – zanimljiva. A ti, da bi ga zadržala, moraš ostati zanimljiva, a to ti znači prekriti ove gole i ranjive dijelove duše koji bi ti mogli uništititi cijelu stvar. Mi ti predlažemo da se prema njemu jednostavno držiš posve – normalno (udahni duboko dok se približava i broji do 10!)! Dapače, nabaci mu osmijeh, popričaj ljubazno, ali u žurbi jer negdje jako važno i žurno moraš ići. Kužiš foru? Ponašaj se kao da te nije dotaknulo ni 5 posto to što te namjerno htio povrijediti. Vjeruj, ništa mu neće biti jasno jer OČEKUJE scenu. Ako je izbjegneš, postat ćeš mu tajanstvena i poželjet će (raz)otkriti što se krije iza ovako neočekivane reakcije, a to znači da će mu biti – zanimljivo! Isto tako, ako te pozove opet van, pristani, obećaj, a onda u zadnji čas – otkaži u nekoj hitnoj, neodgodivoj i veeeeelikoj žurbi. Kužiš opet foru? E, pa, mi ti imamo stav da svatko sam bira kako želi da igra ide, ako želi lijepo, može biti lijepo, ako ne želi, ne mora, može biti i ovako kako smo ti opisali. To znači da se sada i ti možeš poigravati s njim, kao što se on s tobom. Potpuno legalno jer on te svojim poigravanjem i time što te u startu vukao za nos jednostavno 'zamolio' da se poigravaš s njim i tretiraš ga kao prolaznog pješaka kroz svoj život. Ako ima imalo pameti u njemu, shvatit će da se s tobom ne može igrati, a onda ne pristaj na ništa dok ne riješi svoju situaciju s tom curom. Pa nisu te roditelji s ljubavlju donijeli na ovaj svijet da bi ti dozvolila da te ne tko ne poštuje, ponižava i tretira kao – drugu! Evo, pametnome dosta, a mi znamo da si ti pametna toliko da skužiš sve što smo ti htjeli poručiti i da povučeš sada samo one pametne i mudre poteze. So – GO!

Imam 16 godina i jedan veliki problem. Radi se o mom kompleksu debljine. Ne volim nositi kratke suknje i hlače ljeti, jer imam ogromne bokove i debele noge zbog kojih me je sram. Patim užasno zbog tog i radije se skuhavam u hlačama po ljeti nego da netko vidi moje noge i da mi se smije. Zbog toga mrzim ljeto i zavidim curama koje imaju vitke noge. Kako da se oblačim da se to ne vidi? Postoji li neka dijeta koja bi mi pomogla da stanjim noge? Naravno, zbog svega tog nemam ni dečka i užasno sam sramežljiva. Par puta sam se i rasplakala. Ostali dijelovi mog tijela su još nekako podnošljivi. Eto, ne znam možete li mi kako pomoći. Unaprijed zahvaljujem.


Redakcija Teena:
Pa, čuj, prva odluka koju bi ti mi sada preporučili je da ti ovo bude zadnje ljeto u kojem ćeš zbog ovog problema - plakati! I da se fino pomiriš s činjenicom da je ovo ljeto još jedno ljeto skrivanja, a da bi sljedeće već moglo biti ono - uživanja. Kužiš? Znači, kreni lagano i rješavanje i kreni – sad! Uzmi si vremena polako do sljedećeg ljeta da se preoblikuješ i radiš strpljivo i sporo na sebi. Vjeruj nam, od brzih rješenja nemaš baš ništa. Preporučamo ti da lagano kreneš u reorganizaciju prehrane što ti znači da ne jedeš nakon 7 navečer, osim voća. Više obroka kroz dan, a manjih ti je životni zakon koji je uvjet zdravlja. Nakon toga, uvedi lagane večernje treninge. U našim fitness centrima imaš trenere koji znaju sve moguće čarolije i tajne preoblikovanja tijela i bilo bi ti pametno da se obratiš nekom takvom da ti smisli program vježbi. Bez vježbanja, kretanja i sporta općenito ti nema zdravog tijela, duha, a ni lijepo oblikovanog. Na tome treba (uporno i sustavno) raditi. Isto tako imaš i pilates, to su vježba rastezanja, dobre i za kralježnicu i za oblikovanje, yoga također, vožnja bicikla, šetnje... Sve, samo ne ležanje. Uglavnom, ne treba s ničime pretjerivati, sve treba lagano i polako, ali uporno. I, vidjet ćeš, stići ćeš do svog krajnjeg cilja, a to je - fenomenalno i nezaboravno (sljedeće) ljeto! Ajde, pa – KRENI SAD! Ti to možeš! Cheers!

Uskoro ću imati 18 godina i dosta psihičkih problema. Iskreno, ne znam odakle početi ni kako da vam objasnim, ali evo pokušat ću. Imam problema s depresijom, niskim samopouzdanjem, niskim samopoštovanjem, samoubilačkim razmišljanjima, bježanjem iz realnosti, opsesivnosti, prejedanjem, samosažaljenjem, dugom i neobjašnjivom tugom, mijenjanjem raspoloženja, ponekad i samoozljeđivanjem i najviše s osjećajem usamljenosti. Svi ti moji problemi imaju korijene u mom djetinjstvu. Skoro se cijeli život borim s mišlju da sam ružna.
Bila sam slatko dijete i imala sam OK odnose s prijateljima, ali onda sam vrlo rano dobila prve naočale i odjednom postala jako nesigurna u sebe. Inače sam po prirodi osoba kojoj je stalo što dugi misle o meni i to mi smeta. Pošto su naočale bile jako smiješne, dosta su me drugi ismijavali (uglavnom dječaci). Već sam kao mala imala nisko samopouzdanje i nisam imala nijednog muškog prijatelja. I tako su godine prolazile, a ništa se bitno nije promjenilo do srednje škole. Taj period je prošao bezveze i imam osjećaj da sam izgubila dragocjene godine svog života. Iako je bilo i lijepih stvari, uglavnom sam te godine provela pokušavajući da se uklopim u nekakve grupe, ali nikad nisam jer su me uvijek smatrali štrebericom. Silno sam se željela uklopiti jer mi je bitno što drugi misle o meni, pa mi je lakše biti u nekoj grupi jer imam osjećaj kao da mi čuvaju leđa. Umjesto izlazaka s prijateljicama i razgovorima o prvim ljubavima, ja sam provodila vrijeme proučavajući sebe i svoj izgled. Skoro sve komplekse koje imam (a puno ih je) našla sam sama sebi! Nisam se nikad smatrala lijepom, ali nisam imala toliko problema s tijelom koliko s izgledom lica. Naravno, tu je nastao problem s muškim spolom, nikad nisam imala dečka i uvijek sam smatrala da je to zbog mog izgleda. Ali nikad mi nije bilo jasno zašto nisam imala ni jednog prijatelja ni kad sam bila dijete (pa zar je i zato bitan izgled?). Tako da ne znam komunicirati s muškarcima, jednostavno se zablokiram. Ne znam kako pričati s njima jer zapravo skoro nikad nisam vodila neki duži razgovor s njima. Uglavnom nisam zaljubljive prirode, ali sviđali su mi se neki dečki i nikad ni dan danas ni jednom dečku nisam priznala da mi se sviđa jer se bojim odbijanja. Ali onda je došla srednja škola i život mi se nekim čudom promijenio. Za to je zaslužna moja frendica koju sam tada upoznala i evo već se nekoliko godina družimo. Razlika između nje i mene je ogromna. Ona je samopouzdana i vrlo zgodna, potpuna suprotnost meni! Dečki se doslovno lijepe za nju. Jako je pozitivno utjecala na mene, više skoro pa i nisam razmišljala o tome što drugi misle o meni. Promijenila sam, počela sam nositi leće, šminkati se, uređivati… Uglavnom, osjećala sam se bolje u svojoj koži. Ali ta sreća je kratko trajala... Nakon nekog vremena shvatila sam da se moj problem s muškarcima nije riješio. Još uvijek mi se nije nijedan dečko upucavao i još uvijek sam zatvorena prema muškarcima, još uvijek nemam prijatelja. Stalno sam maštala o jednom dečku, znala sam ga često uhvatiti kako bulji u mene i kako mi se smiješi, ali umjesto da mu se nasmijem, ja sam okretala glavu i pravila se da ga ne vidim. I to sve zbog te proklete blokade, jer ne bih izdržala da mu priznam da mi se sviđa, a da me odbije radi mog izgleda (ima dana kada još uvijek mislim da sam ružna).

Na kraju je počeo buljiti u moju frendicu. Tako da sad više ne znam jesam li ja to sve umislila ili je on sve vrijeme gledao u nju. To me je jako pogodilo.. Ne to što je ona lijepa niti što on gleda u nju, nego me pogodilo to što sam se počela vraćati svojoj staroj fazi. Tada je počela depresija i evo traje već skoro dvije godine, kad sam s najfrendicom i društvom uvijek sam sretna, a kad dodjem kući samo šutim i plačem.. Počela sam se i samoozlijeđivati i ta bol mi je jedno vrijeme pružala jako veliko zadovoljstvo i olakšanje. Stalno razmišljam o budućnosti, uvjerena sam da se nikad neću udati, da ću umrijeti sama (a to me jako plaši) pa zbog toga često razmišljam da se ubijem iako znam da to neću učiniti. Nekad nekoliko sati dnevno slušam glazbu i zamišljam kako bi mi život bio drugačiji da sam uradila ovo ili ono, tako da sam opsjednuta i prošlošću. Onda kad završim s tim odem se prejedati ali na svu sreću se nisam udebljala. Ne mogu spavati i onda sam jako umorna. Osjećam se jako usamljenom, nemam baš puno osoba s kojima bi mogla razgovarati. Pokušala sam roditeljima objasniti ali pola ovoga nisu shvatili ozbiljno i rekli su mi da je samo kriza. Mrzim ovu depresiju jer ne želim više sebi uništavati život. Prošla mi je i osnovna a sad će i srednja škola u tuzi. I najgore je što mislim da će mi tako proći pola života i da ću umjesto sretnih uspomena imati samo tužna žaljenja. I nakon svega ne znam što da radim. Za psihologa nemam novca. Kako da se riješim blokade? Nemojte mi samo reći da mi prijateljica pomogne jer ona je učinila što je mogla.
Ne pričam ovo nikome jer ne želim da me žale, a pola ne bi ni razumjeli. Bila bih zahvalna kad biste mi mogli pomoći. Hvala!

Redakcija Teena: Mi mislimo da si ti napravila prvi fenomenalan potez što si sjela i sve ovo stavila na (virtualni) papir. Kažeš da nikome ne pričaš kako se osjećaš, a u tebi već godinama kuha i vrije napetost i nezadovoljstvo, gle, to je moralo negdje buknuti i eksplodirati. Moraš imati neki ispušni ventil za stvari koje te tište i pritišću, a nema boljeg od pričanja, pričanja, pričanja.... Sve moraš (is)pričati jer tako se najbolje čisti duša, samo moraš znati kome i kako i slažemo se s tobom da moraš biti oprezna, imaš pravo i sa time da te ne bi svi razumjeli, to je isto točno. Mi mislimo da si ti na dobrom putu jer želiš pomoći samoj sebi, ne želiš se dalje valjati u naslagama patnje i tuge, jada i nezadovoljstva, ne želiš se osjećati loše i to je već pola ozdravljenja. Super! No, u nekim stvarima čovjek jednostavno treba pomoć, podršku i usmjerenje kako da sam sebi pomogne i kojim putem da krene. Super je što imaš tako dobru i lijepu frendicu koja je spremna pomoći kao čovjek. To nam je uvijek vrh, nešto najbolje što možemo uloviti u današnjim ljudskim odnosima, kada se ljudi nađu kao ljudi, a ne kao karakteri, titule, ljepota, auti, novac, ugled...Kužiš? Zato je super od tvoje frendice da ti poklanja višak svoje snage i moći koje je ona dobila samo tako. No, želimo ti reći jednu stvar. Kužimo tvoje strahove jer današnji svijet je malo naopako izokrenut i čini se, na prvi pogled, da je vanjština, dobro ulaštena, sjajna i svjetlucava, najvažnija na svijetu. No, da je (stvarno) tako, zar ne misliš da bi onda Marilyn Monroe bila apsolutna vladarica svemira i okoline po snazi, a pamti se njena izjava da se osjećala kao da bi 'ona trebala hodati po jarku, a njezin muž Joe DiMaggio po livadi'. A po vanjštini je bila apsolutno neodoljivo savršena. Znači, sve to ti ipak nije uvjet iako se to tako čini. Isto tako, zar ne misliš da bi, da je izgled presudan, princeza Diana bila i ostala jedina, najvažnija i nafatalnija ljubav princa Charlesa? A znamo u koga je on fatalno godinama zaljubljen i kako ona izgleda. Eto, sad smo ti naveli baš one drastične primjere koji isto tako efikasno drastično pobijaju tvrdnju da je izgled toliko važan i presudan. Izvana se treba uglancati i usjajiti koliko ide, no, snaga dolazi iz uma i duše, a ova kombinacija je, zapravo, presudna za život. E, sad, ponekad se dogodi da je ova veza kod nekih ljudi jednostavno slaba i za to se može okriviti i običnu kemiju u tijelu jer ponekad nekim ljudima jednostavno kemijski fali dovoljna količina hormona sreće. To ti je isto kao i sa željezom u krvi, ako ga nemaš dovoljno, slab si, blijed, umoran, iscrpljen, bez života, snage i energije - anemičan. I zato moraš piti željezo, da ga nadoknadiš. Tako je i sa hormonom sreće. Postoje načini na koje se isti može nadoknaditi, a to su razgovori sa stručnjacima i njihove stručne upute kako podići tu razinu do količine koja te neće tjerati da ispuštaš bol i napetost na loše načine i da kažnjavaš samu sebe. Ti za ništa nisi kriva da bi se kažnjavala, ti samo trebaš podršku kako da isplivaš iz gomila nezadovoljstva koji su te sada poklopili. Zato ti preporučamo da OBAVEZNO nazoveš plavi ili hrabri telefon. Ovo ne moramo previše ni objašnjavati jer svaki put, bez iznimke ovo savjetujemo i objasnimo zašto i kako. Tamo su stručne osobe, znaju kako, kamo, čemu i zašto, a potpuno si anonimna i zaštićena toliko da možeš reći baš SVE. Mi mislimo da to tebi hitno treba! Podrška stručna i smjer kako dalje. Od nas podršku imaš uvijek i mi znamo da ti sve ovo možeš preskočiti i zalupiti vrata ove životne epizode gledajući u sretniju budućnost. No, za to, moraš se iščistiti, sve reći, isprazniti se i osloboditi prostor u duši za novu snagu, ohrabrenja i nove čvršće temelje. Ti to možeš, samo nazovi i to – SADA! Mi smo također uvijek tu. GO!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više