Teen VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (31. svibnja)

  • Autor: tportal.hr
  • 31.5.2010 16:21:32
  • 31.5.2010 11:00:00

Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Super ste, pa se nadam da možete i meni pomoći. Dakle, imam problem koji se ne čini toliko ozbiljan, ali za mene stvarno je. Dugo nisam shvaćala u čemu je problem, sve dok mi jedna žena nije rekla da gotovo uopće ne razgovaram s drugima! Dakako, to nije slučaj s najboljim prijateljima i obitelji. Tad sam vrlo opuštena i otvorena, ali s drugim ljudima ne komuniciram. Imam 15 i pol godina i užasno sam sramežljiva. Ne znam kako naći neke nove prijatelje i kako se ponašati u društvu. Ne znam o čemu razgovarati stoga samo šutim. Podrazumijeva se da nikad nisam imala dečka iako bih htjela.
Odbijam svakoga kome se sviđam jer ne znam kako razgovarati… Mogu samo gledati u drugu osobu i šutjeti.
Nisam jako lijepa, ali nisam ni ružna, no katkad umislim da sam najružnija osoba na svijetu i da me zato nitko ne želi. Ali zapravo je stvar u mojoj sramežljivosti.
Pomozite mi. Što da radim, kako da se ponašam? Uopće ne znam o čemu razgovorati kad sam s drugim ljudima, o dečkima da i ne govorim. I da, što da radim s njima?
Dečka koji mi se sviđa sam odbila davno i sad mi je žao, a ne znam kako ga vratiti. Pomozite mi! Hvala.


Redakcija Teena:
Pa, prvo što trebaš shvatiti je da sramežljivost nije grijeh. Pazi, mnogo toga u životu ti ovisi o načinu na koji doživljavaš stvari koje osjećaš i koje ti se događaju. Ako ti sada u sebi digneš opći alarm i gadnu frku glede činjenice da si, eto, sramežljiva, onda ćeš tu istu frku i alarm oko sebe i stvoriti. I to ti onda bude lančana reakcija frke koja se lijepi jedna na drugu. Kužiš? Znači, treba smiriti strasti i paniku, duboko udahnuti i krenuti laganim i strpljivim koracima u novi pristup životu. Naš savjet ti je da više ne odbacuješ panično od sebe činjenicu da si sramežljiva jer time ćeš samo pogoršati cijelu priču jer nema teorije da pobjegneš od samog sebe. Treba napraviti baš obrnuto, prihvatiti taj dio sebe i pomiriti se jer time pobjeđuješ i strah i paniku i sve svoje demone općenito, a kada ti to uspije, onda ćeš osjetiti snagu u sebi kojom možeš stati pred cijeli svijet bez osjećaja da ne vrijediš. Dat ćemo ti i primjer - JLo. Prouči malo s kojom sigurnošću u sebe ona šeta po crvenom tepihu svoja latino bedra i stražnjicu koja je i više nego izvan holivudskih standarda. No, ona je prihvatila taj dio sebe i ponosnim držanjem tjera druge da i oni prihvate nju kao takvu. To ti je prava pobjeda nad samim sobom i svojim demonima! Jer, vjeruj nam, najteže je pobijediti samog sebe i učiniti svojim potezima da si zadovoljan sam sobom. To je teško, ali, što je teže, a ti u tome uspiješ, bit ćeš iznimno zadovoljna samom sobom i steći ćeš poštovanje i vjeru u sebe koja ti iznimno treba da bi bez straha mogla komunicirati sa drugim ljudima. Zato ti mi ne bi preporučili da se previše zabrinjavaš oko činjenice da si sa 15 godina sramežljiva. Vjera u sebe se teše kroz događaje i životne situacije tako da je i logično da si u ovim godinama na početku gradnje ovih temelja. No, da imaš 30, pa da si jednako sramežljiva, e, to već ne bi baš bilo dobro. Ovako, stvar kod tebe je smetnjica, ali nije još nikakav problem. Pa, evo, predlažemo ti da počneš vježbati polako. Upuštaj se u razgovore, kakvi god oni ispali, ako i promašiš, nema veze. Ni Goran Ivanišević nije osvojio Wimbledon nakon tri godine treniranja, trebalo mu je ipak puno duže. Ali, odustajao nije. E, pa, baš u tome ti je kvaka, ne odustaj! I vidjet ćeš da ćeš stići tamo gdje ćeš se napokon osjetiti zadovoljnom samom sobom, na mjesto pobjednika. Mi znamo da ti to možeš!

Cijelo vrijeme čitam tuđe probleme i razmišljam o tome, ali sada imam i ja problem pa se nadam ste da ćete mi pomoći nekako. Idem u prvi razred opće gimnazije. Moj problem je taj što sam izgubila volju i motivaciju za školom. U osnovnoj sam školi bila odličan učenik, prosjek 4.8 i sve me je zanimalo, zvuči čudno, ali voljela sam učiti. Da, kažem voljela jer sad mi to predstavlja problem. Nekako sad sam se pogubila i u vremenu i prostoru, učim zato što moram, nemam ni najdraži školski predmet. Vjerojatno je važno napomenuti da prije nisam izlazila s prijateljima, da nisam imala hobije kao što su strani jezici, sport, zbor i sl. Sada odlazim svaki dan na odbojku, učim francuski jezik, idem na zbor, na crtanje te uklopim tu i tamo izlazak subotom s društvom ili najboljom frendicom. Zapustila sam školu. Ulijenila sam se ili što mi je? Zašto je to sada tako? Zašto ne mogu biti ponovno ona stara ja kojoj je užitak učiti i nije joj to teško. A sada, ne znam, mislim da gubim vrijeme u gimnaziji, da je sve to preopširno jer je opća gimnazija, a živim u manjem gradu pa i nemam puno izbora. I ne znam, mogu samo reći da sam poprilično zbunjena. Ako ikako možete, riješite me nedoumice. Slobodno mi izravno recite što me ide jer puno mi je lakše kada mi se tako kaže. Tako da spremna sam na bukvicu!!! Hvala Vam.

Redakcija Teena:
Hahahahahaha... Baš si nas razveselila i nasmijala! Ma, mi ti nećemo i nemamo razloga biti tako strogi prema tebi kao što si ti sama spremna biti prema sebi. Kužiš? Nema za to razloga. Nama se skromno čini da se kod tebe dogodio jedan lagani zamor materijala i mala raspršenost na sto strana ovog svijeta. Ako je nešto čime se u životu baviš jako opširno i rastegnuto, onda je logično da ćeš zadržati koncentraciju na tome samo ako se tome posvetiš žešćim stilom. No, šteta je propustiti toliko zanimljivih stvari koje nas okružuju bez mogućnosti da se tome barem malo posvetiš. Zato je u životnu bitno ono što mi stavljamo na broj jedan top-liste najvažijih životnih stvari - ravnoteža! Da bi postigao ravnotežu, trebaš se dobro organizirati i unaprijed pomiriti da se nijednoj od više stvari u tvom životu nećeš moći posvetiti do kraja, ali, koliko ide, ide. OK, školi se mora i treba posvećivati najviše, ali i tu, koliko ide. Ne možeš zahtijevati od sebe nemoguće. Da, dobro je da ideš na sportove, da te zanimaju jezici, da se krećeš i izvan škole u interesu i volji. Pa, to je pravi život, sve te zanima, uživaš, upijaš – živiš! Mi to svakako podržavamo! No, trebaš sjesti i malo staviti na papir svoj raspored i dobro se reorganizirati, kako ide. I ne očekivati previše od sebe. Tek ovom kombinacijom možeš doći do osjećaja da si zadovoljila svoje interese, a nisi imala grižnji savjesti da moraš biti najbolja u svemu čega se dotakneš. Gle, ovo je otrcana fraza, ali, toliko je isitnita, da je nećemo reorganizirati sada u neku maštovitiju. Život je švedski stol, s njega stvarno treba čupkati od svega pomalo i tek tada ćeš imati osjećaj da si u tom životu sudjelovao aktivno. Ajmo reći u postocima, ako uzmeš školu 70 posto, a sve ostalo potrpaš u onih važnih 30 posto, ne bi se trebala osjećati zakinutom baš za ništa. Evo, ovo su ti naši prijedlozi, potezi su sada na tebi! Bez bukvice! Kreni!

Izgubljena

Pozdrav, čitam Vas već jako dugo i moram priznati da mi se jako sviđaju vaši savjeti i komentari. Ovako, imam 16 godina, odmalena se borim s viškom kilograma, bila sam na raznim dijetama za koje smatram da su mi samo uništili organizam, a ne pomogli. Čitala sam xy knjiga, članaka o tome kako se moraš prihvatiti takav kakav jesi, ako si sretan i zadovoljan sobom da će te ljudi automatski prihvatiti i zavoljeti, ali kako uopće to postići kada konstantno razmišljaš o tome, s vremena na vrijeme doživiš neugodno iskustvo i opet si na početku? Naravno, ima dana kada me briga za sve, super si izgledam ali više je onih dana kada sam si užasna tako da se to vjerojatno odražava na moje raspoloženje i ljude oko mene. Volim jesti, to ne osporavam, ali nikako da se natjeram da se više krećem, da pijem puno vode i jedem manje količine što češće. Stvarno znam puno toga o prehrani jer stalno o tome čitam, ali motivacija mi je na nuli. Želja postoji, ali uvijek je teško početi zar ne? Pomozite mi kako da pronađem tu nit koja će sve započeti i da prestanem jesti kada mi je dosadno, kad sam depresivna i slično. Često mi se čini da mi je hrana najbolji prijatelj. Dosta mi je da me ljudi gledaju kao da sam čudovište, a samo sam osoba koja traži svoje mjesto pod suncem kao i svi ostali. Hvala vam.

Redakcija Teena:
Pa, ako se ti sada ne bi ljutila, mi bi ti malo obrnuli onu rečenicu 'Često mi se čini da mi je hrana najbolji prijatelj' u 'Nama se čini da ti se tvoj najbolji prijetelj (iz)okrenuo u najvećeg neprijatelja'. Mi nekako mislimo da je najveći životni zadatak naučiti kako upotrijebiti stvari u životu u svoju korist, a ne da iste upotrebljavaju tebe. Pri ovome mislimo na hranu i piće, naravno. Znači, hrana će ti tek postati najbolji prijatelj tek kada uhvatiš kontrolu nad njenom kontrolom nad tobom. Kužiš? No, naravno, ovo je tako fino lagano (iz)reći, no jednako teško za izvesti. Mi ti nekako mislimo da bi ti obavezno trebala malo prokopati po sebi i pronaći što je to što te čini tako malodušnom. Jer ti se sada zapravo baviš posljedicama, a ne uzrokom ove tvoje situacije. Hrana ti nije najbolja prijateljica, ona ti je neprijatelj zvani posljedica nečega što te zapravo muči i sve dok se budeš koncentrirala na to, pravi problem će ostati zamaskiran. Isto tako, čini nam se da ti je pravi problem to što sama sebi ne vjeruješ, nemaš povjerenja u samu sebe i svako malo se razočaraš jer kako ti kažeš 'ne uspijevaš održati motivaciju'. Pa tako, svaki put kada poklekneš, razočaraš se u sebe samu i padneš u još goru depru. Zato mi mislimo da bi ti bilo dobro zvrcnuti Plavi ili Hrabri telefon, pa malo anonimno pročavrljati i pročačkati u čemu je zapravo fora kod tebe, a ujedno i da naučiš načine kako da ne budeš prestroga prema sebi kada poklekneš. Jer, pazi što ti zapravo radiš sama sebi.

Prvo se trudiš držati pod surovom kontrolom da ne smiješ pokleknuti i to ti uspijeva neko vrijeme, a onda, naravno, popucaš pod svim mogućim pritiscima i - poklekneš! Nakon toga slijedi još dublja jama u koju upadaš iz očaja što se vrtiš u začaranom krugu. No, moraš znati da ti nije pametno očekivati previše od sebe jer život je neočekivana stvar i uvijek te čekaju neka iznenađenja na koja možda nisi spremna. Kako misliš uvijek biti spremna za to, ako ne dopustiš sebi malo popuštanja kada situacija zaista pretjera? Ovako, živiš samo u ekstremima ili pod jakom kontrolom same sebe ili potpuno izvan nje, a to tako ne ide. Život mora ići u ravnoteži, kužiš? Zato nam se čini da bi ti bilo jako dobro otkriti koji si ti tip, kako prerađuješ i doživljavaš stvari oko sebe, kako se štitiš od neugodnih životnih iznenađenja, koliko ti uspijeva ostati pozitivna kada je teško itd. Tek kada ovo otkriješ o sebi, počet ćeš se više cijeniti i onda će doći prvi dan u tvojem životu kada ćeš na hranu početi gledati kao na stvarnu najbolju frendicu. Jer tada ćeš biti dovoljno jaka da je kontroliraš. Evo, ovo je naše skromno mišljenje, na tebi je sada samo da otipkaš brojeve ovih važih telefona. Pa, malo ti je tu za izgubiti, koliko nam se čini. Go!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više