Teen VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (5.1.)

  • Autor: tportal.hr
  • 5.1.2009 10:32:36
  • 5.1.2009 9:00:00

Na stranicama Teena svakog tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Pozdrav! Imam 16 godina, skoro pa 17. I imam veliki problem. Mogla bih o tome pričati s prijateljicama, ali radije bih s nekim tko je objektivan pa vas molim da mi pomognete kako bih malo sredila misli.

Dakle, da krenem. Moj problem je prihvaćanje je same sebe, odnosno osjećam se neprihvaćenom zbog svog fizičkog izgleda. Nisam ružno pače (barem mislim da nisam), ali nisam niti netko za kojim bi se dečki okretali na ulici. Prosječna sam cura i muku mučim sa svojom visinom koja je vrlo mala i sa svojim tijelom koje nema baš oblina. Sumnjam da ću ih i imati, jer imam takav metabolizam. Nemojte mi sada reći, 'sjedi i jedi', jer ništa se ne događa. Ili ako se događa, događa se na trbuhu (a to nije oblina koju bih željela). Dečki vole cure s lijepom guzom i dobrim dekolteom, a moj se, iskreno, jedva nadzire. Mislim da se takva više nikome neću svidjeti. Zašto više? Pa prekinula sam s dečkom, prije šest mjeseci. Nakon tog nisam imala nikoga. Izgleda da niti neću. S njim sam bila nakon što smo bili prijatelji. Dakle nije da me spazio i htio biti sa mnom. Ne mogu reći da nisam imala dečkiju, imala sam ih. Ali sve što je bilo s njima, bilo je zasnovano na nekakvoj prijašnjoj komunikaciji i prijateljstvu. Uvijek kad mi se svidi netko zgodan, mislim da nisam dovoljno dobra za njega. I odustanem. Problem je, što kad ja izađem van s frendicama (sve manje to radim) uvijek svi zapaze njih, jer su visoke, seksi i izgledaju starije. I što ću onda vani?
A ja bih se htjela osjećati lijepom. No ne smatram se takvom. Zapravo, htjela bih se početi cjeniti, a ne znam ima li smisla. Ispričam o ovome što me muči tu i tamo bliskm ljudima, ali oni kažu da sam slatkica. Kao da bi mi rekli da nisam.
OK, sad sigurno ne znate što tražim od vas... Pa ne znam ni ja... Kako da se postavim, da li da si umislim da sam lijepa ili da se smatram lošijom od drugih? Uz sve cure vani si izgledam tako maleno, neprimijetno...

Molim vas, odgovorite mi prije nego počne škola da počnem ispočetka...

Hvala!

Zbunjena

Redakcija Teena: OK, kod tebe se cijela životna situacija malo zapetljala, pa prebacila na krivu stranu i sada vrijedi uložiti truda da se cijela priča vrati na početak gdje je sve baš štimalo. Znači trebaš samu sebe postaviti na početak kada još nisi dozvolila situaciji vani da ti spusti samopouzdanje do nule. Tvoje frendice možda jesu fizički drugačije od tebe, ali, koja se od njih može pohvaliti da su imale dečke koji su ih cijenili kao osobe, a ne samo kao komad s dobrim nogama? Kužiš foru? Ono što ti hitno trebaš zauzeti kao stav je da ni pod kojim uvjetima više ne budeš povodljiva u smislu da te netko uvjeri da ne valjaš ako nisi po ovakvim ili onakvim kriterijima. Pogotovo ako ti život klizi uredno i sretno. Gle, ti si imala dečke i veze koje su proizašle iz prijateljstva što je najbolja kombinacija koja te može zapasti ikad, a patiš što te netko ne izabere zbog 'dobrog' dekoltea. Znači, uspjela si samu sebe ubaciti u bed i ne primijetiti koliko je super što netko želi biti s tobom jer te cijeni kao osobu, te još misliš da to manje vrijedi od situacije u kojoj te, poredanu uz druge komade uz šank, netko odabere jer imaš impresivan dekolte. Ok, kužimo da možda nisi skužila da si sama sebe odvela na suprotnu stranu od one dobre na kojoj si već bila, pa smo ti samo htjeli to malo potcrtati. Fizički izgled se uvijek može dotjerati, no ako te netko ne poželi i prihvati kao osobu, onda zapravo nemaš ništa. Najbolji prijatelj, koji te dobro poznaje i koji se u tebe zaljubi je vrhunski životni kompliment, od toga nema ni više, ni bolje. Nijedan dekolte ovog svijeta ti to ne bi mogao priuštiti. A onaj tko te izabere samo zbog dekoltea, bolje da ti se i ne dogodi…Evo, ovo ti je naše skromno mišljenje, možda bi mogla probati ovo isprobati tako da više nikome ne dozvoliš da te od vrijednosti čovjeka snizi na vrijednost jedne lutke iz izloga. Odluka je sada na tebi! Cheers!

Bok. Imam 16 i pol godina te već živim godinu dana u jednom gradu. Kada sam se preselila bila sam užasno nesretna jer nisam nikoga znala i nije bilo nikoga potput mene, dakle metalaca. Upoznavala sam ljude ali nitko nije bio metalac, darker, rocker, punker i nisam imala što pričati s njima a oni su me stalno odbacivali jer sam drugačija. Onda sam upoznala njega. Bili smo si OK frendovi, stalno smo se čuli, nalazili ali nikad nisam pomislila da bi nešto moglo biti između nas dvoje. Zatim sam si ja našla dečka a on je našao curu, gotovo u isto vrijeme. Zatim sam ja prekinula sa svojim dečkom i odjednom mi se on počeo javljati kad ćemo se naći, vidjeti, čuti, itd..Još uvijek sam ga smatrala prijateljem i samo prijateljem. Jednom kad smo ljetos bili vani nazvala ga je cura i on joj je rekao da je sa mnom, kao s frendicom koju dugo zna. Ona je reagirala vrlo nezrelo te ga je počela vrijeđati i vikati da je on vara sa mnom i sl. Meni je to u početku bilo smiješno ali kasnije sam shvatila da nije nimalo jer ga je ostavila a on ju je jako volio. Premda mislim da se njihova veza temeljila samo na fizičkom izgledu jer je cura zbilja prelijepa. Osim toga, njemu je samo stalo do toga da mu ona 'da' pa zato mislim da je 'volio'. Oni su se pomirili a mi smo izgubili svaki kontakt. Zatim me jednom nazvao i rekao da je prekinuo s curom i da se nađemo. Počeli smo se nalaziti ja sam se sve više zaljubljivala. Imala sam mnogo dečkiju ali ni s jednim se nisam tako osjećala kao s njima.
U njegovoj blizini sam počela mucati, glas mi je bio drugačiji, srce kucalo kao ludo i sl. Jedne večeri smo se našli, poljubili i bila sam u sedmom nebu. Svaki dan smo se nalazili i bili skupa (maženje, ljubljenje, itd.) ali nismo bili skupa jer me nije pitao za hodanje niti ništa. Meni je dosadilo da se igra sa mnom i jednom kad sam izašla van vidio je kako pričam s jednim frendom. Poludio je, iznapadao i rekao da sam njegova i samo njegova te me pitao za hodanje. I ja pristala misleći zašto ga ranije nisam napravila malo ljubomornim. U ponedjeljak smo se trebali vidjeti već je bila počela škola, a on je meni poslao poruku 'sorry, ne mogu biti s tobom jer volim bivšu'. Bila sam gotova i zbunjena. Nije mi bilo jasno šta je radio sa mnom dva mjeseca, bio sa mnom, ljubio te mi davao očito lažne nade, da bih sljedeći dan dobila takvu poruku. Napisala sam mu da nema veze u nadi da ćemo ostati bar frendovi. Zatim mu je bivša saznala da je bio sa mnom. Nakon što me je prvo stalno ponižavala, počela se ispričavati i govoriti da je on budala i da se ponašao prema njoj kao prema zadnjem smeću. I tako sam ja zaljubljena u njega preko ušiju a on ništa. Rekla sam mu da sam zaljubljena, a on ništa. Nedavno ga je moj najbolji prijatelj vidio s curom koja je, ne želim zvučati grubo, neugledna, niska i debela. Svi su rekli da nikome nije jasno zašto se mota oko nje kada sam ja milijun puta ljepša. Zanima me zašto se tako ponaša, postoji li mogućnost da opet uspostavimo kontakt i imate li kakav savjet da pokušam nešto ili da to pustim.

P.S. Prije par dana sam mu javila da se možda opet selim u grad u kojem sam prije živjela jer mi je mama pričala da ćemo se valjda vratiti. Par minuta nakon toga on je promijenio svoju MSN poruku u ovo: 'auf wiedersehen'..
Doviđenja? Znači li to da više ne želi više ništa samnom..
Molim Vas da mi odgovorite.


Redakcija Teena: Iskreno, prvo što nam je palo na pamet, a proizašlo je iz njegova ponašanja, je da ti savjetujemo da ti više nemaš ništa s njim! I urežeš mu vječni 'auf wiedersehen' na leđa jer to je jedina normalna kazna za zavlačenje ovog tipa. Mislimo da ne bi trebala imati više posla s nekim tko te zavlači, iskorištava i radi budalu iz tebe. No, nažalost, ovakvi zavlačitelji znaju biti iznimno šarmantni i privlačni, imaju dobar sistem kako zavrtjeti nekoga oko svoje osi da isti ne zna na kojem je polu zemaljske kugle, pa se obično prekasno shvati u kakvu zamku si upao ni kriv, ni dužan. Nema lijeka protiv nepravde, niti se išta može prozrijeti unaprijed ili spriječiti, no, postoji par stvari kojima se može pomoći kada te netko ovako izvrti do krajnje zbunjenosti i bola. Prva ti je da kad se ovakve stvari događaju naučiš braniti sebe. Kako ćeš naučiti što nećeš ako ti se loše nikada ne dogodi? Onda je bolje da ti se dogodi što prije jer ćeš kasnije takve ljude znati prepoznati odmah i spriječiti ih da ti se, kao pijavice, napiju krvi. Kužiš? Nije loše u životu uvijek samo za loše, ponekad bude i za nešto dobro. Druga ti je da nikada više nikome ne dozvoliš da se prema tebi ponaša tako da se ti nadaš mrvicama koje ti hoće dati. Ljudi su ono što rade, a ne ono što mi zamišljamo da oni jesu. Moraš gledati postupke i prosuđivati po njima jer lako je pričati. Ponekad se uloviš u zamku koju sam sebi postaviš. Imaš neke stvari koje ti silno trebaju i tražiš ih u nekome, te tako začaran upadaš u svoju osobnu zamku jer ne vidiš da ta osoba uopće nije ono što si ti zamislio, nego nešto sasvim deseto. No, OK, teško je skinuti ružičaste naočale i progledati u središte realnosti. Sve to boli, no, to ti je faza učenja i skupljanja iskustava da jednom kada bude trebalo reagirati kada naiđe ono pravo znaš reagirati u sekundi. Treća stvar ti je da, kada ti netko priušti bol ili laž, uvijek znaš da si ti ipak ona koja može spavati mirno jer ne nosiš takvu negativu u sebi. Bol prolazi, laž preboliš, a klin se klinom izbija. Kreni dalje! Go!

Pozdrav! Moram vam reći da ste stvarno dobri i baš zato vam pišem. Mogla bih reći da sam se razočarala u ljubavi. Imam 17 godina. Moja ljubavna situacija izgleda vam ovako: u prvom razredu srednje škole imala sam jednog dečka, on se zaljubio u mene a on se i meni sviđao, ali ustvari sam bila zaljubljena u jednog drugog dečka koji me nije uopće šljivio. Baš zbog ovog drugog sam ga ostavila. Ipak, nisam imala hrabrosti da priđem ovom drugom tako da sam ga samo gledala dok sam ga vidjela na školskom hodniku. Onda sam imala jednog dečka u drugom razredu koji mi se svidio i ja njemu i bili smo zajedno tri dana jer je bio prenapasan, pa sam ga ostavila. Onda početkom trećeg razreda jedan prijatelj se zaljubio u mene pa smo malo izlazili, prijateljski, iako mi je par put dao pusu u lice, ipak sam mu rekla dabih htjela budemo samo prijatelji. Onda sam pokušala prići onom dečku s početka priče za kojeg nisam imala hrabrosti da mu priđem, Međutim, odbio me! Nakon par mjeseci, prišla sam jednom drugom dečku koji mi se svidio, međutim i on me odbio. Bila sam shrvana zbog toga i upala sam u krizu. Stvarno mi je bilo teško zbog svega što mi se dogodilo. Onda sam malo razmišljala. Jedan dečko već se duže vrijeme motao oko mene ali meni je išao živce, jer su za njega govorili da je ženskar. Pomislila sam kako mu se ja doista sviđam, pa sam mu poslala poruku i počeli smo izlaziti. Bilo nam je baš super, iako naš odnos nije bio definiran, svi su mislili da smo zajedno. Ali nismo bili, iako smo se ponašali tako. Onda mi je rekao neka budemo samo prijatelji, da ne želi biti sada sa mnom. Trebalo mi je dugo da to prebrodim. Ne znam što da kažem, stvarno sam razočarana jer se lijepim za one dečke koji su zgodni, koje cure oblijeću, i koji su umišljeni. Za mene se zanimaju jednostavni dečki, dobri, a koji me ne privlače. Već sam odbila mnoge frendove koji su se zaljubili u mene. I teško mi je zbog toga. Osjećam se jadno i izgubljeno. Svi mi kažu da sam super cura, da si već trebam naći dečka. Moj najbolji prijatelj kaže da se nada da ću si naći dečka koji će zadovoljiti sve moje kriterije. Sestra mi kaže da ne budem tako očajna. Što da radim? S jedne strane želim imati dečka i zaljubiti se u nekoga, a i osjećam pritisak društva. S druge strane sam zadovoljna ovako, imam prijatelje i prijateljice s kojima se dobro slažem i ne treba mi sad još neki dečko. Ali ipak, što ako je pravi za mene jedan od mojih prijatelja. Help!

Redakcija Teena: Nama uopće nije nelogično da osjećaš ovakav pritisak koji te doveo do totalnog emocionalnog kaosa jer ti se u glavi izmiješalo sve što se moglo smiksati: od zahtjeva okoline, do tvojih želja, preko kriterija društva pa sve do mišljenja tete Štefice sa trećeg kata. Kužiš, jedan opći kaos i tko normalan bi bio u stanju donijeti suvislu odluku, a kamoli znao što želi kada je u takvom stanju. Prvo na čemu trebaš poraditi je da se ne siliš jesti kada ti se ne jede. To ti znači da nigdje na ovom svijetu ne piše da bi ti trebala imati dečka, a dodatno još ne piše ni kada bi ga trebala imati. Znači, ti se savijaš pod pritiskom jer stalno imaš osjećaj da nešto moraš, a koga taj feeling ne bi u tri svjetlosna koraka doveo do općeg ludila. Prvo što trebaš obaviti je da duboko udahneš, staneš na loptu i počneš misliti na sebe i svoje želje. Moraš doći do onoga što ti želiš, a to nećeš moći uz svu silnu buku zahtjeva i pritiske koje si sama sebi nametnula. Prvi zadatak ti je da nađeš vremena za sebe i dobro razmisliš kako se osjećaš, što želiš i sve u tom stilu. Kada si to obavila, onda kreni na mijenjanje taktike. Čini nam se kako cijeloj stvari pristupaš kao zadatku koji moraš obaviti, a to ti ljudi mogu protumačiti kao neiskrenost. Zamisli da tebe neki dečko osvaja i lomi se oko tebe baš žestoko, a onda saznaš da je to radio samo zato da nekome negdje može reći samo da ima curu i ništa više.

To je neiskreno jer se radi samo o tome da želiš imati nekoga iz forme, a da te zapravo ne zanima sadržaj. Mi kužimo da se ti iskreno želiš zaljubiti, ali ovakvim stilom 'sad bi ovo, sad bi ono' jednostavno ne ostavljaš takav dojam, što, naravno, ljude odbija. Isto tako, nemoj prihvaćati kriterije okoline. To ti znači da ti najpopularniji dečko na školi može biti trofej zbog kojeg će te teta Štefica gledati sa zavišću jer njena kći tako nešto nije osvojila, ali nitko ti ne garantira da ćeš s njim biti zadovoljna i sretna. Naš savjet ti se svodi na dvije stvari. Prva ti je da prestaneš kalkulirati tko bi za tebe mogao biti dobar jer ljubav nije matematički proračun da izvadiš korijen iz 422, pa dobiješ datum vjenčanja i vječne sreće. U ljude se moraš udubiti, skoncentrirati se na njih kao ljude i odvojiti svoje vrijeme da bi ih bolje upoznala. Jedino tako možeš saznati slažeš li se s nekim dobro, a u tome i jeste bit cijele priče, ako zapravo želiš biti zadovoljna. Druga stvar ti je da odbaciš kriterije koji odgovaraju drugima i poslušaš samu sebe i svoje potrebe. Na to te već navodi osjećaj koji imaš kada pustiš k vragu ljude koji su ti dobri samo za pokazivanje, a posvetiš se onima s kojima se osjećaš ugodno, ma kakvi oni bili i ma što radili. Danas je takvo vrijeme koje je izokrenulo prave vrijednosti na naopaku stranu, no, čovjek baš zato mora biti jak i svjestan sebe i svojih potreba i ne dozvoliti tom vremenu da te pregazi na tako mizeran način. Moraš naučiti biti svoja i braniti ono što izabereš voljeti, samo tako ćeš biti zadovoljna sobom i mirna u duši. A hoće li Štefica biti zadovoljna tobom, to je već zbilja samo njen problem. Probaj postaviti svoje vrijednosti na pravu stranu i pokaži životu malo zube, tko zna, možda dođeš do onog osjećaja kojeg želiš. Zadovoljstva! Good luck!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumice i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na mail problemi@t-com.hr.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više