Neću sad pisati o svemu, nego samo o jednoj stvari. Ta jedna kada bi se popravila lakše bi se nosila sa svim ostalim crnim stvarima koje mi donosi ovaj zli život. Ljubav... hmmm... Ah, to je jedino što mi treba, da mi netko posveti pažnju i nježnost, a zauzvrat će dobiti sve i mnogo više. Želim nekog tko će biti uz mene, a ne iznad mene. Ja znam da ti to ne možeš i ne krivim te. Sama sam si kriva što sam te zavoljela i što sam se dovela u ovu situaciju. Ali ne mogu, nešto je jače od mene i tjera me da i dalje pišem ovo.

Sjedim u ovoj svojoj depresivnoj sobi i pišem. Svi spavaju, ali ja ne mogu i moram pisati i plakati dok mi ne bude bolje. Nikad ne znate kad vam se život može preokrenuti! Zapamtite ove riječi, sjetit ćete ih se. Iako te danima nisam vidjela ni dodirnula, ti još živiš u meni. Točnije, u mom srcu. Svaki dan gledam druge dečke i tražim tebe u njima. Ali to nisi ti i još me više rastuži kad njih mogu gledati i imati, a tebe ne! I sad dok ovo pišem, ponekad zastanem i pogledam u tvoju sliku, osjećam kao da si pored mene. Da me gledaš onim svojim pogledom koji obožavam. Znam da nisi jedini na svijetu i da ima boljih od tebe (bez uvrede), ali jednostavno to nije to. Ne treba meni nitko drugi, meni trebaš ti. Baš takav kakav jesi.

Želim bar na trenutak zaustaviti sve. Da vrijeme ne ode, da ostane tu kada te gledam i sve dublje tonem i gubim se u tvom pogledu. Taj pogled sad drugoj donosi sreću, a meni bol. To me guši, to me ubija polagano. Želim te zagrliti, želim te poljubiti. Ali čemu sve to kad znam da te ne mogu zadržati?! I ZAŠTO patim!? Pitam se zašto budalu od sebe radim. Zašto ne prestanem i odustanem?! Zato što  je to jače od mene. Ne mogu si pomoći. A možda sam zaluđena pa ne vidim istinu što se skriva iza svakog tvog pogleda, svake riječi i tog prelijepog osmijeha. MOŽDA!

Svi kažu ljubav nema granice, ali ja ne! Ljubav itekako ima granice. Ona se nalazi tamo gdje JA VOLIM TEBE, A TI MENE NE! I tako će nažalost ostati. Sve to znam, ali i dalje se trudim! Nadam! Patim! Zato što opet želim biti uzrok tvog osmijeha i sjaja u očima. Da mi svaki dan bude lijep, a mi sretni i nasmiješeni, bez briga o životu i bez tuge u mojim očima. Želim ti reći da si moja prva misao kada se probudim i posljednja kada idem spavati. Želim ti reći da si moje najmilije i kako je svaki trenutak s tobom kao dar od Boga... Želim ti reći da te trebam više od svega. Želim, ali jedno su želje, a drugo mogućnosti.

Živim u nadi da ćeš se jednom zapitati: 'ŠTO BI BILO S NAMA?' Možda bih te ja ipak najviše usrećila? A dotad meni samo ostaje nadanje. Želim ti biti sve u životu, ali ne želim te prisiljavati. Uff, koliko sam već napisala, je 'l da? Ali to nije ni pola onog koliko si mi važan, to se riječima ne može opisati. Da, baš ti!! Nekom nešto značiš.

Ali moram nastaviti dalje, jer tebi sve ove riječi ništa ne znače!!!! Sigurno misliš: 'Koja luđakinja, kako joj se dalo to pisati?' Ne znaš ti što je život, a ni što je ljubav!! Da sam loša, bezosjećajna, bila bih ti zlatna, ali ja takva ne mogu biti. Jednostavno sam stvorena da budem dobra, nježna, da pomažem svima, pa sam preosjećajna. Glupo je reći, ali da!! Žao mi je što nisam laka. Ne znam što napisati za kraj, pa ću staviti jedan citat: 'Nikad nitko s pola srca neće voljeti.'

Arijana

Želite li nam i vi poslati neki tekst s porukom ili jednostavno želite podijeliti s čitateljima neko vlastito iskustvo, slobodno nam pišite na mail: tekstovi@t-com.hr.