VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (5. listopada)

05.10.2009 u 21:00

Bionic
Reading

Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Bok! Imam jedan problem, zapravo, nemam ja problem, već moja frendica. Ona ima 17 godina, uskoro 18 i već je neko vrijeme u depresiji, dečko joj prijeti da će je ostaviti jer svaki put dok je s njim plače, posvađala se s jednom prijateljicom oko gluposti i stalno je muče takve stvari. U zadnje je vrijeme sve rastužuje, stalno bi plakala. Nedavno mi se požalila da joj pomognem i pričale smo dosta dugo. Mislim da sam joj malo olakšala muke, međutim opet se posvađala s jednom curom i ponovno je pala u depresiju, no ovaj put težu, a ja više ne znam kako da joj pomognem. Kad smo pričale, rekla je da više ne može ovako živjeti, da joj je sve to previše i pitala me je znam li za nekog psihijatra ili neku drugu stručnu osobu s kojom bi mogla razgovarati i riješiti te svoje probleme. Rekla sam joj za jednog psihijatra koji je u Zagrebu, ali joj je to predaleko. Zapravo vam pišem da mi preporučite nekog psihijatra koji joj može pomoći a da joj je blizu, možda u Bjelovaru ili Križevcima. Unaprijed hvala.

Redakcija Teena
Cure, svaka vam čast i bravo na ovako zrelom i mudrom potezu! Ne možemo opisati koliko smo sretni i ponosni kada vidimo na koliko zdrav i super način znate rješavati ovakve probleme i da znate biti dobri sami prema sebi. Bravo još jednom, jer kako smo dužni njegovati, liječiti i čuvati tijelo, tako to treba raditi i duši. Mi baš i nismo ovlašteni davati striktne savjete ovoga tipa, da prozivamo nekoga na ovim stranicama po imenu i prezimenu, pa ni po dobru. No uvijek vas imamo gdje uputiti kada su ovakve situacije u pitanju, i to na vrlo konkretan način. Predlažemo, kao i u mnogo drugih slučajeva, da tvoja frendica nazove Plavi ili Hrabri telefon kako bi odmah na licu mjesta dobila (prvu) pomoć, a odmah nakon i uputu za psihologa u jednom od tih mjesta. To je izvrsno kao prvi potez, jer je ona anonimna, a oni na telefonu stručni i spremni odmah pomoći. Evo, nadamo se da će tvoja frendica brzo pronaći rješenje, držimo fige i svaka čast još jednom na ovako zrelom potezu u životu, cure! Sretno od srca!

Inače nerado tražim savjete, ne otvaram se nikome i sve volim rješavati sama. Ali više stvarno nemam pojma što da radim i stvarno sam očajna i sad zbilja trebam pomoć.
Riječ je o jednom dečku. Znam da se na prvi pogled čini kao sitnica i bezazlena zaljubljenost, i ja sam prije mislila tako. Ali nije. Nažalost. Prijatelji smo već skoro godinu dana i na prvi pogled smo se zaljubili. Budući da nitko od nas dotad nije imao partnera, ništa se nije dogodilo. On je pokušavao, a ja sam ga odbijala. Bojala sam se. Prolazili su dani, mjeseci... Kasnije sam se malo odljubila od njega, no sve mi se ponovno vratilo. Stvarno smo dobri prijatelji. Predobri. Sve mu mogu reći. Osim jednog. Da sam zaljubljena u njega. Već skoro godinu dana. Svaki put kad ga vidim srce mi zalupa kao ludo. Stvarno mi se sviđa.
I svi nam govore da izdaleka to izgleda kao da smo par i da je očito da je on zaljubljen u mene. No on mi govori kako je zapravo jako smiješno da nas tako zezaju. Ali više stvarno ne znam što da radim. Imam 16 i pol godina. I nikad se nisam ni poljubila. Bilo je prilika, ali sve na što sam ja mislila je on. Ne prođe ni minuta, a da ne pomislim na njega. I to mi ide na živce. Neopisivo. On je imao curu neko vrijeme, ali prekinuli su. I otad smo postali jako bliski. Čak nekad pomislim da mu se sviđam. Ali ne mogu biti sigurna. Želim o tome razgovarati s njim, ali ne znam kako. Ne želim poljuljati naše prijateljstvo. Koje je zbilja predivno, tako da to otpada. Kako da saznam sviđam li mu se? Što da radim? Ili ako ništa drugo ne upali, kako da ga se riješim? Neopisivo mi se sviđa, ali to već traje godinu dana. Već sam umorna od svega. Dosta mi je. Sve što želim je biti s njim. Pričati s njim. Gledati ga...
Zbilja se nadam da ćete mi odgovoriti jer sam stvarno očajna. A ako ne, barem sam uspjela ovo prenijeti u tekst. Barem je netko pročitao. Kad već ne može on. Hvala unaprijed!

OčajnaZg

Redakcija Teena: Ova vaša situacija nas podsjeća na situaciju da si gladan kao vuk, sjediš za stolom ispred najsočnijeg hamburgera na svijetu i ne usuđuješ ga se uzeti i pojesti iz čiste frke. E, sad, ta frka može biti povezana s tisuću suvislih i nesuvislih razloga, a to, pak, vuče za sobom činjenicu da bi se trebalo malo porazmisliti i poraditi na frci kao takvoj. Isto tako, vrlo povezana logika stvari govori da je sumanuto biti gladan pored dobre hrane. Pa je tako zbilja već pretjerano da si ti gladna ljubavi pored tako dobrog komada, kužiš. Treba preuzeti rizik i malo se potruditi, jer ti je tako i tako voda došla debelo do grla, nema vam natrag, a zapeli ste u nejasnoj situaciji kao kotači od auta u dubokom blatu. U takvim slučajevima imaš dvije opcije – ili ostaviš auto u blatu pa odeš ili izađeš i dobro se namučiš kako bi ga izvukao iz blata i ponovno se veselo vozio. A mi zbilja ne vidimo baš nikakve logike u činjenici da se vas dvoje ne bi trebalo napokon veselo povesti u zajedničku budućnost. Tu dolazimo do dvije važne stvari - tvoga straha i oklijevanja iz neiskustva te vašeg zajedničkog ponosa. Ovo prvo ti može riješiti nagon i odlučnost da se napokon suočiš s neminovnim.

Naime, ne možeš vječno ostati plaha i pasivna, sama vidiš da te to nervira do beskraja pa pucaš po šavovima te to jednostavno treba prekinuti i krenuti u akciju. Što se poljupca tiče, nešto nam govori da ćeš to vrlo lako riješiti s osobom koja ti je tako bliska i koja ti je prijatelj, a isto tako nam nešto govori da će to biti na obostrano zadovoljstvo. Pa je onda šteta tako nešto dobro propustiti zbog straha. I ponosa. Tu stižemo do ogromne barijere koja vas još uvijek dijeli i koju treba odlučno i svom silom jednostavno srušiti. Ponos vam zagorčava život i od te barijere ne možete napokon uletjeti u auto i krenuti u zajedničkom smjeru. Šteta! Ponos je divna stvar i mi je jako cijenimo, no kao i sve drugo na ovom svijetu, može imati i negativne posljedice ako se koristi previše i doslovno. Čini nam se da on iz svog ponosa nabacuje udice u obliku tih pitanja samo da bi vidio hoćeš li se ti zakačiti pa da barem netko pokrene lavinu koja se već odavno trebala zakotrljati. Naš ti je savjet, prekini to mučenje i pokaži mu kako stvari stoje, tako ćeš početi gurati auto iz dubokog blata, a ako ti on uleti i pripomogne, napokon ćete ga izgurati na put na kojem piše – zajedno! Za tako nešto vrijedi riskirati... Samo hrabro!

Imam jedan veliki problem koji me muči. Hoću li se udebljati ako se jedan dan ubijem u jelu, a drugi ništa ne jedem. Obično tjednom pazim što jedem (kako bih smršavjela), ali subotom se jednostavno prežderem, a onda nedjeljom pijem samo zeleni čaj. Od ponedjeljka se vraćam u normalnu rutinu. Je li to dobro? Jednostavno se za vikend ne mogu kontrolirati! Pomozite mi!

Redakcija Teena:
Mi ne možemo znati kakav je tvoj metabolizam te samim time ne možemo ni znati hoćes li se i koliko udebljati ovim stilom i načinom. No ono što ipak znamo je da ovaj tvoj stil i način baš i ne vodi u sretna rješenja. Jer, ovo što ti prakticiraš ti je kamikaza stil, stalno si u ekstremima, pet dana luda od gladi, šesti preluda od sitosti, sedmi najluđa i na vodi. Gle, ne možeš sebe kažnjavati jer si gladna i jer jedeš. Jesti nije sramota. To jednostavno moraš shvatiti, prihvatiti i razriješiti sama sa sobom. Nakon toga moraš napraviti novi hranidbeni raspored u svom životu, i to takav koji će biti više u ravnoteži s unosom i gubitkom mase. Ovako ćeš se samo pretvoriti u osobu koja samo misli na hranu i o hrani, opsesivno kontrolirajući nešto čemu bi se trebalo prepustiti i dozvoliti da ti postane životni užitak. Naš prijedlog ti je da se raspitaš o osobi koja se zove nutricionist i koja je završila fakultet kako bi jednog dana znala pomoći osobama kao sto si ti, da pronađu svoju hranidbenu ravnotežu. Ne znamo gdje živiš pa ti predlažemo da pitaš svoju doktoricu opće prakse za nekog takvog u tvom mjestu i gradu. Evo, ovo je naš savjet, potez je na tebi. Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.