Teen VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (31. kolovoza)

  • Autor: tportal.hr
  • 31.8.2009 10:33:13
  • 31.8.2009 10:33:13

Na stranicama Teena svakog tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Imam jedan problem i zanima me vaše mišljenje i savjet. Dakle, imam 16 godina i već godinu i pol nisam imala dečka. Kad god se ponadam u vezi s nekim shvatim da taj netko nije zainteresiran za mene. Ne znam u čemu je stvar jer prije nikad nisam imala takvih problema. Po prirodi sam dosta emotivna i svaku bliskost shvaćam kao nešto prelijepo i uvijek mi je stalo do te osobe. Bojim se da je to jedan od razloga zašto se uvijek razočaram. Imam osjećaj da previše očekujem od dečka i već unaprijed mislim da će me razočarati i povrijediti. Ponekad mislim da mi nitko nikada neće htjeti (ili moći) pružiti nježnost u mjeri u kojoj je ja poklanjam. Ne znam više što da napravim. Pokušala sam ne biti toliko zagrijana za nekoga i ponašati se malo ravnodušnije, ali to ne mogu. Imam poneku ponudu za vezu, i to sve na temelju toga što svi kažu da sam lijepa, ali to su osobe koje mi se nimalo ne sviđaju ni u kojem smislu. Nikako da se u mene zagleda netko koga bih ja željela. U mojoj školi ima jako puno parova i uvijek se rastužim kad vidim kako su oni sretni, a ja sam sama i nitko ne obraća pozornost na mene. Također, postoji jedan dečko koji mi je prijatelj i stvarno je jako dobar prema meni. Uvijek mi se javi, pita me kako sam i jako je brižan i zvao me već par puta u šetnju. Problem nastane u tome što on meni priča o drugim curama, a ja sam ljubomorna jer sam se zbližila s njim i odmah sam u svojoj glavi zamislila da bismo mogli biti zajedno. Ne mogu nikako kontrolirati svoje osjećaje, ne samo vezano uz njega, već općenito za sve osobe koje mi se imalo svide svojim ponašanjem, karakterom... Kad tražim savjete od frendica sve mi kažu da ne budem očajna i da ne forsiram te da će se jednom sreća i meni osmjehnuti, kad se budem najmanje nadala. Ali ne mogu više ne misliti na to i ne nadati se kad sam tako dugo sama. Molim vas, pomozite mi...

Redakcija Teena:
Pa, frendice ti i nisu predaleko od prave istine jer za rješenje ovog problema zbilja treba lagano uplovljavanje više sile u svačiji život. No, to još uvijek ne znači da bi ti trebala gubiti vrijeme dok se viša sila ne sjeti da je malo skrenula s tvojeg životnog puta. Naime, kada god skužiš neku životnu pauzu za koju ni u ludilu nisi pisala pismo Djedu Božićnjaku da ti je omogući, to treba prihvatiti kao šansu za rad na sebi. Mi ti na to tako gledamo, kada god osjetiš zastoj u nekom polju života za koji nikako da skužiš čime si to (ne)zaslužio, to je znak za preispitivanje samog sebe, svojih postupaka i rad na korekciji svojih životnih poteza. Kod tebe nam se čini pametnim da bi mogla malo poraditi na tome da naučiš malo više uživati u samoj sebi. Čini nam se da tvoja potreba za bliskošću ima uske veze za time da ti je potrebna energija druge osobe da bi se sama osjetila življom i boljom. OK, možda nam se to čini, tome samo ti možeš biti definitivni sudac, pa ćemo govoriti općenito. U takvom slučaju je definitivno pametno početi raditi na otkrivanju samog/e sebe i onih svojih kvaliteta u koje bi se mogla zaljubiti. Jer, ako uspiješ u sebi otkriti vrline zbog kojih bi se naučila (više) voljeti, nećeš imati toliku čeznutljivu potrebu za udisanjem zraka neke tuđe osobe kako bi osjetila da ti više ne fali životnog zraka. Bit će ti dovoljno da osjetiš da neka druga osoba samo diše PORED tebe. A u tome i je poanta neke veze, kako biti S nekim, a ne TREBATI tu osobu za sebe. No, na tome se u životu radi, to nije pokolonjena osobina od mame i tate besplatno za rođendan i ponekad treba iznimno puno ljudskog truda, ponekad i muke da se uspiješ zaljubiti u samog sebe. No, to se jednostavno mora odraditi. S druge strane, čovjek nikad ne zna što je zapravo dobro za njega ako ne poznaje samog sebe, ponekad te viša sila iznenadi kada ti pošalje ono što ti treba u obliku u kojem nikada ne bi sanjao da bi to što ti treba mogao dobiti. Zato treba biti otvoren za nova iskustva. Što se tog dečka tiče, ne možemo staviti ruku u vatru, no njegove priče nam se čine dobar potez da u tebi izazove osjećaj koji je, koliko vidimo, potpuno uspješno izazvao – ljubomore! Pa zašto ti njega ne bi malo bocnula natrag pa i ti njemu povjerila par pričica o dečkima koji se tebi sviđaju, a nisu on. Onako, čisto za test i probu, da vidiš kako bi mogao reagirati... Nabacali smo ti par savjeta, malo putokaza, pokoji životni smjer, sad se samo nadamo da ćeš ti od svega toga uspjeti izvući uputstva za rad i zaljubljivanje u samu sebe. Nakon što to uspješno odradiš, želimo ti susret s dečkom koji će znati cijeniti koliko si radila na sebi kako bi mu podarila najbolje od sebe. Cheers!

Dragi Teen, molim vas za pomoć. Mislim da sam u posljednje vrijeme prolupala!
Eh, ovako, već par mjeseci sam zaljubljena u jednog slatkog dečka. Živi u susjednom gradu, ali za vrijeme praznika često dolazi u naše mjesto, a kad je škola, uvijek je tu za vikend. Prvi put kad sam ga vidjela, nisam ga baš nešto doživjela. Ali nakon što sam bila u njegovom društvu par puta, počela sam osjećati nešto prema njemu, ali problem je u tome što nemam snage ništa mu priznati, jednostavno ne mogu... Strah me je! Bojim se da će me odbiti i da ću se osramotiti na neki način. Kad je na MSN-u ili Facebooku bojim se javiti, pa smo samo par puta malo pričali. U međuvremenu sam počela raditi naše zajedničke slike, a na internetu stalno radim neke testove da vidim bi li se mogao zaljubiti u mene i slične gluposti. Već mislim da je to prešlo svaku granicu i da nije normalno. Sama sam sebi rekla da bi bilo najbolje da s njim pokušam prvo stvoriti neko prijateljstvo. Ali jednostavno ne mogu mu se javiti. Bila bih vam vrlo zahvalna kad biste mi mogli dati neki savjet kako da mu se javim. Pozdrav i hvala.


J.

Redakcija Teena: Gle, činjenica je da je svaki prvi ili novi put svakome lagana trema ili neka malo jača frka. To je toliko logično da su primjeri kada toga nema među najrjeđima na svijetu, gotovo jedinstveni. Znači, ne patiš baš od nekog turbo zabrinjavajućeg ludila koje bi se trebalo liječiti dugogodišnjom terapijom, već se sve to da malo razblažiti s prstohvatom hrabrosti i mrvicama rizika. Kužiš? Imaš dva izbora. Ili ćeš gristi nokte i sjediti zakucana u svoja četiri zida da se ne bi osramotila ili ćeš udahnuti najdublje što ide i odlučiti biti hrabra. Sredine ti po ovom pitanju nema. E, sad, budući da baš i nije pametno da iz žešće frke uletiš u sumanutu hrabrost pa da naskočiš na istog lika čim ga na cesti ugledaš imamo par prijedloga koji bi ti mogli smanjiti nivo užasa pri budućoj komunikaciji. Prvo predlažemo da primijeniš usporeni pristup, znači upaliti strpljenje u kombinaciji s laganim koracima i potezima naprijed. Bilo kakav on-line chat ti je apsolutno super za prvotne užasavajuće korake jer je prednost ne samo u tome što se za takav dejt ne moraš šminkati, nego te druga strana ne vidi pa ni ne može pratiti tvoje reakcije kojima si u stanju popratiti svaku frku koju osjetiš. Znači, chat je idealan, svakako skupiti hrabrosti i javiti se. Tu ti nema neke specifične pomoći, jednostavno se moraš odlučiti na junaštvo i (pri)javiti se za komunikaciju. Drugi savjet ti je da chataš sve dok ne osjetiš da se u komunikaciji s njime nisi počela opuštati i da ti je sve lakše pričati s istim likom. Treći savjet ti je da pričekaš do tog trenutka, kada se osjetiš opuštenije, da sve to prebaciš u zbilju i odradiš jedan live chat. OK, znamo da ti ovo zadnje sada trenutno zvuči kao čisti ZF, ali, ako detaljno odradiš sve ove lagane i strpljive korake, garantiramo da će ti live spika proći u manjim valovima frke no što bi to bilo bez ove pripremne faze. U svakom slučaju ti savjetujemo da probaš jer nema nikakvog smisla zadržati se u ovakvom stanju i treba svakako slomiti tu jezu i užas koja ti prati ovu životnu temu. Isto tako nema smisla propustiti tolike zgodne i slatke dečke jer te koči nešto tako smiješno kao frka. Usput, nema ga tko odbijen bio nije i nije poraz to što ti se to dogodilo nego je poraz dozvoliti da te to baci na koljena. Eto, sad imaš neke upute gdje, kako, zašto i čemu, na tebi je da ovaj recept umiksaš u sebi najugodniji životni remiks. A na nama je da aktivno držimo palčeve da pobijediš samu sebe i odneseš svoj pobjednički trofej – njega! GO!

Imam jedan neobičan problem. Osjećam averziju prema poljupcima i svim mogućim nježnostima. Petnaest mi je godina. Živim u selu smještenom između nigdje i ništa i tek kad sam sad krenula u srednju upoznala sam neke dečke. Mama mi brani sve što je vezano uz dečke i izlaske, tako da nemam puno prijatelja. Mama mi je jednom rekla: 'Ne puštam te nikamo jer neću da budeš otrcanka o kojoj susjedi govore i razbit ću ti glavu ako me još jednom za to pitaš.' Više o tom nismo pričale. U drugom razredu osnovne kad sam dobila jedinicu iz testa iz matematike, a bila sam zaljubljena u jednog dečka, istukla me i rekla da za takve gluposti poput simpatija ne želi čuti jer će mi inače nož završiti u glavi! Inače je moja mama solidna, osim što mi sve zabranjuje i nikad ne priča o seksu i ljubavi. Mislim da sam zato razvila tu averziju. Postoji jedan dečko do kojeg mi je stalo, ali on živi u drugom gradu, jako udaljenom, i htjela bih to reći, ali me jako strah. To je prvi dečko kojem sam se ja svidjela, ali on nema tako kompliciran život kao ja, pa me je strah da neće razumjeti. Zapravo to nitko ne bi razumio, jer sam u društvu vrlo vesela i koketna cura, ali nitko ne zna moje tajne. Voljela bih jednom biti kao i druge cure mojih godina, da se ljubim s nekim u parku, a ne da samo plačem i slušam prijetnje. Tatu nikad ne spominjem zato što on pleše kako mama kaže, povrh toga imam djeda s rakom kože. Znam da je ovo beznadno, ali bih voljela neki savjet ipak.

P. S. Nemojte samo reći da razgovaram s mamom jer sam to već stoput učinila.


Redakcija Teena:
Definitivno nećemo savjetovati da razgovaraš s majkom jer nam se čini da je ona svojim riječima kao oštricama noža već stavila točku na tu namjeru. A da ne govorimo o činjenici da te istukla kako više nikada ne bi tu temu otvorile. Nama se to čini prilično zabrinjavajuće i drastično jer, po svoj logici stvari, i njoj je trebala ljubav da bi dobila tebe pa kako onda iz te činjenice izvući zaključak da je to loše? Mi se nikada ne usuđujemo petljati u roditeljske poteze, pogotovo za maloljetnike jer su oni ti koji nose odgovornost za svoje dijete i ponekad se drugi ljudi ne bi trebali miješati u tu činjenicu. No, u tvojem slučaju nam se to baš ne čini tako jer nas na to navodi količina patnje koju ti potezi u tebi izazivaju. E, sad, isto tako nam se čini da nijedno dijete ne bi smjelo tako patiti zbog ničijih poteza i odluka, pa tako ni roditeljskih, a tvoj slučaj nam se čini da ulazi baš u tu skupinu. Tvoja majka se boji da neće biti u kontroli loših stvari koje se (ipak) svakome mogu dogoditi po ovom pitanju, no, tu ona nije jedina jer svaki roditelj ima u sebi taj strah. No, način i stil rješavanja tog svog straha je ono što nas zabrinjava u tvojem slučaju i čini nam se da su rijetki roditelji koji bi izabrali ovakav pristup rješavanja problema koji samo njih muče. Nažalost, nekako ne vidimo pravu osobu u tvojoj okolini s kojom bi mogla porazgovarati ozbiljno o ovom problemu, pa ćemo ti savjetovati potez koji možeš povući i iz mjesta između nigdje i ničega. Predlažemo ti da nazoveš Plavi ili Hrabri telefon čije brojeve imaš na našim stranicama i da čuješ glas žive osobe (i to stručne) koja bi u startu znala razumjeti kako se osjećaš. I ne samo to, mogla bi dobiti konkretne savjete kako da se nosiš s ovakvom situacijom i kako da pomogneš samoj sebi dok ne ostvariš ono što bi te moglo izvući iz te situacije – punoljetnost!

Kada jednog dana postaneš odgovorna sama za sebe, nećeš više trebati ničije savjete, pogotovo ne one koji počinju i završavaju udarcima. Što se tog dečka tiče, ne moraš njemu ništa govoriti, ali, možeš ga zadržati u svojem životu kao dozu pozitivne energije koja te ipak spašava i diže u tako lošoj situaciji. Budući je on u udaljenom gradu, možeš sasvim mirno raditi na prijateljstvu sve dok jednog dana ne osjetiš da si riješila traume usađene udarcima. A prijatelj ti trenutno, koliko vidimo, očajnički treba. On neka ti bude prijatelj, no, očajnički ti je potrebna i podrška pa ti svakako ponovno napominjemo da nazoveš telefon spasa za svoju psihu i spriječiš da ti se udarci utemelje u život kao način na koji se osjećaš. Jer, imaš pravo na poljupce i imaš pravo na ljubav i nitko nema pravo ljubav proglasiti otrcanom. Pogotovo ako si je i sama priuštila i iz nje dobila nešto tako dragocjeno kao – dijete! Želimo ti iz sveg srca da budeš hrabra i pokreneš svoj život iz mjesta gdje je ništa gore nego nigdje, a jednako tako znamo da ćeš ti u sebi naći snage da to i napraviš. Mi u tebe vjerujemo i tu smo kada god zatreba za svaki oblik podrške koji nam ova druga dimenzija dopušta. Budi hrabra i kreni! Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više