Teen VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (8. lipnja)

  • Autor: tportal.hr
  • 8.6.2009 10:21:12
  • 8.6.2009 10:00:00

Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja

MOJ ŽIVOT JE NOĆNA MORA

Ne znam kako ovo početi, ali nekad imam osjećaj kao da imam najviše problema na cijelom svijetu, iako znam da to nije istina.
Dakle, imam 15 godina i život mi je bio savršen do 10. godine. Živjela sam u drugoj državi, u velikom gradu, imala sam puno prijateljica. Sa 10 godina sam se preselila u Hrvatsku, u mali grad, nisam znala hrvatski, pa su me roditelji upisali u školu za manje sposobne učenike s malo učenika u razredu.
Nikad nisam imala prijateljicu u školi, bila sam 'čudna' svima njima. Ostala djeca su me tukla i zlostavljala svakodnevno, gađala su me svime stolicama, knjigama. Uništavala su mi mobitele, odjeću, pernice. Međutim, najviše su me pekle riječi.
Zbog toga bih svakodnevno plakala i osjećala mučninu kad bih morala u školu. Povukla sam se u sebe i živjela virtualni život, na internetu sam pisala blogove, tamo bi sve bilo savršeno… Čitala sam o njihovim savršenim životima, pisala bih laži o sebi, opisivala sebe kao osobu bez mana, a to zapravo nisam.
Imala sam jednu prijateljicu izvan škole i ona mi je bila najbolja prijateljica, svi su po mojim pričama o školi mislili da imam život iz bajke. Nisam mogla nikom priznati istinu.
Debela sam i zato me svi zezaju, tuku i maltretiraju, to su mi čak i priznali kad sam ih pitala zašto mi to rade.
Ne znam zašto im toliko smeta moja debljina, mislim da to njima ne treba biti problem.
Stvarno želim smršaviti, pokušavam, ali ne mogu. Roditelji me zbog toga mrze, prije su me slali u bolnicu kako bih smršavila, ali ništa ne pomaže. Povraća mi se od povrća i voća.
Osim toga, nikad nisam imala dečka, nikome se čak nisam sviđala. Prije nisam izlazila iz kuće jer su me ljudi koji ne poznajem zezali. Svaki put kad bih izašla van na cestu bi mi dovikivali nešto poput 'debela' ili 'masna'.
To je jako utjecalo na mene. Bojala bih se izaći iz vlastite kuće, kad bi mi telefon zvonio, osjećala sam mučninu jer su me djeca čak i na taj način maltretirala.
Kad sam trebala krenuti u srednju školu, odlučila sam promijeniti život. Malo sam se proljepšala, počela se ljepše oblačiti i nekako su me prihvatili u srednjoj školi. Još uvijek radim na tome jer nikako da smršavim.
Napokon sam našla prijateljice, ljudi su me počeli prihvaćati, ali još uvijek imam puno problema.
Preko ljeta nosim duge hlače i duge rukave jer imam pigmentaciju na koži zbog čega imam fleka posvuda. Roditeljima sam to objasnila, ali se ne brinu baš o meni, više vole mog brata koji je savršen i mršav, stalno mu kupuju nove stvari i odjeću, dok meni govore da nemaju novaca. Imam puno zdravstvenih problema, zbog kojih sam kao mala išla na operacije, stanje mi se pogoršalo, ali oni ništa ne poduzimaju. Jedina utjeha mi je baka koja živi daleko od mene.
San u životu mi je biti psiholog i pomagati drugima. Više nemam volje za životom i ne znam što da radim. Molim vas, pomozite mi.


Redakcija Teena: Moramo priznati da nam je bilo jako teško čitati u kakvoj situaciji si se našla jer si zbilja pretrpjela svašta, i to ni kriva ni dužna. Zbilja ti je bilo jako teško i možemo osjetiti koliko si morala patiti zbog svega jer, da ima logike u svemu što ti se događalo, onda čovjek ne bi ostao toliko u nevjerici kao što smo ostali mi nakon čitanja. Odbaciti i ne prihvaćati nekoga zbog debljine i bolesti je od odraslih zločin, a od onih mlađih nezrelost koja se treba kazniti i na kakvu se treba reagirati. Reagirao, vidimo, nije nitko i nikakvo čudo da se osjećaš toliko sama. Sve ovo što si opisala je i od tvojih roditelja i od vršnjaka za svaku osudu. Navaliti i ne zaštititi slabijeg je dno dna, to rade samo najteži oblici slabića koji hodaju ovom zemljom i to moraš znati. Ipak, kako u svemu čovjek nađe neku logiku i smisao, tako mi tebi moramo sada ukazati na tvoje prednosti koje trenutno možda ne vidiš. Prva ti je da si, usprkos svemu što si prošla, pokazala da si jaka osoba jer se nisi slomila pod teretom svega što ti je okolina priuštila. Svaka čast! Drugo je da si pokazala iznimnu zrelost za svoje godine jer se nikada nisi spustila toliko nisko da makar pokušaš vratiti istom mjerom. Za to još veća svaka čast! A treća je da si, kroz svu tu izmaglicu ljudske zlobe, ipak uspjela jasno vidjeti zraku svog dobrog budućeg svjetla. Taj zov koji osjećaš u sebi da postaneš psiholog je nešto što će ti jednog dana dati smisao cijeloj ovoj priči. Ponekad i mi sami mislimo da neke ružne stvari imaju smisla samo ako ne poklekneš i okreneš ih u svoju korist. Tako će i tvoja patnja dobiti svoju logičnu stranu kada jednog dana pružiš ruku nekome tko će se osjećati kao sada ti, a ti ćeš znati točno što reći i učiniti da mu pomogneš. I ono najvažnije, tvoje riječi će imati težinu jer si sama to prošla i iskusila na svojoj koži. Naravno, lako je maštati, no budi konstruktivna i kanaliziraj svoju bol na ovo o čemu pričamo, tj. koncentriraj se na svoj cilj, a to je da postaneš psiholog.

Mi vjerujemo da ćeš ti znati samu sebe usmjeriti na tu pozitivnu stranu i da ćeš postepeno naučiti ne obazirati se na sve ovo ružno što si, ni kriva, ni dužna, prošla. No zašto, samo onako usput, ne bi potražila podršku od nekog psihologa da ti odmah pruži ruku podrške i da ne lutaš u izgubljenim emocijama na kojima ćeš pogubiti previše živaca i vremena? Potraži onu podršku koju si trebala dobiti u svom domu kako bi počela jačati u onom dijelu tijela koji je najvažniji – u duši! A kada ojačaš u samoj sebi, lako će ti biti potruditi se oko onog izvan sebe. Ipak, što se tiče tvoje tjelesne težine, lako je moguće da je u pitanju hormonalni poremećaj koji se mora regulirati i staviti u ravnotežu. Zato ti preporučamo sljedeće. Prvo  odšeći svojoj doktorici opće prakse, sjedi i ozbiljno s njom porazgovaraj o svojem zdravlju. Uzmi to u svoje ruke i kreni u rješavanje svojih zdravstvenih problema, mi znamo da ti to možeš. Uz sve to možeš slobodno nazvati Plavi telefon i potražiti prvu podršku za svoju dušu koja ti treba, a mi mislimo da to obavezno moraš napraviti. Oni će te uputiti kako dalje, ako bude potrebno. I vidjet ćeš, kada uzmeš svoj život u svoje ruke, počet će se slagati kockice onako kako treba. Za to treba imati samo malo snage i skupiti samo malo volje, a mi znamo da ti to imaš.

ZAŠTO DEČKO ODBIJA MOJU POMOĆ?

Imam veliki problem i ne znam što napraviti. Zato tražim vašu pomoć, barem neki mali savjet. Imam dečka i zajedno smo već dvije i pol godine. Na samom početku veze bilo je mnogo prepreka, a to su bili moji roditelji. Oni su dosta konzervativni što se tiče dečkiju, izlazaka, veze. Bilo me je strah reći im da imam dečka jer sam znala da će se tome suprotstaviti i ljutiti, a zbog njihove konzervativnosti još više me je bilo me strah.
Na početku sam muljala da se nalazim s frendicama, a onda kada je veza počela biti ozbiljnija, rekla sam istinu. Nisu bili sretni što sa 16 i pol godina imam dečka jer su smatrali da to nije za mene, da je to samo prolazna faza i stalno su isticali da je škola najbitnija i da se posvetim samo njoj. Nisu mi dozvoljavali da idem van s njim ili da budem cijeli dan s njim, već sam mogla samo otići na kavu, i to najviše dva sata. Ni njemu, a ni meni nije bilo lako. Mnogo puta razgovarala sam sa svojima o tome da znam što radim i da smatram da nemaju razloga ponašati se tako. Svi drugi izlazili su van navečer i uživali s društvom, a ja nisam smjela nikuda. Uvijek sam morala doći na vrijeme doma. Dok bi moji spavali, nalazila bih se s njim jer je to bio jedini način da se vidimo. Htjela sam se osloboditi svojih roditelja i njihovih konstantnih pritisaka koje su radili. Znala sam plakati zbog toga i osjećati se manje vrijednom. Ali odlučila sam se boriti za dečka i postati samostalna osoba. Kada sam napunila 18, stanje se donekle stabiliziralo. Mogla sam izlaziti van, biti s njime cijeli dan i više me nije bilo strah suprotstaviti se roditeljima. U vezi sam bila sretna jer sam zahvaljujući dečku naučila boriti se!

Međutim, moj se dečko u zadnje vrijeme počeo čudno ponašati. Počeo me izbjegavati, ne odgovara na poruke i sl. Mislila sam da je to zbog posla, ali stalno me nešto mučilo, neki čudan predosjećaj. Razgovarala sam s njim zašto se tako ponaša, a odgovor je bio: 'Naporan je bio tjedan, umoran sam i imam financijskih problema koje moram riješiti.' Sljedeći tjedan opet ista priča i isto ponašanje. Kada sam se našla s njim, rekao je da ga muče financijski problemi jer je u dugovima, da ja vršim pritisak jer ga ispitujem zašto ne odgovara na pozive i poruke i da jednostavno traži kratku pauzu dok ne riješi problem! Nakon toga poslao je poruku da će me uvijek voljeti bez obzira na bilo što, samo da mu treba kratka pauza uz: 'Nadam se da me razumiješ jer ja te stvarno volim.' Obećala sam da ću ga čekati dok ne riješi problem i biti potpora te da može računati na mene. Na to je odgovorio: 'Ja se nadam.' Pošaljem mu svaku večer poruku. On se ne javlja, ne odgovara. Osjećam se grozno! Ne znam što da radim? Zato Vas molim da mi pomognete jer doista mi je stalo do njega! Ne razumijem zašto me zbog problema odbacuje.


Račica, 19

Redakcija Teena:
Nažalost, imamo neki vrlo gadan osjećaj da si vrlo dobar medij za ljude koji vole manipulirati emocijama, pa si se tako taman izvukla iz jedne emocionalno iscrpljujuće situacije i upala u novu. To čak nije ni čudno jer se vrlo često dogodi da podsvjesno izabereš osobu koja će ti priuštiti baš ono iz čega si se jedva izvukao. A ponekad se to jednostavno dogodi ponovno, bez nekog logičnog ili normalnog razloga. No, mi nekako ne zastupamo stav da treba pretjerano dugo gubiti vrijeme na upitnike i suvišna pitanja kako i zašto. Treba se koncentrirati na rješavanje problema, ako isti već postoji. Mi vidimo da si ti svoj prvi problem riješila vrlo uspješno i na tome svaka čast, tako se to radi! Ustala si i postavila se na svoje noge, zauzela se za sebe i obranila svoje stavove i svoju samostalnost. Čudno je kako čovjek ponekad shvati da u nekim potpuno neočekivanim situacijama mora pokazati zube jer tko bi očekivao da će to biti potrebno napraviti vlastitim roditeljima. A očito je da je to bilo itekako potrebno. E, sad, mi ne zagovaramo bunt protiv roditelja koji je bez glave i repa, da samo urlaš i bacakaš se po podu bez ikakvog smisla. Bunt koji si ti pokazala je za pravi respect jer si reagirala na nešto što fakat nije imalo smisla, a usput si pokazala i svoju samostalnost. Takva reakcija je skroz u redu jer čak ni najbližima ne treba dozvoliti previše, a, uostalom, čovjek na poklon dobije svoj mozak pa je živa šteta da ga ne upotrijebi kada može.
Što se tog dečka tiče, upitno je što je njega trenutno natjeralo da se tako naglo emocionalno odvoji, to je zbilja enigma. No, možda ti je ipak određen gubitak vremena razmišljati kako i zašto jer mislimo da u ovakvim situacijama moraš pod hitno pritisnuti tipku 'spašavaj samog sebe'. Pazi, mi kužimo tvoj nagon da mu pomogneš jer ipak ste bliski, no teško da se može pomoći ikome tko to ne želi, ne možeš prisiliti nekoga da mu pomogneš. Mi shvaćamo da tebe boli njegovo ponašanje i u tom osjećaju imaš potpuno pravo.

On tebi definitivno duguje neka objašnjenja i duguje ti i to da se ne ponaša ovako prema tebi. No, ti mu nisi majka i ne možeš ga sada preodgajati. Ono što možeš je reagirati da zaštitiš samu sebe i ne dozvoliti mu da se ovako prema tebi ponaša, nacrtaj mu granice preko kojih nećeš na sebe dati. Nama je OK da mu pokažeš da si uz njega kada je teško, ali definitivno mu ne smiješ dozvoliti da te uzima zdravo za gotovo jer si spremna dijeliti s njim i dobro i zlo. Naš savjet ti je – ušuti se i ti. Povuci se nakratko. To ne znači da si ga izdala, to samo znači da igraš njegovu igru, kakva god ona bila, a usput štitiš svoje dostojanstvo. Kada (i ako) dođe k sebi, pa se javi i pokaže volju da objasni u čemu je bio problem, onda definitivno nemoj biti preblaga nego zahtijevaj dobro objašnjenje za ovakvo ponašanje. I nemoj biti popustljiva na tužnu priču jer, ma kakav problem on trenutno imao, nema razloga biti emocionalno okrutan prema tebi, pa zato i trebaš tražiti od njega da detaljno objasni kako mu je palo na pamet ovako te tretirati. Mi se nadamo da ćete naći načina da isplivate iz svojih problema i za to vam držimo fige. B strong!

NE ŽELIM VIŠE BITI ONA DRUGA

Muči me jedan problem, ne znam može li se to uopće nazvati problemom. To je duga priča, zato ću početi od početka. On i ja se znamo još odmalena, prvi smo susjedi i sve je bilo bajno i krasno dok me nije prvi puta poljubio. On je tada imao 14, a ja 11. Otad je bilo sve super, može se reći da smo bili u nekoj vezi. Ipak, sve je postalo ozbiljnije kad sam ja imala 14, a on 16. Starci su nam znali da smo zajedno i sve je bilo super. Spavali smo kad je meni bilo 15, a njemu 17.
Sve je bilo poput nekog predivnog sna dok nije upoznao jednu curu. No, da skratim priču. Danas, kad je meni 16, a njemu 19, on je s njom. Ona često kod njega dolazi preko tjedna i vidim da su stvarno sretni. No pravi je problem što se nas dvoje u te dvije godine viđamo potajno iako je on u vezi. Dok je njihov odnos bilo u krizi, bila sam mu poput neke utjehe. Mnogo smo puta spavali zajedno, njoj iza leđa. On ju je varao sa mnom, pa čak i ja svog dečka s kojim sam tad bila.
Ne znam što napraviti. On mi govori da nas voli obje i da ne zna što bi sa sobom da nema nas dvije. Ona, nažalost, ne zna što se događa i jako je žalim. Volim ga i ne želim ovo što sada imamo prekinuti, mada je sad sve samo preko poruka, i to vrlo rijetko. Čujemo se svaka dva do tri tjedna. Prošlo ljeto sam ga gadno izvrijeđala, no on mi se nakon par mjeseci javio bez obzira na sve što sam mu rekla. Od ljetos se više ne viđamo. Prije mjesec dana poslao mi je poruku i želi da se nađemo. Čak smo se bili i dogovorili, ali on više ništa ne odgovara. Normalno da se vidimo na ulici često jer živimo u istom kvartu, ali ja više ne znam što da radim. Sve mi je to komplicirano. Najviše bih voljela da mu predložim da se nađemo i da sve razjasnimo pa da vidimo što želimo jedno od drugoga.
Molim vas, dajte mi neki savjet što da napravim, trebam li ga ignorirati ili nastaviti sve ovo? Dosta mi je toga da se razvlačimo već godinu dana ovako preko poruka i sve to još njoj iza leđa. Je li moguće da on voli nas obje i da nijednu ne želi izgubiti? Ipak, ja sam mu prva, kao i on meni, ali vidim da mu je i jako stalo do nje.


Redakcija Teena:
Iskreno, mi volimo ljude koji u sebi imaju ljubavi za cijeli svijet, ali nekako nam nikada nije baš legla priča da netko može voljeti dvije osobe odjednom. No to čak nije ni važno, važnija je činjenica da ne treba dopustiti nekome da budeš u kombinaciji 'hoću-neću'. Zašto on ne bi bio u takvoj kombinaciji, ako mu to sama dopustiš? Pa se tako može premišljati, odlaziti, vraćati još 30 godina, samo ako ti to budeš dopuštala. OK, jasno nam je da vas još uvijek vežu osjećaji i ponekad je zbilja teško prekinuti vezu s nekim, nije to baš samo 'ajd bok, meni upravo dosadilo'. Zato nam je jasno da se lomite u svojim emocijama i da lutate izgubljeni u njima. To je ljudski. No, nije baš ljudski onako usputno vrijeđati druge ljude oko sebe. Isto tako, taj dečko je ipak malo stariji i može manipulirati emocijama kako mu dođu. Pa tako par dana uvjeri nju da mu je jedina, a onda dođe tebi i proda neku sasvim drugu priču. Do kada bi to moglo trajati? Pa, sve dok ti ne odlučiš tome stati u kraj i odlučiti zaštitititi samu sebe. Kada će to biti, znaš samo ti. Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kada ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio) pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, nego da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.



  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više