Teen VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (18. svibnja)

  • Autor: tportal.hr
  • 25.5.2009 11:24:24
  • 18.5.2009 12:00:00

Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja

PROBLEMI S PRIJATELJICOM I DEČKOM

Pozdrav! Meni stvarno treba vaše stručno mišljenje jer sama ne znam kako dalje. Radi se o tome da sam u vezi već dvije godine i imam probleme koje ne znam kako riješiti. Nedavno mi je prijateljica rekla da joj se moj dečko upucavao i kako joj je govorio da je njemu teško sa mnom i da bi bilo najbolje da njih dvoje budu skupa. Ona također ima dečka dvije godine ali ga vara. Kad smo tek prohodali, ona je stalno pokušavala biti što više vremena s nama a on se njoj sviđao još prije nego smo on i ja postali par. To sam svom dečku rekla i on je sve to demantirao da bi dan nakon toga rekao kako su neke stvari istinite ali kako je ona puno toga dodala. Rekao mi je i da me voli i da kad bi ja prekinula s njim da bi ga to uništilo. Stvarno ne znam kome vjerovati, jer zadnjih mjeseci imamo problema. On mi ništa ne vjeruje i ponekad zna i izgovoriti neke riječi koje me jako povrijede. Mislim kad bih s njim prekinula da bih bila u teškoj depresiji jer mi je previše stalo do njega i volim ga. On je uvijek bio uz mene kad mi je trebalo rame za plakanje. Prijateljice mi govore kako ga trebam ostaviti i kako on nije za mene. Ali također te iste prijateljice koje mi to sad govore ovog su se ljeta odlučile ne družiti više sa mnom, a kao razlog su navele da ne žele zbog njega. Molim vas da mi date savjet kako da se postavim prema ovoj situaciji.

Redakcija Teena:
Kao prvo, odmah želimo naglasiti kako mi definitivno nismo stručnjaci, mi ovdje s vama samo ćaskamo kao da smo na prijateljskoj kavici i razmjenjujemo životna iskustva kao što bi čovjek čovjeku ruku pružio. To smo htjeli odmah raščistiti da ne bi nastavili dalje s teretom koji jednostavno ne smijemo preuzeti. Iz svega ovog ti slijedi da, kada promatraš sa strane, a to smo upravo mi, onda nam je nekako jasno što su tvoje frendice mislile i zašto se tako ponašaju. Ponekad čovjek, kada se nalazi u centru svog osobnog kaosa, ne može jasno vidjeti i posložiti sve elemente tog ludila kako bi se napokon smirio i sredio. Ali, ljudi oko tebe ipak mogu. Pa tako je možda tvojim frendicama jasno i više no što ti se usude reći, ali, nemaju načina da ti dokažu da bi se ti trebala sama postaviti i zaštititi samu sebe. Nama se isto čini da te taj tvoj dečko opako nije zaslužio. Pazi, ako uzmeš da se samo jednom dogodilo da te lagao, varao i vrijeđao, to bi trebalo odmah oštro sankcionirati jer ako to ne napraviš, nastavit će s gaženjem sve više i jače jer vidi da može. Naravno da nam je jasno da si zaljubljena pa ti je iznimno teško misliti jasno i još jasnijim potezom reagirati, to je ljudski.

No, bojimo se da, kako vrijeme ide, skupljat ćeš u sebi više ružnih trenutaka i u tebi će se taložiti više frustracija i boli no što bi te boljelo da povučeš neke poteze koji bi ti dali mir. Po nama, veza ima smisla samo ako je tvoj osjećaj u toj vezi onaj koji se zove – zadovoljstvo. Ti se nama ne činiš zadovoljnom, dapače, činiš nam se tužnom, povrijeđenom i s teškim padom samopouzdanja od spletki koje tvoji najbliži ljudi pletu oko tebe i zapravo te čine naivcem. Isto tako nam se čini da tvoja 'frendica' koja vara svog dečka ima više zajedničkih točki s tvojim dečkom koji se ne može odlučiti je li varao ili nije. Mislimo da si se našla u centru vrlo loših zbivanja koja ti zapravo ne trebaju. Naravno da je za potez kojim rješavaš ovakvu situaciju potrebno puno hrabrosti, naravno da ćeš biti deprimirana i tužna, ali više zbog teškog razočaranja jer si vjerovala nekome kome definitivno nisi trebala, a ne zbog toga što je šteta što si izgubila nekoga tko laže, vara i vrijeđa. Možeš biti tužna zbog sebe jer ti se dogodila loša veza, ali, sve se preboli, samo moraš ustati, lupiti šakom od stol, zauzeti se za sebe i ne dati više da te gaze. Moraš odlučiti da si zaslužila bolje. No, odluka je, na kraju, ipak samo tvoja...Cheers!

POMOZITE, NE ZNAM KAKO SE SMIRITI


Super ste i čitam vas svaki dan. Imam 15 godina i puno, puno problema.. Da počnem, prohodala s jednim dečkom i sve je bilo super, međutim prekinuli smo dva mjeseca kasnije. Iako sam znala da moramo nekad prekinuti, ovo me je jako pogodilo. Od tada sam poludjela. Počela sam si rezati ruke. Ne znam kako, nabavila sam žilet i počela rezati njegovo ime i svašta nešto. Ne znam zašto ali svaki put kad se naživciram, režem se i plačem. Mene to ne boli zato mi i nije problem. Kad se naživciram, želim sve porazbijati. U 3. mjesecu počela sam se stalno sukobljavati s roditeljima. Užasno smo se svađali, a tata me nekoliko puta i pretukao. Imala sam stvarno teško vrijeme i plakala sam svaki dan. Drhtala sam stalno, pa mi je prijatelj koji sjedi sa mnom u klupi, rekao da sam poludila jer stalno tresem jednom nogom. Neki dan sam u školi iz, ne znam ni ja iz kojeg razloga, u školskom WC-u sve porazbijala. Zatim sam pobjegla od kuće. Spavala sam kod prijateljice. Tata i mama su me zvali stalno. Isključila sam mobitel i ujutro sam vidjeli tatinu poruku da mama nije dobro i da nije spavala cijelu noć, i da će, ako se ne vratim za par sati, morati u bolnicu te da će zvati policiju. Vratila sam se kući. Pričala sam s mamom sat vremena. S tatom skoro ništa. Moj razlog odlaska je bio što me tata tukao. To nisam mogla više podnijeti. Život mi je užasan. Tata me tuče odmalena, a uvijek sam mislila da je to dio odgajanja. Kasnije sam shvatila da baš i nije. Ne bih htjela da me on ozljeđuje, može to prepustiti meni. Ako mi vi ne date neki savjet nakon svega ovog, ne znam što da napravim. Nedavno sam se htjela ubiti. Stala sam na 2. kat svoje kuće i stajala pola sata. Mama, tata i braća su otišli na izlet, a meni nisu dali da idem s prijateljima. Mogla sam s njima ali sam htjela dokazati - ili prijatelji ili ništa. U meni je prepreogroman bijes. Ne znam kako da se iskalim više. Da, i pušim, što ću. Tata me uhvatio tri puta i trenutno opet sumnja jer kašljem duže vrijeme. Neću se više ničeg prisjećati nego vas samo molim za savjet da mi kažete kako da se smirim. Ja bih sad najradije udarala nešto. Nakon svog bježanja od kuće prestala sam odlaziti na treninge, prestala sam se smijati, prijatelji su mi rekli da sam preko proljetnih praznika u školu došla kao totalno drugačija osoba. Svi mi često govore da se smirim jer stalno imam problema. U školi imam loše ocjene, imam opomenu pred isključenje. Možda sam sve to opisala hladno, ali nije tako. Meni je užasno. Najradije bih se rezala ali mi više ne daju. Prijateljice su to saznale i jedna neće sa mnom komunicirati ako još jednom to napravim. Ne znam kako da izbacim sve iz sebe. A ima puno toga. Nadam se da ćete vi to sve povezati je li moje sadašnje ponašanje posljedica onoga šta sam radila prije dva mjeseca. Meni je to vrijeme prošlo brzo. Kao da je bilo jučer. Molim vas pomozite jer ne znam što napraviti. Osjećam da se u meni puno toga nakupilo što želi izaći van. A ne može baš tako lako. Nadam se da vam se da čitati i pomoći. Unaprijed hvala.

Redakcija Teena: Mi mislimo da ti u sebi nosiš užasan bijes i napetost jer ti se u obitelji očito dešavaju stvari koje ne možeš kontrolirati, a nikako da prestanu. Uvijek naglašavamo da je najvažnije da čovjek ima svoj mir i to je osnovno ljudsko pravo. Ti kažeš da te tata tuče i to odmalena i da to nikako ne prestaje. Gle, to je ogroman problem i to nije normalno. Ma što ti napravila, nitko nema pravo da te pretuče ili da te konstantno tuče jer se to onda zove zlostavljanje. Svi problemi i muke se moraju moći riješiti razgovorom, šake nikada ništa nisu riješile i ni neće. S te strane te potpuno razumijemo jer, ako je zbilja ovako kako kažeš, onda je logično da osjećaš nemoć, bijes i bol jer ne možeš pobjeći iz situacije koja te psihički uništava. Ti si u cijeloj priči ona slabija, nemoćna strana i strašno je da netko tko je jači i ima veću moć to iskorištava na ovako užasavajući način. Naravno da si očajna i ne znaš što da napraviš. Mi opet naglašavamo da nismo stručnjaci, ali, čini nam se da to što se režeš je tvoj način da kontroliraš situaciju bola jer onu kada krene od tvojeg oca ne možeš kontrolirati. Ovako imaš osjećaj da ipak imaš kontrolu nad tim užasnim osjećajem u sebi. Naravno, to je loše što radiš i definitivno ti treba nešto drugo što bi ti više moglo pomoći kada osjetiš tu napetost u sebi. To ti je razgovor i podrška. Ti se osjećaš ludom od bijesa jer si usred situacije koja bi se lako nazvala zlostavljanjem, a ne čini nam se da netko oko tebe ima razumijevanja za to, odnosno, nemaš ono najvažnije – podršku! A ako bi imala to, onda bi imala i zaštitu. Nažalost, nama se čini da tebi upravo treba zaštita. Nisi nam ništa napisala o mami. Možeš li s njom razgovarati, gdje je ona u svim ovim zbivanjima? Ako možeš s njom razgovarati, onda to definitivno napravi. Nakon toga obavezno nazovi PLAVI TELEFON (01/48 33 888), www.plavi-telefon.hr jer ćeš tamo naći podršku i ljude koji su stvarno stručni i mogli bi ti pomoći za prvu ruku. Odmah iza ovoga ti slijedi da obavezno i hitno moraš potražiti psihološku pomoć jer ti treba netko stručan tko će znati zaliječiti te tvoje unutarnje rane i posložiti taj bolni kaos koji ti se vrti u duši. To se zove prava podrška, a to ti hitno treba! Nemoj oklijevati ni sekunde i nazovi plavi telefon, anonimna si, nitko te neće provjeravati, osuđivati, možeš samo očekivati da ćeš napokon naići na nekoga tko te razumije. A to silno trebaš. Evo, od nas podršku možeš dobiti kada ti god treba, ali, najvažnije je da sada podigneš telefonsku slušalicu i nazoveš. Sad, odmah! GO!!

PREKINULI SMO JER SAM SE BOJALA DA ĆU GA IZGUBITI

Posjećujem vašu rubriku već dugo i mogu reći da mi se jako sviđa. Samo tako i nastavite, super ste. Moj veliki problem je što sam užasno pesimistična. Mislim da je veliki plus za mene što znam koji je moj problem, ali nedostatak je to što ga ne želim, tj. ne mogu ga nikako riješiti i izbaciti iz sebe. Ima mnogo toga što bih promijenila u svom životu. Želim biti sretnija osoba, vedrija i pokazati samoj sebi da mogu sve što želim. Želim jednostavno prestati misliti o glupim stvarima i zamarati se nepotrebnim. Previše razmišljam u životu umjesto da uživam u njemu, što je također jedan od mojih velikih nedostataka. Kažu da je volja najbitnija i upornost. Ali teško je promijeniti se. Imala sam dečka i s njim sam nedavno prekinula. Bili smo nekoliko puta zajedno no nije išlo. Znam koliko me voli i koliko mu značim (isto kao i on meni) ali razlog tomu svemu je što se u toj vezi nisam mogla nikako opustiti. A iskreno, u našim godinama (15 i 16) veze ne traju baš dugo a mi smo planirali biti duže vrijeme zajedno. Je li moguće da ljubav tako odjednom pukne? Znam da mu nedostajem a i on meni. No problem je u tome, oko čega smo se oboje složili, što idemo u isti razred te ne možemo nikako uspjeti. Predobri smo, volimo puno istih stvari, imamo slična razmišljanja, ponekad pogađamo jedno drugome misli. Jako mi je drag taj dečko i stvarno znam da je preispravan, boljeg nisam upoznala. On nije frajer koji bari ostale cure, koji me želi pridobiti na silu ili glumatanjem u društvu. Jednostavno imam osjećaj kao da ga poznajem cijeli život. I prvi puta imam takav osjećaj za dečka (on mi nije prvi dečko). Iskreno, ne znam što da radim. Koliko god pokušala zaboraviti ga, ne ide. Već sam imala iskustva s tim da moram zaboraviti dečka jer ima drugu, jer mu se možda ne sviđam ili tako nešto, ali ovaj stvarno nekako, ne želi izaći iz mog srca, kao da će vječno tamo ostati. Imam osjećaj da bi bili 'savršen' par u smislu toga da se razumijemo potpuno, volimo, poštujemo i da smo iskreni, što je vrlo važno za opstanak veze. Možda bi mi bilo lakše kada biste mi npr. rekli što može odati da znam da mu je stalo, jer on zna glumiti da mu nije stalo (tako je nakon prvog prekida bilo, a radilo se samo o muškom egu). Neko vrijeme nisam znala kako da se ponašam prema njemu, pa sam mu bila čudna. Čak je mislio da ne želim pričati s njim, a ja zapravo nisam znala kako da započnem temu. Ne mogu mu doći 'ej bok, što ima?' kad se sjetim svega kad ga vidim i kad bih ga htjela vratiti. Ali meni je jasno da je prerano ako želimo da potraje ili je možda nešto drugo u pitanju. Jer znam koliko me je volio i možda još uvijek. Prekinuli jer sam se čudno ponašala u vezi. Znam da jesam i da sam kriva ali nisam se mogla opustiti jer sam se bojala da ga ne izgubim. Nisam mogla podnijeti tu pomisao da bi me jednog dana počeo gledati samo kao prijateljicu. Volim ga jako i svakako želim da ostanemo prijatelji. A to je i on meni isto rekao. Stvarno bi mi jako puno značilo da mi odgovorite i više nego što možete zamisliti. Znam da su ovo 'krizne' godine i 'prolazne' ljubavi, ali ako i je tako, ipak sam samo ljudsko biće i trebaju mi savjeti i rame za plakanje.

Nebitna maLa 4 =)

Redakcija Teena:
Nama se ipak ne činiš baš nebitna tom dečku, a po razmišljanjima koja si nam iznijela, ne činiš nam se baš ni mala. Tako da ti ovaj nadimak kojim si se potpisala i opisala, baš i ne stoji. Možda je tvoje trenutačno stanje takvo da samu sebe tim riječima doživljavaš, ali to je normalna stvar u fazi kada tražiš samog sebe i gradiš svoje samopouzdanje. Što se tog dečka tiče, kužimo da ste oboje osjetili nešto posebno i na tome svaka čast, jer tako nešto zna biti rijetko. OK, možda vas je taj poseban osjećaj zahvatio malo prerano, no reći ćemo ti ovako. Nemoj tražiti vječnost u ničemu jer je naći nećeš. Život je sastavljen od lijepih i manje lijepih trenutaka koje kombiniraš i sastavljaš u neku svoju osobnu cjelinu. Na kraju je najvažnije da se okreneš i shvatiš da si se potrudio imati više lijepih nego loših trenutaka. Pa se tako odmah u startu nemoj truditi imati više loših, nego dobrih trenutaka. OK, jasno nam je, ovaj osjećaj može biti zastrašujući i lako je uplašiti se te ozbiljnosti. Ti si se bojala da ga ne izgubiš, pa si ga i izgubila. Jer, sada ga nemaš, kužiš, niste zajedno. To ti je to. No, ako razmisliš i odlučiš biti fajterica koja hrabro ne propušta sretne trenutke koji joj se nude, onda bi mogla proživjeti jako lijepe trenutke kojih bi se u životu uvijek mogla sa zadovoljstvom sjećati. A možda ostanete i čitav život zajedno dijeleći taj poseban osjećaj, tko zna. No, kukavički bi bilo ne boriti se...Eto, to ti je naše skromno mišljenje, potezi su na tebi. Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kada ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio) pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, nego da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
Horoskop
Horoskop Pročitaj više