JASMIN MEKIĆ:

Uvijek ću se sjećati jedne Njemice i prvog poljupca

09.12.2011 u 10:04

Bionic
Reading

Jasmina Mekića, šarmantnog tuzlanskog glumca s riječkom adresom, zapamtili smo kao opakog Krisa Vidića u 'Larinom izboru'. Iako se njegov TV lik više ne pojavljuje (ubijen je i bačen niz liticu), Jasmina ljubitelji kazališta mogu i dalje gledati na daskama riječkog HNK Ivana pl. Zajca gdje je član ansambla od listopada 2008. godine. Što je o svojim tinejdžerskim godinama otkrio ovaj 31-godišnji glumac, pročitajte u intervjuu koji slijedi

Kako ste izgledali kao tinejdžer? Kako ste se oblačili?
Ah, tada sam bio u nekoj čudnoj koheziji hip hopa i grungea, a kad bih podijelio svoj teen period, onda bi u prvom bio hip hop, a u kasnijoj fazi grunge, pa je sve na meni bilo nekako široko i šlampavo. Nosio sam košarkaške dresove NBA i slične stvari jer sam palio na američke sportove...

Što ste slušali? Tko vam je tada bio idol?
Naravno, old school, House of Pain i Cypress Hill, a kasnije Nirvana i Alice in Chains

Omiljeni film ili serija iz tog doba?
Definitivno serija 'Princ s Bel-Aira' s Willom Smithom, a od filmova sve što bi snimili Arnold i Stalone. Tada sam bio u razvoju, pa je valjda taj muški mačoizam prevladao (smijeh).

Kako ste se slagali sa starcima?
Imali smo, kao i danas, jako lijepu komunikaciju. Budući da sam odgojen u patrijarhatu, onda je otac bio svetinja, a majka se voljela i nekako sam sa oboje uvijek bio ravnopravan u nekim diskusijama uvijek vodeći računa da ipak tu postoji autoritet i da je nečija ipak zadnja.

Omiljeni predmet

Aaaah... Mislim da ću radije odgovoriti na ovo pitanje koji slijede, haha.

Najgori predmet
Fizika, matematika i kemija! Nikad mi brojevi nisu išli od ruke.

Gdje ste izlazili?

Na mjesta gdje su se mladi najviše okupljali, a to su klubovi gdje se puštao onaj rani house.


Najveći modni promašaj iz tog vremena kojeg se danas sramite?
Mislim da ga nisam imao, ali ima jedna anegdota kada sam završavao 4. razred srednje škole u SAD-u i kad smo otišli na kupanje, jedini sam imao speedo gaćice, što je njima bilo nepojmljivo, tako da od tada na plažu nosim samo šorceve.

Najljepša uspomena iz teen perioda?
To su bili odlasci na tekme, i to košarkaške. I naravno, kućna okupljanja i partijanja te ona tipična muška dokazivanja pred djevojkama i nadmetanje, ali na zabavan i duhovit način.

Jeste li imali neku ludu frizuru?
Da! Otišao sam se jednom ošišati i neka mlada frizerka me unakazila. Rekao sam joj da me ošiša na nulu i, eto, hodao sam nekih par tjedana kao skinhead. (smijeh)

Kakve su vam se cure tada sviđale?
Tada su mi kriteriji još bili u povojima.

Pamtite li prvi poljubac?
Da, bilo je to kada sam imao 16 godina, i to na moru, u Baškoj Vodi, s jednom Njemicom kojoj i dan danas pamtim ime. Ah, ta ljubav...

Jeste li patili nakon prvog prekida?
Jako! Bio sam potpuno slomljen, ali to je, izgleda, normalno i onda se sjetim rečenice koju mi je rekao stari tatin prijatelj: 'Sine moj, u životu se moraš nekoliko puta zaljubiti do ušiju i razočarati da bi na kraju stvarno znao voljeti.'

Jeste li još u kontaktu s prijateljima iz srednje škole?

Kako da ne, to mi je nekako najdraže prijateljstvo! Jer je nastalo iz ljubavi i zajedničkih ciljeva i razmišljanja.

Jeste li doživjeli neuzvraćenu ljubav kao tinejdžer?
Mislim da nisam.

Najveći problem koji vas je tada mučio?
Hoće li ikada završiti rat koji je tada bjesnio. Imao sam 12 kada je sve počelo, tako da sam svo vrijeme provodio u podrumu slušajući glazbu starijih (naravno, kada je bilo struje). Tako sam se upoznao s glazbom Bijelog dugmeta, Dine Dvornika, Haustora i dr.

Jeste li imali problema s bullyingom od strane vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Nisam, ali onome kome se to dogodi treba odmah prići nekome starijem i pitati za pomoć. Tu mislim na roditelje, profesore... Jer sve to nastaje iz neznanja, dokazivanja, tako da i oni koji to nekome rade nisu svjesni što zapravo rade sve dok im netko ne ukaže na to i objasni im da je pogrešno!

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima?
Danas je internet sve i to mi se, moram priznati, ne sviđa donekle jer bez tih 'pomagala' mi smo bili maštovitiji i upoznavanja su bila prirodnija, a onda samim tim i održavala jer nije nastalo u nekom virtualnom svijetu. Nema ništa ljepše od upoznavanja uživo, a danas gledam neke koji nose majicu na kojima piše 'How do I block people in real life?', hahaha.

Što biste, da se vratite vremeplovom u teen dane, savjetovali mladom Jasminu?
Ima ona stara: 'Eh da mi je ova pamet prije 15 godina.' Ne bih Jasminu savjetovao da išta promijeni. Sve mi je to bilo jedna velika škola i bez grešaka se možda ne bih naučio cijeniti ono što danas imam!

Vaša poruka tinejdžerima?
Da se ne srame pogriješiti, da pitaju, da ne prave kompromise i da rade ono što ih čini sretnima!