Nakon tjedan dana provedenih u Istri upoznao sam svu njenu glamuroznost - i to s bicikla. Majušni Novigrad učinio mi se jako velik, a posebno je bilo fora voziti do najskrivenijih ulica i mjesta. Ljeti i u punoj sezoni svi su u problemu, samo biciklisti su opušteni. Kako i ne bi bili, možeš kamo hoćeš, a čim staneš, iz svakog lokala dobace: 'Bicikle ćemo ovdje parkirati, da ih vidite, a i mi pazimo na njih. Znate, ciklotuirsti su nam važni gosti u pred i posezoni, ali i sada, kada je sve puno, ne smijemo vas zanemariti', sa smiješkom mi kažu u slastičarni La Belle D'or u centru Novigrada. Moram priznati da sam čuo da je ondje najbolji sladoled, pa sam se htio osobno uvjeriti. I početi prvi bike izlet uz obalu prema Dajli i Umagu.

Desert izbjegavam poslije ručka ili večere, nemam neki poseban razlog, već mi je previše. Baš me zanimalo kako je to u rano jutro degustirati kuglicu sladoleda prelivenu maslinovim uljem s malo tartufa. Ovaj tematski sladoled baš mi je dao poleta i volje, ima nešto u toj kuglici. A i kava nije bila loša, baš osvježavajuća. Eto, i to je moguće, zastajem na Velikom trgu, jer ima puno biciklista i mnogi su navratili na čašu šampanjaca. U Istri je sve moguće, pa navratiti i na piće prije vožnje. Ili ljeto čini svoje, a kad smo već kod alkohola, ne mogu da ne spomenem teranino, koji je postao brend Istre broj jedan i neizostavni liker koji svi žele probati. Uz malvaziju, naravno. I mene čeka degustacija vina, no to sam isplanirao pri povratku iz obližnje Dajle.

Poznata Ladanjska palača i samostan u Dajli su zaista impresivni i najradije bih sjedio satima uz oluk i more. To je ujedno naselje, tipično istarsko, ali uz samu obalu, koja je bila predobra za vožnju. Nakon provlačenja kroz marinu i vožnju po šetnici prelazi se poslije brojnih uvala na spojnu cestu i ubrzo kroz visoku travu koja više sliči na stepsko područje. Visoka obala pruža jedinstven pogled, ali i ugodu vožnje nad morem. Teren je mek i crven, ne možete promašiti. Pratite samo stazu, brojne bicikliste i turiste koji pješače do skrivenih plaža, kojih ondje ima obilje. Tim putem dolazite do Dajle, no uz glavnu prometnicu izgrađena je biciklistička staza, odvojena od ostalog prometa, i ide do sve do Umaga. S obzirom da vrludanje, brojne lokacije za slikanje čine svoje i pomalo oduzimaju vrijeme, okrećem uz cestu natrag prema Novigradu. Planiram posjetiti i uljaru Al Torcio i vinariju Ghira.

Puno posla još imam, ali i odličan uvod vozeći se pokraj nepreglednih maslinika i vinograda malvazije, koji doslovno dolaze do mora. Po tome je ovdašnja sorta malvazije posebno poznata jer ima 'okus' mora više nego bilo koja u Istri. Da bih došao do poznate Winery Ghira, malo sam skrenuo među brežuljke lijevo u Strada Contessa i lagano gore, dok nisam došao u skriveni raj. Čak sam mislio da sam zalutao kada se ukazala kuća obitelji Mihelić. Moj domaćin Damir, ujedno predsjednik novigradske udruge vinara, čeka me i odmah vodi u podrum u kojem je sve puno betonskih bačvi, u kojima nastaje jedna od najboljih istarskih malvazija. Već sam pri jednom od prijašnjih posjeta Istri naučio da su za bicikliste predviđene tri vrste vina, ipak vozimo bajk. Doduše, trošimo energiju, ali propise moramo poštivati radi sebe i drugih. Ovoga puta samo dvije, ali vrijedne - betonica, baš se tako zove, i posebna ljetna malvazija, bar je meni tako legla. Uživao bih ondje do mile volje, ali idem dalje, jer cilj je što više vidjeti i doživjeti. Na susjednom brijegu već sam među maslinama i još poznatijim uljem Al Torcio. Đurđica Beletić velika je šefica obitelji koja se bavi maslinarstvom, ali i ugostiteljstvom. Ulja su svjetski poznata, a konoba Kod Kristijana vrlo cijenjena u Novigradu. Prošao sam dvadesetak kilometara, no blizu sam Novigrada. Tko želi izlet do Umaga, može računati na upola veću kilometražu.

Zapravo ne znam gdje mi je ljepše voziti, prema zapadu ili istoku, no svagdje ima dovoljno šetnica, cestica i prostora za bicikliste. Jedna od tura koju treba proći je odlazak u dolinu Mirne, ići cestom i mostom preko doline rijeke Mirne i uspeti se do sela Tar. Odande ide makadamska prometnica prema vidikovcu, a može se spustiti u dolinu prepunu bilja, posve drugačiju nizinsku Istru. Kroz kanal prema želji može se nastaviti do Motovuna ili Ponte Portona, pa duljim i brdovitim putem vratiti u Novigrad. Ili jednostavno uz Mirnu krenuti prema ušću i ispod velikog vijadukta Istarskog ipsilona doći do raskrsnice nadomak Novigrada. Dio dana ostavio sam za kupanje kod poznatog hotela i resorta Aminess. Od kratkih vožnji svakako su mi drage baš ove do okolnih hotela, kampova, marina, ali je i gušt proći ulicama samog Novigrada u bilo koje doba dana. Za predvečer sam izabrao odlazak u Tavernu by Tenuta by Tre Terre na istarski hamburger, moram i to probati. Oduševio me jer je lagan i spravljen od lokalnih proizvoda. Iznenadili su me kanapei iliti fini zalogajčići, kao i krema od tartufa, tapasi… U ovom mjestu brze hrane zadržat ćete se dulje zbog lijepog ambijenta i centralnog trga ispred vas.

Zavirio sam i do Brtonigle, Grožnjana i Buja, odličnih polazišta za odlazak na Parenzanu, naprimjer do Livada i Motovuna. Pa se opet dolinom Mirne može vratiti na polazište. To je izlet za cijeli dan i svakako treba ponijeti dovoljno vode i hrane jer će putem zatrebati. To su izleti dulji od 50 kilometara, iako se pruga spušta prema Motovunu, vrlo je naporna zbog tvrđeg makadama, a osjet umora stvore i brojne kotline po kojima je nekada vozio vlak. Možda bi nekadašnje kolodvore trebalo urediti kao mjesta s uslužnim objektom. Iako prolazi ispod pitoresknih mjesta poput Oprtlja, uspon do njih i prvih konoba može biti naporan. Tako da se treba dobro opremiti, posebno kondicijom. Na trasi je i nekoliko tunela, čija se rasvjeta pali pri nailasku. Prekrasne vizure cijele Istre gotovo su na cijelom putu, a na najboljim pozicijama su odmorišta i vidikovci. Iako volim more, ljeti je zaista svugdje na svoj način lijepo, zato je Istra posebna jer malim odmakom se osjećate kao da ste u kontinentalnoj Hrvatskoj.