Naravno, s bicikla je sve ljepše i bolje se vidi i doživi. Zato je cikloturizam sve popularniji, a zanimanje i interes za vožnju biciklom sve veći. Sve je više poklonika i ljubitelja pedaliranja. Vožnje postaju svakodnevne, nisu više samo vikendom ili blagdanom. Ili samo dok je lijepo vrijeme. Vozi se i po hladnijem vremenu, kiši i snijegu, blatu i šumi, zapravo svugdje. Kada još malo zatopli, kao sada, jesenske vožnje postaju kudikamo atraktivnije i ljepše. Vozi se i sve više kilometara jer onaj tko je dobro vozio ljeti, želi tako i nastaviti tijekom jeseni i zime.

Ako imate dobar bicikl i volje, ideja i ruta ima napretek. Želite li i malo off road vožnje, manje asfalta, ali se ipak držati nizina i biti uz ili blizu naselja i većih gradova, vožnja uz rijeku Savu čini se vrlo privlačnom. Ne mora se proći odjednom, na primjer, ruta kojom sam ja prošao. Može se razlomiti na neke dijelove i prilagoditi slobodnom vremenu, mogućnostima vozača i onim što ruta može ponuditi. Kako sam htio u jednom danu što više vidjeti i proći, okvirno sam napravio plan da se što više držim Save te budem blizu civilizacije i naselja kako bih mogao što bolje ocijeniti potencijal rute, vidjeti ponudu i prenijeti sve što se može doživjeti.

Gotovo sto kilometara uspio sam proći za danjeg svijetla, od graničnog prijelaza Bregana na granici sa Slovenijom došao sam u Sisak s prvim mrakom. Na ruti je bilo vrlo ugodno jer se tijekom dana vrijeme proljepšalo i značajno je bilo toplije, a samim tim i ugodnije. Vrijeme je zapravo bilo istovjetno ovom sada. Podloga je bila suha, osim naravno što se mjestimice nije moglo proći bez malo lokvi i blata. Inače najzanimljivija stvar i ujedno novost na ruti je niz novih prometnica koje su izgradile Hrvatske vode u sklopu više projekata kojima se regulira tok Save te grade i ojačavaju nasipi. Za tu namjenu izgrađeno je ili se još gradi puno novih prometnica i mostova preko rječica pritoka Save, kojih do sada nije bilo. I to na cijelom području, a posebno kod Samobora, Svete Nedelje pa i cijelog zagrebačkog područja i kod Šćitarjeva i mjesta Orle. I to uglavnom na desnoj obali po kojoj sam vozio i koja je bila slabije branjena od poplava.

Rutu sam uspio proći gotovo pedeset posto po makadamu ili mekanoj podlozi. Što je vrlo zanimljivo mnogim biciklistima i s obzirom na to da se ide kroz Zagreb, pa i blizu drugih gradova u Zagrebačkoj županiji. Cikloturisti vole kada mogu šarati i voziti se daleko od prometnih cesta i asfalta. Tako mogu više toga vidjeti, zaustaviti se gdje žele i vrlo često im je to dragocjeno bike iskustvo. Naravno, trekking bicikl za tu relaciju je dobar izbor. Giant Toughroad 1, koji sam vozio, pokazao se ponovno kao idealan suputnik. Čvrst, brz i pouzdan. Na ruti je baš došla do izražaja njegova najveća prednost. Snalažljivost u svim uvjetima i bez obzira na teren na kojem se nađe. A na duljim makadamskim dionicama pokazao je notu odvažnosti i sportskog stila. Na asfaltu, pak, stabilan i omogućuje bržu vožnju.

Više makadama ima od Bregane preko Zagreba do općine Orle na istoku, a manje dalje prema Sisačko-moslavačkoj županiji i Sisku. No to područje trebalo bi još malo bolje istražiti. Iako nema mogućnosti da se izbjegne asfalt zato što nema nasipa uz Savu ili je prometnica na rubu toka Save. Atrakcija na ruralnim dijelovima je nekoliko skela kojima se može prijeći na drugu obalu Save. Prva je u naselju Medsave, gdje je vrlo zanimljivo voziti kroz polja koja su puna fazana koji se obilato prehranjuju ostacima kukuruza i pšenice. Svakako treba navratiti do zaštićenog područja Sava-Strmec i obići rukavce stare Save. Tu je jedinstveno stanište ptica.

Životopisna svetonedjeljska jezera Orešje i Rakitje pravi su raj za biciklizam. Tu je nekoliko trgovina i pekarnica, a odmoriti se može i u novom Campu Zagreb na jezeru Rakitje. Ugostiteljska ponuda je vrlo dobra, a ambijent i na terasi i u zatvorenom dijelu bistroa je vrlo lijep. Nastavak vožnje ide uz lijevu obalu jezera Rakitje i ispod malog podvožnjaka izlazi se na desni nasip rijeke Save kojim se nastavlja voziti. Prolazi se ispod Jankomirskog mosta i prelazi kanal Odra te iza leđa neizgrađene bolnice dolazi se do Savskog mosta u Zagrebu. Po kruni nasipa nastavlja se dalje, a zadržavanje i okrepa u Zagrebu je prema želji vozača ili grupe. Malo je neugodan prolaz uz Jakuševac zbog smetlišta, ali brzo se prođe. Ovuda je najbolji put, tako da ima smisla malo pretrpjeti neugodne mirise koji su izraženiji ljeti.