Zagreb se izgradnjom ove biciklističke prometnice prema Velikoj Gorici barem malo približio europskim trendovima. Bar simbolički jer, za razliku od drugih gradova Europske unije, slobodno se može reći da Zagreb biciklističku infrastrukturu i nema. Staze su razlomljene, vrlo često na nogostupu ili su iscrtane tako da se po njima bez problema mogu kretati pješaci ili parkirati automobili. O nesređenim stazama na raskrižjima, pješačkim prijelazima ili prometnim nelogičnostima, poput semafora koji bi na primjer mogli imati intervale kao i automobili, znači puno dulje upaljeno zeleno svijetlo nego sada kada su zapravo tretiraju kao pješaci, da ne govorimo.

I nova bike staza kod Buzina nije semaforizirana posebno za bicikliste, iako je sada bila prilika da se to napravi i postavi kao standard. Staza duga skoro dva kilometra zaista bi mogla biti nazvana 'prvom hrvatskom autocestom za bicikliste'. Poput Pariza koji je također nedavno otvorio prvu sličnu dionicu. No, za razliku od Zagreba, do 2020. godine planira izgraditi ukupno 45 kilometra 'biciklističke autoceste'. Takav pojam bajk prometnice podrazumijeva potpunu odvojenost od bilo kakve prometnice ili prometa.

U ovom slučaju je zaista i tako, osim na dvama raskrižjima koja su dobro riješena i označena. No zato ova staza ima odličnu rasvjetu cijelom duljinom, što je i te kako bitno jer u uvjetima smanjene vidljivosti dobro će doći svima. Dani postaju sve kraći pa će to biti važno svima koji će se voziti biciklom na posao u Zagreb ili obrnuto, na primjer prema poslovnoj zoni u Buzinu ili Velikoj Gorici.

Što se tiče daljih poveznica, sada je na potezu Grad Velika Gorica da poboljša ili izgradi novu stazu uz dio Velike Mlake i sve do skretanja za aerodrom, gdje dalje postoji solidna gradska bike staza. Grad Zagreb bi pak morao riješiti prijelaz biciklista preko nadvožnjaka kod Ranžirnog kolodvora kako bi pristupili postojećim stazama u Novom Zagrebu koje su također loše riješene i označene, posebno na raskršćima. Možda je ova nova bajk staza prilika da se postave veći i bolji standardi i da se grade namjenske biciklističke staze i to ne na već prometnim ulicama ili uz njih, već potpuno odvojene i slobodne od motornih vozila.

Sve to skupa podrazumijeva potpuno novi pristup jer izgradnjom takvih staza ići će se prema povećanju biciklističkog prometa, a smanjenju prometa automobila koji i zagađuje okoliš i uz to je još spor, posebno u prometnim špicama. Naravno, putovanja na posao biciklom ili odlazak u školu trebala bi pratiti i posebna porezna politika. Dolaskom električnih bicikala sve to skupa postaje pristupačnije svima, pa će vožnji biciklom biti sve više. Sva istraživanja su pokazala da oni koji se svakodnevno voze na biciklu, na primjer na posao, da su zdraviji i zadovoljniji svojim novim aktivnim stilom života.

Uz bike prometnice, tako se pokreće čitav sustav razmišljanja i novog početka ili volje za aktivnije provođenje slobodnog vremena. Za što Zagreb uz Sljeme ima velike potencijale u bližoj i daljoj okolici. Zamislite moderne biciklističke prometnice do udaljenijih mjesta poput Karlovca, Siska ili Krapine. Koje bi to tek otvorilo koridore ne samo za vožnju na posao, već i u rekreativnom smislu i turističkom smislu. Ono što Zagrebu i okolici nedostaje su odmorišta za bicikliste s urbanom opremom.

A to podrazumijeva mali info punkt, pametnu klupu, priručni alat i pumpu, parking i sl. U susjednim zemljama, poput Slovenije, to su počeli raditi puno kvalitetnije na benzinskim crpkama i kod trgovačkih centara. Što je dobro, no takva odmorišta potrebna su i na udaljenim mjestima gdje nema dovoljno drugih objekata, opskrbnih i sl. Malim zahvatima grad Zagreb mogao bi povećati promet biciklima za dvadeset posto, no za to trebaju strategija i dobra volja gradskih vlasti. Kada bi bili svjesni koliko bi smanjili promet automobila i gužve i koju bi korist napravili svojim građanima, vjerojatno bi odmah počeli s takvim ozbiljnim projektima.

Ono što nedostaje još, na primjer, na putu za Veliku Goricu, jesu obavijesti, neka oznaka staze ili rute, kuda to vodi, kuda se sve može skrenuti. Prvi dani su pokazali da je puno Zagrepčana krenulo na izlet s djecom. Također i rekreativci, pa bi bilo logično da se naprave putokazi za turistički obilazak ili prijedlog za posjet nekoj atrakciji na ovom području, najbližem odmorištu poput nekog zgodnog ugostiteljskog objekta i sl. Jedan takav pronašli smo, ali preko goričke ceste, i ugodno proveli vrijeme na finom sladoledu u Odri u Caffe Wine bar Galeriji.

Fotke s rute smo odmah, naravno, podijelili sa Samsung S7 edge koji je i u večernjim uvjetima pokazao svoje pravo foto lice. I u pravu je bio proizvođač kada je napisao da su napravili telefon bez kojeg više nećemo moći živjeti. U spoju oblika i funkcije, ali i boje zaslona koja iznova fascinira. Oštrina i slika došli su do te razine da ne znate je li fotka napravljena profesionalnom foto opremom ili sa Samsung S7 edge. Auto fokus je savršen, no fotografiranje, tj približavanje ili zumiranje, ne donosi tako dobre rezultate. Kako je krenulo, neće nas iznenaditi što će i taj problem biti riješen nekim novim inovativnostima i lećama.

Fotografiranje sa Samsung S7 edge je zaista vrhunac, poboljšana je i prednja iliti selfie kamera i više nema velike razlike, a funkcije prebacivanja u pokretanja snimanja su značajne. Upotreba sportske narukvice Gear Fit2 uparene s telefonom je moj novi bike lifestyle. Vožnje su mi nezamislive bez tih gadgeta. Jedino mi je puls porastao na novoj bike prometnici za minutu pedaliranja, vjerojatno zbog uzbuđenja. Pa ipak sam se vozio po prvom bike autoputu.