Prvi MTB tehnički kamp koji je održan na Krku, točnije u Njivicama, a iznjedrio je prve certificirane bicikliste u takvoj vrsti bike škole. Sve je to osmislila i organizirala Adia bike grupa iz Zagreba koja je kamp održala u hotelskom kompleksu u Njivicama na Krku. Hotel Beli Kamik tj. Njivice Hotels and Camp Resort postao je ujedno još jedan smještajni objekt pod okriljem licence Adria Bike Hotels.

Da je biciklistički kamp bio pun pogodak, svakako ide u prilog ono što sam čuo od sudionika i sam doživio. Čini se, iako smo se svi prvi put sreli, da nam je nešto svima bilo jedinstveno. Svi smo se, naime, počeli voziti na biciklu, prvo po okolici Zagreba, pa se odvažili uspeti biciklom na Medvednicu, pa otići i stotinjak kilometara od Zagreba da bi svi shvatili jedno – da se zapravo ne znamo voziti na biciklu. Bez ustručavanja je rekao Eno iz Zagreba, imam dobar bicikl i opremu, veliku želju i vremena za vožnju, ali sam shvatio da moram naučiti upravljati biciklom. Kamp je nazvan tehnički jer se ipak osim npr. podešavanje pravilne pozicije na biciklu radilo više i na savladavanju zahtjevnijih disciplina. No puno je bio više i od tehničkog. Dio vremena posvetio se naizgled manje važnim stvarima poput pravilnog držanja, održavanja ravnoteže na biciklu i sl. Nešto od toga sam i znao, no pitanje je kako sam primjenjivao.

Ali sigurno nisam znao koji je pravilni položaj tijela pri usponu. Tijelo doduše traži samo neki svoj najbolji položaj, no kada sam poslušao i primijenio savjete Tomislava i Mije, naših mentora i učitelja, neusporedivo sam lakše vozio bicikl, posebno uzbrdo. Sada više ne držim čvrsto volan, kada se uspinjem, odmah shvatim kako se grčevito držim za volan, nepotrebno. Volan se lagano drži tek toliko da upravljam, opuštam tijelo i saginjem koliko doslovno mogu. Rezultat: lakše i manje energije trošim za uspon. Tako mogu voziti više i dulje i čuvati snagu za daljnju rutu. Često se zna dogoditi da se biciklist ne zna popeti ni na rizol, što nije dobro jer dok na cesti još to koliko toliko izbjegneš, u šumi ili na neravnom terenu teško ćeš se snaći.

Tako da je određena tehnika primjenjiva za savladavanje određenih elemenata u vožnji koji se mogu očekivati u kretanju po terenu pa smo tako savladavali prepreke, prvo umjetne na poligonu, a potom prave u šumi. Zatim su uslijedili spustevi i penjanje, učili smo prelazak preko neravnina i korijenja drveća, tehnike kočenja te ulaženja u zavoje. Bilo je i nespretnosti, nismo baš padali ali svako malo iskočili s bicikla. I tako mi koji smo već daleko odmakli u biciklizmu ili barem tako mislimo evo nas prvom razredu, ponovno na početku - usred gustiša, trnja, hrpe kamenja, po kojem ne možeš hodati, a kamoli voziti bicikl. Najednom se nađeš u situaciji da ne možeš dalje, da bih sve poslao k vragu. No uz primjenu nekih tehnika koje smo učili na poligonu može se biciklirati. U to smo se svi uvjerili, jer smo na kraju uspjeli. I došli biciklom do pitomijeg i lijepog krajolika. Za čas smo bili na puteljku koji vodi do uspjeha. Uvijek.

A onda ugledaš i ljepšu makadamsku stazu, fantastični pogled na gradić Dobrinj i sve zaboravljaš. Sav izgreban, ali uzimam kameru i snimam, a moj model je Mia Radotić, državna prvakinja u cestovnom biciklizmu koja nas prati u stopu, ali iznimno ovaj put na brdskom biciklu. Očito dobro vlada i brdskom tehnologijom i edukativnim gledanjem u leđa. Kada mi je doslovno puhala s komentarima: Drži se pravilno! A baš taman sam pomislio da sam nešto postigao, da se pravilno vozim , evo ti opet nje, samo je zavapila, opusti se, lagano. I opet ista priča shvatio sam da sam u krivom điru, opet sam ruke previše ispružio, previše se vinuo itd. Što ću, poslušao sam savjet – jer kada vozim kako Mia kaže, u najmanju ruku osjećam se bolje na biciklu. Znači, ipak je u pravu, nevoljko priznajem.

O tome kako vozimo između prepreka i po šumi brinuo je Tomislav Zobec, on naime biciklu može što drugi ne mogu. Jednostavno rečeno. No, svojski se je trudio nama polaznicima pokazati kako pravilno tehnički voziti. Možda jednog dana postignemo svoj maksimum. To je kao u skijanju kaže Tomislav, kao u slalomu. Tako je i u biciklizmu kako ćete voziti bike slalom ako ne znate voziti na biciklu, naravno pravilno!

MTB tehnički kamp ima potencijale, za trodnevnog druženja, vožnje na ppligonima i upoznavanja s osnovama servisiranja bicikla. Vožnje po rutama Krka po svim vrstama cesta i makadama. Pa popularnih trail singlića iliti puteva koji su kao planinarska staza ili još malo gori.  Može se zaključiti da je svako od nas ponio neku impresiju, iskustvo, a dio toga već primjenjuje. Otkada sam bio na Krku, sam sebe uhvatim kako u zavoj ulazim drugačije nego prije i po položaju tijela i bicikla i nogu. A dok krenem u malo off road vožnju sjetim se i još ponekih vještina prilikom savladavanja prepreke i pravilnog pogleda koji seže puno dalje nego gdje biciklista trenutačno jest. Naime iako još formalno nisi prošao uski prolaz, izbočinu ili sličnu neravninu pogledom si već dalje i ne razmišljaš o onom što zapravo još nisi prošao, bar formalno. Tako se vozi, tako su nas barem učili i naučili u prvom tehničkom kampu. Ne gledati u kotač, govori Tomislav po ne znam koji put, pogled seže daleko naprijed!

Treba osjetiti gdje je centar bicikla, stalno su nam ponavljali. I doista sve je bolje kada smo poradili na nekim tehničkim detaljima, ali i na pravilnom pogledu. Zavoji, slalom vožnja, guranje po sjedalu da dobijem na brzini nakon prepreke, kočenje prvom kočnicom i sl. Nema pimplanja, voziš ili siđeš s bajka i guraš, to se uvijek može. Eno, Branislav, Tomislav, Mia, Igor, Lado, Davorin i Dražen bili su prvi koji su ušli ovim malim korakom za veliku buduću hrvatsku tehničku kamp bike priču.

A sve je na Krku počelo kako i doliči jeseni, s velikom kišom i nevremenom. Ali more je pokazalo još jednom svoje lijepe čudi i doživjeli smo novu bike destinaciju u Njivicama u najboljem svjetlu. Uz zrake sunca i toplinu nekadašnjeg ribarskog mjesta. Njivice kao mirna oaza, samo deset kilometara udaljene su od krčkog mosta i nadomak riječkog aerodroma. Odlična geografska pozicija i blaga klima daje veliki potencijal za razvoj cikloturizma. Blizina Rijeke, Istre, Zagreba otvara potpuno novu cjelogodišnju bike vikend poziciju Krka.

Kao i svaku bike destinaciju, upotpunjuje ju kulturna baština, mediteranski krajobraz i raznolikost. Tako i Njivice postaju iznimno privlačne za bicikliste. Bezbroj cesta, staza, šetnica ili lungo mare do Malinske ili Omišlja pogodni su za pedaliranje. Čak za i obitelji s djecom. Na svoje će doći i cestovni biciklisti zbog bezbroj cesta koje nisu prometne gotovo deset mjeseci u godini. Oni koji vole MTB vožnju ili trekking, apsolutno su došli na svoje. Ovdje je puno tzv. makadam singl trailova uz samo more. Konfiguracija terena omogućuje pedaliranje s usponima i spustovima iako uopće nema visokih brda ili vrhova. Stalnim promjenama tempa, podloge i sl., omogućava se lagana vožnja pri kojoj se ne umaramo, ali lagano nakupljamo kilometre, visinsku razliku na relativno malom prostoru.

Inače hoteli ujedinjeni u licencu Adria Bike Hotels pružaju najviši standard usluga potrebnih za vaš biciklistički odmor. Naša je zemlja nevjerojatna kombinacija prirodnih ljepota i raznolikosti, i to su prepoznali u Adia bike Hotels i sustavno rade na pružanju usluga za svakog biciklistu uz pregršt mogućnosti. Hoteli pod licencom Adria Bike Hotels nude biciklistima sve što je potrebno za idealan odmor. Od istrasiranih i kategoriziranih biciklističkih brdskih i cestovnih ruta, te onih prilagođenih obiteljskim vožnjama i rekreativcima. Dostupne su GPS datoteke staza, moguć je najam GPS uređaja, sigurno spremište za bicikl s osnovnim alatom, educirano osoblje hotela, energetskih paketi i sl.

Njivice kao polazišna bike točka detaljno je predstavljena u dostupnim brošurama koje dobivaju hotelski gosti. Tri hotela i kamp čine jednu povezanu cjelinu tik do mora uz niz dodatnih sadržaja od ugostiteljske do outdoor ponude.U toj mirnoj uvali, kraj kamenite i šljunčane plaže, more je iznimno plavo i lijepo s nezaboravnim pogledom prema Istri, cijelom riječkom akvatoriju i otoku Cresu.

Trodnevni kamp nije bio samo pedaliranje, već i druženje i analiza postignutog i svega što se danas događa u svijetu biciklizma. Posebno je dojmljivo bilo predavanje Ivana Stipića iz Gianta koji je opisao stanje u bike industriji i trgovini. Dizajneri, inženjeri i sportaši oblikuju budućnost biciklizma! Svojom inovativnošću i vizionarstvu razvijaju bicikle koje vozimo i načine na koje ih vozimo. Danas već vozimo bicikle od lakih okvira i karbonskih vlakana.

Pokušalo se i odgovoriti na jako dobro pitanje – kako odabrati idealan bicikl za sebe? Odgovor nije nimalo jednostavan jer u mnogim životnim situacijama, pa tako i u biciklizmu proizvod koji kupujemo prema nepisanom pravilu: Ovaj bicikl mi se sviđa ili ovu boja bicikla želim, a ispada da je manje važna namjena i veličina bicikla. To je nešto kao ljubav na prvi pogled. No, kupnja bicikla je mnogo ozbiljnija stvar nego se na prvu pomisli. Pogreška pri odabiru veličine bicikle, mogla bi nam uskratiti uživanje u vožnji, a to je sigurno jedan od razloga bicikliranja. Pogrešan bicikl, da tako kažemo, otežava kretanje, naš bike put i cilj prema kojem težimo. U vožnji to sve može rezultirati nepravilnim položajem tijela, težom vožnjom, otežanim napredovanjem i može doći do nepotrebnih tegoba, boli u leđima, na primjer. Tako da veličina bicikla, tj okvira i geometrija bicikla moraju biti skrojeni po mjeri vozača. A treba znati i okvirni cilj gdje se želimo i kako voziti. To su odrednice koje treba imati na umu pri odabiru svog ljubimca. Koji se danas najviše kupuje za rekreaciju i aktivan život i odmor.

Više na www.adriabike.hr i www.njiviceresort.hr