Američki predsjednički izbori nisu NAŠI izbori. Možemo mi biti svjesni da utječu na nas do besvijesti, ali nemamo nikakvo pravo glasa na njima, a bogami nam i mišljenje svi uzimaju u obzir manje nego što bi nam uzeli glasove na American Idolu ili tako nekom sranju. Tko ti je kriv što si se rodio u neutjecajnom dijelu svijeta. Gunđaj si u svoju zastavu ili šuti. Zbog svega toga, čisto načelno govoreći, ne bi se trebalo od domaće javne televizije očekivati da zbog tih izbora sve prebaci na pauzu, otkaže popodnevnu sapunicu i totalno preštrika program ne bi li ih što ažurnije pratila. Ako vas baš jako zanima, dragi gledatelji, imate live streamove po internetima.

Postoji, međutim, problem s takvim, načelnim načinom gledanja, a taj problem ima veze s nečim što se naziva vanjskopolitičko novinarstvo. Američki predsjednički izbori iznimno su važan međunarodni događaj i imaju veze s vanjskom politikom svih država na ovome svijetu, pa tako i s Republikom Hrvatskom. Javna televizija koja ima svoju vanjskopolitičku redakciju ne može si, dakle, priuštiti gore opisani načelni stav. Osim toga, ako su pomno i uživo pratili vjenčanje princa Williama i Kate Middleton, zašto ne bi i ovo.

E, sad. Ne može se reći da HTV nije pratio američke predsjedničke izbore. Pratio ih je. Danima nas je o njima izvješćivala Branka Slavica, koja u SAD-u boravi, štajaznam, još negdje od Lincolnove administracije pa je već dobrano izglancala vještinu prepričavanja onoga što se govori u američkim medijima, dobro joj ide i stajanje pred raznim ikonskim zgradama, a u povodu ovih izbora javljala se iz stožera Hillary Clinton. Pridružio joj se bio i kolega Tihomir Vinković s Hrvatskog radija, koji se pak javljao iz stožera Donalda Trumpa. Potonji je znao reći i pokoju riječ više od pukog prepričavanja sadržaja američkih medija, ali je zato bio televizičan jednako kao i Branka S. Drugim riječima, nimalo.

Vanjskopolitički magazin 'Global' isto je pridonio jučerašnjoj američkoj izbornoj 'groznici' na HTV-u, štreberski temeljito odrađujući priloge o izborima, profilima kandidata i razgovorom s profesorom Borisom Podobnikom, a za nenamjerno zabavni moment praćenja cijele priče pobrinuo se Mislav Togonal sa svojim gostima u 'Otvorenom', u kojem se u jednom trenutku čak počelo ozbiljno raspravljati o tome što bi koji kandidat za američkog predsjednika rekao na 'ovo u Orašju'. Moram priznati da sam u tom trenutku prestala pozorno pratiti. Obuzeo me smijeh pomiješan sa žgaravicom, a i prestrašila sam se da će sljedeća nit razgovora odvesti do toga da se zapitaju bi li Trump bio za Kazališni trg.

Sve u svemu, svi sadržaji koji su se mogli pripremiti unaprijed o američkim predsjedničkim izborima na HTV-u su odrađeni po PS-u, štreberski, tako da im nitko ne može reći da važnu vanjskopolitičku priču nisu obradili, a nije sad bitno je li bilo šprancerski, netelevizično i prepuno frazetina tipa 'hoće li Amerika dobiti prvu PREDSJEDNICU' (jer, naravno, nitko ne bi primijetio da je riječ o ženi da nam to sinoć nisu priopćili), 'bila je to najprljavija kampanja u američkoj povijesti' (kao da se bilo tko - osim Branke Slavice, naravno - sjeća kakva je bila, ne znam, kampanja Ulyssesa S. Granta) i 'ako pobijedi Trump, teško je predvidjeti što će to značiti za Hrvatsku' (i Orašje). Tako su, uostalom, brijale i druge televizije u Hrvatskoj, bogme i na svijetu.

No što se tiče praćenja izbora u stvarnom vremenu, tu se HTV baš i nije nešto prelomio od truda. Da, na Četvrtom su programu pustili prijenos programa američke TV kuće CBS od 1 u noći, a danas u 7 sati ujutro počela je i posebna emisija o američkim predsjedničkim izborima, u kojima se Goran Rotim iz petnih žila trudio da sugovornike - dva bivša ministra vanjskih poslova, Matu Granića i Tonina Piculu učini zanimljivijima od čekanja autobusa na stanici, ali mu to uglavnom nije uspijevalo jer... to su Mate Granić i Tonino Picula. Negdje bi netko dao velike pare da im izlaganja snimi za uspavljivanje nesaničara. I tu se pokazala jedna karakteristika HTV-a koje se ta kuća nikako ne uspijeva otresti - ne znaju razlučiti tko je od upućenih istodobno i zanimljiv i televizičan.

V Sevnici, rojstnem kraju Melanie Trump, pričakujejo volilne izide iz ZDA. foto: Jan Konečnik/TV Slovenija pic.twitter.com/eF6g6uGIow

— MMC RTV Slovenija (@rtvslo) November 9, 2016

Ne znaju oni zapravo još mnogo toga, pri čemu bi se u ovome slučaju to mnoštvo dalo objediniti zajedničkim zaključkom da ne znaju baš mnogo o televizijskom praćenju važnih događaja u 21. stoljeću. Izvrsna usporedba u kojoj HTV gubi već pri zagrijavanju jest način  na koji je američke predsjedničke izbore pratila RTV Slovenija, čija emisija je započela u pola 5 ujutro. Dinamični i u dodiru sa suvremenim načinima prenošenja informacija, imali su program s tri izvrsno upućena, zanimljiva i dinamična gosta - novinarima i podcastericom (pitajboga koliko bi ljudi na HTV-u uopće znalo što je podcaster), u program su cijelo vrijeme uključivali Slovence koji žive u Americi i koji su im se javljali putem Skypea sa svojim doživljajima, dok su govorili gosti u studiju, na podijeljenom je ekranu stalno išla snimka iz oba stožera predsjedničkih kandidata, uključivali su i ekipu iz jednog kafića u Sevnici koja je pratila izbore cijelu noć, čitali su objave s Twittera. Nisam baš sve uspjela pogledati - gledala sam nakon što su mi dojavile kolege, ali aktualnost, dinamika i živopisnost tog programa koji je nevjerojatno dobro pokazivao koliko je svjestan trenutka i svih dostupnih načina komunikacija potpuno su me obuzele, ali me i rastužile jer sam postala još svjesnija HTV-ova staračkog shvaćanja praćenja ovakvih događaja, kakvo je prestalo biti aktualno još tamo negdje 1987.

Rezultate bismo svi saznali ovako i onako - upravo zahvaljujući svim tim modernim načinima komuniciranjima koje RTV Slovenija zna iskoristiti, a HTV očito ne zna - no način praćenja, dinamika i izravan kontakt s većim brojem osoba i komunikacijskih kanala ono je što ljude unatoč svim drugim medijima može u ovakvim trenucima privući televiziji. Naravno da naše gledanje ili negledanje programa HTV-a u američkoj izbornoj noći na kraju krajeva ne znači ništa - Trump je pobijedio i pobijedio bi s nama ili bez nas. Ali kada bi nas naša televizija znala privući zanimljivijim praćenjem takvih ključnih vanjskopolitičkih, a bogami i ostalih događaja, možda bismo bili generalno bolje informirani. I možda bismo shvatili da postoji svijet izvan naših sitnih kivnji. A to nam doista ne bi škodilo.