TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

N1 televizija: Preko trnja do zvijezda?

23.05.2016 u 14:45

Bionic
Reading

Put razvoja N1 televizije u Hrvatskoj nije bio ni lak ni gladak. Od početnog oduševljenja prošli su put razočaranja, slabe gledanosti, odlaska nekih ključnih igrača i lica i šuškanja o problemima... a onda kao da su se pregrupirali, pribrali, umjesto odbjeglih doveli nove 'jake face', iskoristili potpuno neovisnu poziciju u aktualnoj medijskoj i političkoj situaciji te pomalo postaju jedan od najčešće spominjanih, citiranih i cijenjenih medija u Hrvatskoj

Iako se to nikada nije primjećivalo po uvijek tehnički besprijekornom i profesionalno barem solidnom programu, svi znaju da N1 televizija u Hrvatskoj nije imala lak početak. Vrlo brzo nakon pokretanja napustila su je neka od najpoznatijih lica, u prvoj godini emitiranja pod nikad do kraja razjašnjenim okolnostima otišlo ih je još, gledanost u Hrvatskoj bila im je slaba, višeplatformski pristup koji su njegovali nije uspijevao doprijeti do dovoljnog broja konzumenata i nekako su stalno ostajali na medijskoj margini, koju je samo djelomično bilo moguće opravdati činjenicom da su kabelski kanal, dostupan samo onima s prijamnicima kabelske, a ne i onima 'zemaljske' televizije.

A onda se - polako, ali sigurno - nešto na N1 televiziji počelo okretati u njihovu korist. Teško je, gledano izvana, točno procijeniti je li riječ o politici novoga vodstva, o promjeni klime i općenitog medijskog pejzaža u Hrvatskoj, o kombinaciji ta dva faktora ili pak o nečemu četvrtom, ali N1 je, uz kvalitetne novinare koje je već prije pokupio kao šlag s vrha ostalih televizija (primjerice, Ivana Dragičević, Tihomir Ladišić i Sandra Križanec) počeo privlačiti i još neke zanimljive ljude. Saša Cvetojević, koji se od početnog brljavljenja i gotovo humoristične netelevizičnosti s vremenom pretvorio u vrlo zanimljivog voditelja emisije 'Pressing' pokazao se kao dugoročno dobra odluka jer je - čudnovato, ali istinito - upravo sa svojim odstupanjem od uobičajenih talk show-voditeljskih uzusa uspio izgraditi specifičan i prepoznatljiv stil (čak bih se to usudila nazvati šarmom, iako se s nikad skrivanim voditeljevim stavovima rijetko kada slažem). Boris Dežulović kao portalski kolumnist počeo je, između ostalog, privlačiti publiku na onu 'drugu platformu' koja je u slučaju N1 kao kabelske televizije, ključna za njezinu vidljivost i prepoznatljivost među publikom, a odnedavno je na N1 prešao i jedan od najjačih HTV-ovih novinara i urednika, Petar Štefanić, čovjek koji, što voditeljski, što novinarski, a što urednički stoji iza nekih od najboljih informativnih i političkih emisija na HTV-u, kao što su nikada prežaljeni Dossier.hr ili i dalje postojeći Labirint.

Nije sve, naravno, u zvučnim imenima, pa se televiziji N1 mora priznati i brza reakcija te otvorenost prema pokrivanju svih iole zapaženijih događaja na društvenoj i medijskoj sceni. Zahvaljujući tome što su gotovo isključivo informativni program, lakše promptno reagiraju na mnogobrojne izvanredne pressice, obraćanja, očitovanja i slične pojave - pri čemu ipak imaju i dara za filtriranje gluposti, a dali su prostora i nekim akterima kojima gotovo nitko drugi nije, kao u slučaju ekipe emisije 'Montirani proces', odnosno popularnih newsbarovaca, koji su upravo na televiziji N1 dobili priliku da odmah nakon ukidanja emisije na HTV-u javnosti ponude svoje viđenje tog događaja.

Trenutačna politička i medijska situacija u Hrvatskoj također je pripomogla razvoju televizije N1 jer se njezin program - zbog svih gore pobrojanih razloga, ali i činjenice da je riječ o kanalu koji ne ovisi ni o jednoj domaćoj političkoj opciji - počeo doživljavati kao onaj koji ne bi imao ništa od zastupanja bilo čijih interesa i stavova, što je u atmosferi sveopćeg nepovjerenja koje gledatelji imaju prema televizijama možda najbliže što se itko mogao približiti dojmu nepristranosti i objektivnosti. Iako gledatelji takvima doživljavaju i informativne programe dvije zemaljske komercijalne televizije u Hrvatskoj, u javnoj se raspravi kao ljaga na njihovu ugledu uvijek spominje ostatak programa koje prikazuju te se zbog toga povremeno (ne savim opravdano) dovodi u pitanje sve ostalo što emitiraju, a tog 'bremena' N1 nema. Doduše, nema ni gledateljsku bazu koja dolazi s komercijalnim zabavnim programima, ali i u medijskom svijetu, kao i svugdje, vrijedi ona 'stara američka' - negdje dobivaš, a negdje gubiš

Borba sa zemaljskih kanalima i dalje je vrlo težak zadatak za N1, ali nakon početnih grbavljenja i posrtanja, čini se da se sada napokon počinju kretati u pravome smjeru. Potrebno im je još malo boljeg koncipiranja programa i prepoznatljivih sadržaja da bi se to utvrdilo sa stopostotnom sigurnošću, portalu im možda ne bi naškodio još pokoji Dežulović, ali već i ovo što sada imaju čini ih medijem koji postaje sve zanimljiviji za praćenje