Kakav je osjećaj biti osnivač festivala koji ide 18. godinu zaredom isključivo zahvaljujući dobroj volji vaših sumještana i vašoj ljubavi prema kazalištu?

Poseban, jer unatoč nedaćama koje nas šamaraju s lijeve i desne strane, naša zagvodska priča traje i ustraje. Zahvalan sam brojnim obiteljima u Zagvozdu koje su uključene u festival, bez njih ništa ne bi bilo moguće. Ljudima danas možda više nego ikad treba teatra, treba nadahnuća, lijepih trenutaka. A kazalište je to uvijek pružalo i sve je preživjelo kroz stoljeća, ratove, krize, sve političke priče... Ono je vječno i zato mi je drago što ga malo misto kao što je Zagvozd ima u srcu. Festival otvaramo predstavom 'Balkanski špijun u Sarajevu' redatelja Sulejmana Kupusovića, a gostuje Narodno pozorište Sarajevo. Još je tu mnogo kazališnih predstava na repertoaru.

Ove godine gost vam je i Stipe Božić koji će pričati o svojim usponima na Himalaju?

Stipe je naš susjed, a kako Zagovzd ima i svoje planinarsko društvo, Stipe će sa slovenskim alpinistom Vikijem Grošeljem pričati o njihovim zajedničkim pothvatima. Inače, sretan sam što ću sa Stipom Božićem za koji mjesec ostvariti svoj veliki san. U listopadu ćemo se zajedno popeti na Himalaju, bit ćemo tamo dva mjeseca i jedva čekam otisnuti se na to putovanje.

Nedavno ste dva mjeseca proveli na jedrilici ploveći svjetskim morima, planinarite već godinama, dva puta ste skakali bungee jumping sa Šibenskog mosta... Volite prirodu, ali i izazove?

Skakao sam četiri puta a ne dva. I bio je to čisti užitak bez straha. Adrenalin me nakon toga držao još nekoliko dana. A priroda je postala moje utočište od stvari koje me umaraju. Ona je moj mir i nemir. Jedan posve drugi svijet u kojem nalazim svoj komadić sreće. Maknem se od sve besmislenosti gradskih priča, ljudi koji su sebi previše važni, od današnjeg nihilizma, nedostatka pravih vrijednosti. Zasitio sam se svega toga, nije gluma moja jedina životna opcija. Mogao bih tri godine živjeti u planini, siguran sam da mi ne bi ništa nedostajalo.

Rođeni ste u velikoj obitelji sa šestero djece. Najstariji ste od četiri sestre i jednog brata i k tome jedini glumac u familiji. Kako to izgleda kad se svi nađete na okupu?

Veselo, jer imam i 12-ero nećaka. Naša kuća je uvijek puna ljudi.

U novom filmu Ivone Juke 'Ti mene nosiš' imali ste manju ulogu. Kako je bilo surađivati s Ivonom, s obzirom na to da su mnogi glumci priznali kako je to vraški težak posao.

Moje je iskustvo apsolutno pozitivno, ali ja sam snimao samo tri dana nekoliko scena s Vojom Brajovićem. A znate kako se kaže – sve dok nema mrtvih, dobro je! Kad radite s nekim nekoliko mjeseci na filmu, normalno je da se ljudi ponekad porječkaju, sve je to dio stvaralačke atmosfere i nije neuobičajeno. Na premijeru nisam mogao doći jer sam imao predstavu.

Serija 'Stipe u gostima' nakon sedme sezone je došla svom kraju. Kakvi su vam planovi i postoje li novi projekti za jesen?

Novost je da je od 1. srpnja Kerempuh moje matično kazalište. Nakon što sam deset godina bio freelancer, prihvatio sam poziv svog prijatelja Duška Ljuštine. A što se serije 'Stipe u gostima' tiče, ponosan sam što smo sa sedam sezona bili najdugovječnija televizijska serija i što nas je publika tako dobro prihvatila. Taj projekt smo radili s toliko ljubavi i dobre volje pa me ne čudi što je pronašao svoj put do gledatelja. Jako mi je žao što ne ide dalje jer ljudi me i danas na ulici pitaju 'zašto više nema Stipe?'

Što smatrate najvećim glumačkim izazovom u svojoj karijeri?
Svaka kazališna predstava je za mene bila novi izazov jer u svakoj pogineš malo više ili malo manje. Jako sam ponosan na svoju ulogu Angela u predstavi 'Zločin na kozjem otoku' u dubrovačkom kazalištu Marin Držić, namučio sam se i s ulogom u 'Liliomu' osječkog HNK, tu je i 'Hamlet' kazališta ITD na početku moje karijere, 'Bljesak zlatnog zuba'...

Vaša osmogodišnja kći Leona zasigurno je najponosnija na tatin doprinos crtiću 'Shrek' u kojem ste dali glas glavnom junaku?

Istina, Leoni je jako drago što joj je tata Shrek. Na Leonin zahtjev, za nju i njezine prijateljice nerijetko ga glumim. Ipak, Shrek joj je na trećem mjestu kad su omiljeni crtići u pitanju. Prvo je 'Duh močvare', zatim 'Nebo', a onda sam ja na redu.

Jedna od sitnica koje vas vesele su i stripovi. U Hrvatskoj ste jedan od najstrasvenijih kolekcionara Alana Forda?

Strip je moja strast već dugi niz godina, imam pozamašnu kolekciju, a i prijatelji koji znaju kako će me razveseliti, poklone mi primjerke kojom je mogu nadopuniti.

Partneri i prijatelji koje biramo puno govore o nama. Vi ste za svog najboljeg odabrali kolegu Gorana Navojeca s kojim ste bliski već godinama, a bili ste mu i kum na vjenčanju. Kad je počelo vaše prijateljstvo i što najviše cijenite kod Gorana?

U jednu debelu knjigu ne bi stalo sve sto smo moj kum Gogo i ja prošli. A družimo se od 1990. Znači, punih 25 godina! Velik je on čovjek i veliki glumac. A o detaljima biste mogli čitati u eventualnoj zajedničkoj biografiji... Koja bi sigurno uzdrmala razne krugove!