Svake godine kada HRT odluči emitirati direktni prijenos dodjele diskografske nagrade Porin, ponadam se da će taj televizijski ivent biti, ako već ne dobar, a onda barem bolji nego prošle godine. Svake se godine ponadam da su organizatori, scenaristi, producenti i tko zna koji već velebni umovi stoje iza toga - čuli vapaj gledatelja i da će ukinuti voditeljske i prezenterske 'točke' te priču svesti na minimum, a glazbu na još veći maksimum. Svake se godine ponadam da će i u tom glazbenom dijelu nastupiti neki izvođači koji bi donijeli nešto novo, svježe i dosad nepoznato. Svake mi godine, tko zna čime izazvana, na pamet padne misao da neću morati pisati više-manje isti tekst kao i prošle godine.

I svake se godine već nakon deset minuta prijenosa počnem lupati dlanom po čelu. Uopće ne znam odakle mi takve naivne nade i glupe ideje.

Ovogodišnji je 'Porin', doduše, bio nešto bolji od prošlogodišnjeg, ali to zapravo ništa ne govori o ovogodišnjem, nego mnogo više o onom prije godinu dana. Prošlogodišnja je dodjela 'Porina', ona jeziva kvaziurbana noćna mora u zagrebačkom Hypo centru, bila neopisivo užasna. Ova je bila taman toliko bolja da je se može prozvati opisivo groznom.

Sam koncept priredbe u teoriji možda i nije bio takav. Budući da se odvijala u Spaladium areni, trebala je sva biti protkana Dalmacijom, dalmatinskim melodijama, dalmatinskim glazbenicima, galebovima, morem, stinama, kušinima i štajaznam. Problem je jedino bio taj što je to tako nemaštovito realizirano da smo od svega što postoji na dalmatinskoj glazbenoj sceni čuli klape, zatim su Oliver, Meri Cetinić, Jappa i nekoliko legenda nastupili u ulozi prezentera nagrada, pjevale su se obrade pjesama Dina Dvornika i... to bi otprilike bilo to. Kao da na cijelom potezu od Zadra do Dubrovnika s otocima nema nijednog novog benda, kao da u Splitu ne postoji živahna i vrlo lokalno specifična hip-hop scena, kao da nitko nikada nije čuo za nekog novog glazbenika iz Dalmacije, kao što je, ne znam, Lovely Quinces... sve u svemu, koncept je izveden lijeno i dosadno te se stekao dojam da porinaši zapravo uopće ne prate glazbenu scenu, pogotovo ne onu koja je više od pola godine mlađa od Massima.

Drugo, iako je Spaladium arena izgledala mnogo bolje nego prošlogodišnje preseravanje po balkonima Hypo centra i iako je sportska dvorana ipak uspjela nadmašiti jadnoću prostora koji je lani izgledao kao da ugošćuje korporacijski seminar, a ne estradnu manifestaciju - i ovdje je sve izgledalo kao da se nitko nije dosjetio ničega scenski originalnog od 1995. pa događaji na pozornici izgledaju otprilike isto kao i domaći izbor za pjesmu Eurovizije prije dvadeset godina. Ne znam je li problem u tome što prostor ne dopušta nešto ekstravagantnije i suvremenije, ali ako je tako, kog vraga stalno biraju loše prostore?

Kao treće, voditelji. Ah, voditelji... Nitko od njih nije loš u onome što inače radi, ali nikako mi nije jasno zašto se kao voditeljicu moralo angažirati Idu Prester kada postoje ljudi koji su već specijalizirali vođenje takvih estradnih manifestacija? I zašto uporno angažiraju komedijaše kao što je Mario Petreković kada za njega nemaju duhovitog materijala i, na kraju krajeva - postavit ću pitanje koje stalno postavljam, ne samo kada je riječ o dodjeli Porina, nego pri svakoj dodjeli nagrada koja se prikazuje na televiziji - ZAŠTO SE UOPĆE INZISTIRA NA "DUHOVITOSTI" I "VRCKAVOSTI" VODITELJA I PREZENTERA KADA TO JOŠ NIKADA NIJE USPJELO?

Jedino čemu se čovjek za gledanja dodjele Porina može smijati jesu lapsusi, gluposti i nelagoda sudionika i zbilja se ne mogu sjetiti ni jednog jedinog slučaja kada je netko na tim pozornicama rekao išta pa makar slabašno duhovito, a tom je konstatacijom, što se mene tiče, pokriven i stalan gost Porina, Davor Gobac, koji već skoro trideset godina svoj 'otkačeno smiješan' nastup svodi na obraćanje dragoj naciji glasom Paje Patka i par sličnih otrcanih fora. Sinoć je tako, primjerice, jedina situacija u kojoj se čovjek mogao nasmijati bila ona u kojoj je jedna prezenterica naziv benda Detour pročitala upravo tako kako se i piše, a i to samo ako niste skloni nelagodi u tuđe ime jer ako jeste, niste se smijali nego ste zbog nje propali šest metara pod zemlju. Bilo bi mnogo bolje kada bi voditelji jednostavno najavljivali goste, objašnjavali par osnovnih činjenica o nagradi i klonili se imidža mi-smo-mladi-veseli-i-LOODI jer je nakon 22 dodjele Porina bolno očito da to nikome koga su spremni angažirati NE IDE.

Kada se, dakle, sve zbroji i oduzme, opet je krajnji zaključak da ova diskografska priredba: a) ne izgleda dobro, b) nije zabavna, c) nije ni najmanje uzbudljiva niti svjesna događanja na domaćoj glazbenoj sceni, d) nikome osim glazbenicima koji osvajaju nagrade ne donosi ništa osim javnog sramoćenja. Pa ako je tome tako, vjerojatno bi bilo najbolje da je HRT prestane prenositi. Organizatorima se onda više neće isplatiti pripremati takve kvazispektakle, sponzorima neće biti zanimljivo njihovo financiranje i nagrade će se lijepo moći slati poštom. Nako dvadeset i dvogodišnje serije ovakvih katastrofa, mislim da bi tako bilo i najbolje.