Svako ljudsko biće na Zemlji postavilo si je ovo pitanja nebrojeno puta i svaka je osoba pronašla drugi odgovor. Za Morgana Freemana taj je odgovor često bio glazba. Tu je mogao osjetiti, kako kaže, Boga, i to je njemu najbliže objašnjenje toga kako se osjećao uz glazbu; divljenje, strahopoštovanje i blaženstvo koje je osjećao slušajući glazbu, zainteresirali su ga već kao mladog čovjeka i tako je počeo produbljivati svoja pitanja vezano na „božansko“. Odgojen u katoličkom okruženju i poučavan da vjeruje u samo jednog Boga, sa velikim zanimanjem će razgovati sa Hindusima koji vjeruju u više bogova, posjetiti Stonehedge i pokušati razumjeti štovatelje sunca kao najvećeg božanstva, razmisliti o svom stavu prema prinošenju žrtvava Bogu. Posebno ga je fascinirala komunikacija sa Bogom kod muslimana čije je doživljavanje Boga kroz ljepotu đamija, kaligrafija i prirode – naprosto dirljivo i tako ljudsko.

Nakon obilaska raznih djelova svijeta i razgovora sa pripadnicima mnogih religija, pristaje sudjelovati u znanstvenom istraživanju Dr. Andya Newborna, neuroteologa iz Philadelphije, koji istražuje kako je „prisutnost Boga“ moguće zabilježiti medicinskim instrumentima. Rezultat istraživanja je iznenadio sve, a njaviše Freemana koji je zaključio: „Bog nas ne okružuje. On stanuje je i u svakom od nas“