Pjevač Anas Magrebi i gitarist Bašar Darviš pobjegli su iz Damaska u ožujku 2013. Par mjeseci prije toga, bubnjar Anasovog tadašnjeg benda Ana ubijen je nakon što ga je tajna policija Bašara al-Asada pratila zbog njegovog angažmana u demonstracijama u sklopu 'arapskog proljeća'. Anas priča kako je, potresen tim događajem, umalo odustao od glazbe. Počeo je raditi na lokalnom radiju, no cenzura se miješala i u izbor glazbe, pa je s Bašarom osnovao novi bend - Khebez Dawle (ime benda izraz kje oji se u Siriji koristi za kruh koji siromašnima sufinancira država).

Nakon što su vidjeli da je vrag odnio šalu, napustili su Siriju i otišli u Bejrut, gdje im se priključio basist Muhamed Baz. Kratko su boravili i u Turskoj, a potkraj kolovoza priključili su se izbjegličkom valu, gdje su s prijateljima Simonom iz benda MaBRaD i Lua'ayom iz benda The Last Postman, također pogođenima izbjegličkim valom, krenuli na put bez povratka. Prva stanica bio je grčki otok Lezbos, a sredinom rujna, kojih dan-dva prije preusmjeravanja vala izbjeglica s mađarske na hrvatsku granicu, stigli su i u Tovarnik. Kako su došli prije gužve, bili su primorani podnijeti zahtjev za azil u Hrvatskoj, gdje čekaju razrješenje svog statusa, no ne kriju da bi, kao i mnogi njihovi sunarodnjaci, radije nastavili put na Zapad.

Koncert u Zagrebu bio je njihov drugi nastup u Hrvatskoj – prvi su odradili tijekom vikenda, u Kutini, tolerantnom gradiću koji je već primio mnoge azilante. Bend je oba koncerta odsvirao na posuđenoj opremi, i lijepo je bilo vidjeti susretljivost posjetitelja u Močvari koji su na besplatnom koncertu svesrdno punili škrabicu donacijama bendu za novu opremu. Ni publiciteta nije nedostajalo: na stotinama koncerata koje sam odgledao u Močvari nikad nisam vidio toliko novinara i sedam kamera u prvom redu.

No čak i ako na trenutak ostavimo postrani razmišljanja o društvenoj dimenziji ovog događaja i prepustimo se glazbi, zaključujemo da Khabaz Dawle nisu inferiorni svojim parnjacima u Hrvatskoj. Štoviše, bend je na trenutke čak i inovativan; kombinira post rock (s gitarskim pipkanjem nalik Explosions in the Sky i sličnim bendovima), alternativni rock, noise, psihodeliju i zvuke arapske pustinje. Naravno, s članovima koje su pokupili na putu još se nisu do kraja usvirali, a u završnom dijelu koncerta dali su se u predug psihodelični jam session, ali protumačimo to kao radost sviranja na instrumentima koju dugo nisu iskusili koja im uvelike pomaže prebroditi teške trenutke. A nadamo se da njihov kraj uskoro dolazi.