KREŠIMIR KONČEVSKI

Zadrugine su poruke bezvremenske. Pale i danas!

03.08.2015 u 10:13

Bionic
Reading

Krešimir Končevski, pjevač grupe Zadruga, za tportal prisjeća se početaka benda koji ove godine slavi 25 godina postojanja, otkriva što im je najgore što se dogodilo tijekom karijere te kakav je suprug i otac

'Slučajno kad smo se gitarist Krumpa i ja našli kod frenda na rođendanu pri kleti, gdje bi drugdje? (smijeh) Tu su do izražaja došle neke naše ideje i međusobno razumijevanje na razini asocijacija. No to nam iste večeri nije bilo stoposto jasno jer smo pili pa je i veći dio ideja bačen u smeće pošto je njihova kvaliteta jedino to i zaslužila. No kad smo došli k sebi, idućeg vikenda na ponovnom druženju bez alkohola napravili smo nekoliko hitova i to je bio početak. Da ta remek-djela ne bacimo u vjetar, morali smo napraviti bend, pa smo ga i napravili istog tog dana u sastavu Krumpa gitara, Jura bubnjevi i ja vokal. Basista još nismo stigli naći', prisjetio se početaka grupe Zadruga, Krešimir Končevski.

Pjevač grupe Zadruga kaže da su svoj prvi nastup održali bez ijedne probe.
'Bilo je to u kinodvorani u Bedekovčini na koncertu grupe Kurdi, koja nas je zvala kao goste iako nisu imali pojma jesmo li sposobni odsvirati nekaj jer nas nitko nikad nije čul. Znali su jedino da Krumpa i Jura znaju svirati, ali mi kao bend nikad do tada nismo odsvirali ni jednu probu. Bez basa bil je to nekakav performans uz recitiranje pod baterijom kojom mi je papirić s tekstovima osvjetljaval Somać, inače pod našim utjecajem autor tekstova triju pjesama koje i danas redovito izvodimo. Nakon te polusvirke Juri se više nije dalo pa smo u bend zvali Iveka koji se savršeno uklopil i s kojim smo uz potporu na basu Gordana iz Kaina uvježbali desetak svojih pjesama s kojima smo krajem 1990. godine nastupili na promociji ploče grupe Motus u Galeriji SC. To je bil prvi pravi nastup na kojem smo odsvirali samouvjereno i i dobro k'o da sviramo godinama. Tako su nam rekli oni koji su slušali', smije se pjevač.

Godine 1994. u bend su im stigli basist Nikola te gitarist Tihomir Ladišić. U proteklih 25 godina najteže im je pala saobraćajna nesreća koju je u svibnju 1998. doživio njihov bubnjar Ivek.

'Sigurno je to najgore kaj nam se u bendu dogodilo. Nažalost, on nakon toga nije više mogel svirati. Želja mu je bila da mi nastavimo te je zamjenu dogovoril sam s Icom koji je do tada bubnjal u Malehookersima. Tihomiru su pak obaveze postale prepreka pa ga je godinama mijenjal Foka, no zadnjih par godina Tihomir opet svira, tako da sad sviramo kao četvorka ili petorka, zavisi od prilike', pojasnio je.

Na pitanje kako su uspjeli opstati na sceni budući da sviraju sasvim drugačiju muziku od one koju publika sve više konzumira, kaže da njihova publika sluša glazbu koju oni sviraju, a ostale ne smatraju publikom.

'Mi bismo opstali i sami bez publike jer je bit toga s čim se bavimo uživanje u sviranju i nastupima, bez obzira na kretanja na sceni. Kaj se nas tiče, scene ne mora ni biti. Mi nemremo biti odgovorni za loš ukus ili nedostatak inteligencije u dijelu javnosti koja sluša kojekakve gluparije. Zapravo, bilo bi jako loše kad bi nas takvi počeli slušati, bil bi to znak da nekaj z nama nije u redu', ističe.

Bez obzira na stanku u diskografskom radu od 1998., bend nije stao s koncertima; stalno sviraju, nastupaju, a koncerti su im uvijek dobro posjećeni.
'Fora je u tome da poruke i teme koje smo obrađivali prije, apsolutno vrijede i danas ili su bezvremenske pa nije ni bitno kaj su nastale prije 1998. Mi ne pjevamo o aktualnim i konkretnim stanjima i događanjima, nego o onome kaj ljude stalno okupira. Dakle, naše su poruke bezvremenske. Pale i danas! Naši nastupi nisu samo odsviravanje repertoara, nego razmjena energije i emocija s publikom. Zato su mi najdraža ona mjesta na kojima to dolazi do izražaja, nebitno gdje se geografski nalaze. Radi se većinom o organiziranim rock svirkama i klubovima za koje se zna kakva vrsta publike se skuplja', izjavio je pjevač.

U javnosti je malo poznato da je njihov videospot 'Nebo i zemlja' radio danas svjetski priznati redatelj Dalibor Matanić.
'Mi smo tada riskirali i Dadi dali šansu da se dokaže. Nažalost, tada jedina televizija HTV u to vrijeme puštala je gluparije poput nerežiranih TV snimki s festivala lakoglazbenih nota, dok su filmske spotove poput spomenutog držali po arhivama. Da je bilo sluha, Dado je i prije mogel, skupa z nama, doživjeti blagoslov svjetske publike i kritike', ističe.

Oko pjesme 'Mala Čići' kojom su počeli graditi karijeru, ima puno zanimljivih priča i anegdota.
'Malo ljudi zna i to da su vokali na toj pjesmi i dečki iz Hladnog piva. Naime, kako smo se mi družili, jednom smo na Radio Zaboku preslušavali stare pjesme i najgluplju od njih otpjevali smo u emisiji 'Klupica' na tadašnjem OTV-u, u koju su nas kao goste dečki iz HP zvali. Na našem se albumu našla na nagovor Sale Dragaša kojem je to bila dobra zafrkancija. Neki su to kasnije preozbiljno shvatili pa smo ponekad imali i problema objasniti koju vrstu glazbe sviramo', kaže.

Bio je dio 'Zločeste djece', legendarnog komičnog sadržaja. Danas na to razdoblje gleda s nostalgijom i kaže da nema granica između komičnog i ozbiljnog.
'Svoj lik imao sam i prije suradnje sa 'Zločestom djecom', ali sam s njima proveo sjajne i lijepe godine zajedničke bezgranične zafrkancije. Humor danas može plasirati vrlo ozbiljne poruke, a ozbiljne rasprave mogu biti komične, kojekakve se kombinacije mogu raditi', tvrdi.

Kad nije na pozornici, Kreš, kako ga odmilja zovu prijatelji i kolege, uzoran je obiteljski čovjek.
'Većinom, zapravo, nisam na pozornici (smijeh). Mislim da svaki normalan čovjek, posebno u privatnom životu, daje sve od sebe. Takav sam i ja. Najbolji kaj mogu biti. Nastojim proživjeti godine u harmoniji i sa sobom i s obitelji i s društvom. Vrlo zahtjevan zadatak, ali s puno zadovoljstva', otkrio je.


Zadruga je na glazbenoj sceni prisutna već 25 godina