Za razliku od prvog dana novoustoličenoga glazbenog festivala Zagreb Calling, koji se održava na Šalati, kad je headliner bio Billy Idol, drugi dan s Faithlessom kao zvijezdom večeri privukao je upola manje ljudi. Ogoljele tribine Šalate kao da je riječ o utakmici NK Dinama dok je Zdravko Mamić bio na slobodi, nisu baš obećavale velik provod. Očito publika nije kupovala festivalske ulaznice, nego se opredjeljivala za rockersku ili za elektronsku večer. Ovi malobrojniji koji su ispunili prizemlje Šalate (a bilo ih je oko tri tisuće) prisustvovali su istinskome spektaklu, jednome od ponajboljih zagrebačkih nastupa u posljednje vrijeme.

Već su predgrupe – Nipplepeople i Detour – uspjele rasplesati malobrojnu publiku koja je pristigla za dnevnog svjetla. Vokalistice oba banda držale su tenziju tijekom kratkih nastupa, a za razliku od prvog dana festivala, razglas je bio mnogo bolje ugođen.

Puna snaga tako podešenog razglasa osjetila se u impresivnome zvučnom udaru već tijekom izvođenja prve skladbe Faithlessa 'Emergency'. Obnovljeni band u proširenom sastavu, s osam članova na pozornici koji se nisu štedjeli, u sljedećih sat i pol festivalskog seta te spektakularni laserski show za kakav bi se valjda trebala plaćati ulaznica da ga osmoškolci pogledaju u Tehničkom muzeju, ne samo da su rasplesali i oduševili fanove, nego i zadivili posjetitelje kojima elektronska glazba nije primarni izvor zadovoljstva. No eklektična mješavina stilova, od housea, trancea i trip hopa do klasičnog popa i soula (a čuli smo i minutu heavy metal soliranja), uz pulsirajući bas i razgranati instrumentalistički pristup, Faithlessov nastup visoko je zabilježila u zagrebačkoj kolektivnoj memoriji.

Uostalom, premda su oba dosadašnja zagrebačka koncerta benda bila sjajna – manji u Tvornici 2004. i spektakularni nastup u Velikoj dvorani Doma sportova 2011. - koncert obnovljenog postava na Šalati bio je i velik korak dalje.

Ono što je bilo očigledno jest da uoči izdavanja albuma remiksiranih verzija njihovih hitova 'Faithless 2.0.' za otprilike dva mjeseca, kojim će obilježiti 20 godina karijere (koja je, doduše, bila u mirovanju upravo između dvaju posljednjih zagrebačkih koncerata), band na festivalima isporučuje snažan energetski koktel ne doživljavajući festival kao ribarsku večer, nego kao priliku da se s posjetiteljima podijeli najbolje stečeno iskustvo nakon dugotrajnog odmora.

Upravo stoga je na Šalati bila postavljena i najveća oprema ikad za najveći spektakl napravljen na tome prostoru. Maxi Jazz suvereno je vladao pozornicom, Sister Bliss klavijaturama, a glazba se cijelo vrijeme nije zaustavljala, čak ni uoči bisa na kome su izvedene pjesme 'Music Matters' i 'We Come 1'. Izmjena ostalih članova na instrumentima i za mikrofonom tekla je neprimjetno i besprijekorno. Nakon sat i pol svirke, kao da su se začudili i članovi banda i publika da je sve gotovo, jer je atmosfera uistinu bila fantastična, kao da je posrijedi nastup na Ultri, uz bitnu razliku – ono što na Ultri DJ-i isporučuju s DJ pultova, Faithless daje uživo.

Tako je Zagreb Calling s dvostruko manje ljudi nego prve večeri, okončan na senzacionalan način. Vjerojatno će sljedeće godine festival dobiti svoje precizne gabarite, a da se mene pita, stavio bih Faithless u stalni postav festivala – svi bi bili na dobitku.