'Griješe oni koji čekaju starost za put oko svijeta!', kaže poznati glumac iz Zagvozda, 45-godišnji Vedran Mlikota, u želji da nam objasni zašto se otisnuo na pravu morsku avanturu koja je potrajala nepuna dva mjeseca. Počela je 15. prosinca na Tajlandu prošle godine, a završila 6. veljače. Za sve je 'kriv' Vedranov dobar prijatelj, jedriličar Leo Lemešić koji ga je nagovorio da mu se pridruži na putovanju oko svijeta. Vedran nije dugo dvojio i otisnuo se na pučinu spreman na sve bure i nevere koje su ga mogle zadesiti.

'Na jedrenje sam se 'zakačio' kad sam gledao, slušao i čitao o ekspediciji Hrvatska čigra, na koju sam trebao i ići, ali nisam mogao zbog puno predstava koje sam imao. A jedrenjem me zarazio moj prijatelj, dr. Križo Katinić, koji je plovio na Čigri i koji me 2005. pozvao na jedrenje po Karibima. I tu je sve počelo. Nakon toga smo svake dvije godine organizirali neko 'svjetsko' jedrenje... Cabo Verde... Mexico - Baja California... A na ovo jako dugo jedrenje nagovorio me moj prijatelj Leo - dao mi je ponudu koju nisam mogao odbiti', kaže Vedran, čija je plovidba započela na jugu Tajlanda, u luci Nai Han u Phuketu, u kojoj je jedrilica Dora bila usidrena. U 20 sati je sletio, na brod se ukrcao u 21.30, a isplovili su već u 22.30 i idućih 27 sati jedrili prema sjeveru Tajlanda, do otoka Koh Phayam. Imali su sreće da su ih zaobišle velike oluje na moru.

'Ostali smo nekoliko dana na tom divnom otoku, zatim smo plovili po otočju Similan
u Andamanskom moru i na sam Badnjak vratili se u Phuket. Ondje smo proveli Božić i Novu godinu, a dio posade se promijenio. Hrvoje i Davor vratili su se u Hrvatsku, a došli su stari morski vukovi Zvone Blažević i Krunoslav Sedlar, bez kojih je bilo nemoguće upustiti se u preplovljavanje Indijskog oceana sve do Šri Lanke. Novu godinu smo dočekali u paklu Patonga s milijardom ljudi i 5. siječnja, nakon opskrbe, isplovili smo na ocean. Poslije osam dana neprekidne plovidbe ugledali smo jug Šri Lanke, a usidrili smo se u Galleu, ostali tjedan dana i uživali na čvrstom tlu', prisjeća se glumac.

U glavnom gradu Colombu dogodio se za Mlikotu i ekipu neobičan susret. 'Vjerovali ili ne, sreli smo Papu koji je prošao dva metra od nas, obišli smo budističke hramove i uživali u odličnoj hrani. Isplovili smo prema Maldivima i nakon tri dana stigli na sjeverni otok Ulligamu. Polako smo se počeli spuštati prema glavnom gradu Maleu, a 6. veljače uputili smo se prema domovini', zaključuje Mlikota rutu putovanja. No nisu svi dani na moru bili idilični. Bilo je i onih kad bi požalio što se upustio u ovu avanturu, a najviše muka mu je priuštila morska bolest.

'E, to je bilo najteže. Ulovila me nekoliko puta, a jednom me je držala čak tri dana. To je neopisivo stanje mučnine i nemoći u kojem zaista ne možeš ništa, ni jesti, ni piti, niti raditi bilo što na brodu. Ne možeš čak ni povraćati jer si već sve ispovraćao prvih nekoliko sati, samo 'hiberniraš' i pitaš se 'što mi je ovo trebalo?'... a najbliže kopno je stotinama milja daleko. To je taj divan osjećaj koji te podsjeća na to da si mornar Popaj', u šali će Mlikota, dodavši kako su lijepe stvari po kojima će pamtiti putovanje: predivni izleti, izvrsni beach partyji, odmor, kupanje u predivnim ambijentima i kristalno čistom moru, dobra riba koju su sami lovili (čitaj: kapetan) itd.

Iako se provodio kao nikad u životu, 52 dana na moru, kaže, nije malo. Puno mu je toga nedostajalo, ponajviše 10-godišnja kći Leona i snijeg. 'Falili su mi kćerka, obitelj i prijatelji. Na toj vrućini falio mi je snijeg, inače obožavam zimu i kad sam čuo da je u Hrvatskoj snijeg te da je Sljeme prekriveno njime, jedva sam čekao povratak pa sada s rođom Škorom, Dreletom i Zalarom guštam u planinarenju', priznao nam je glumac.

Na pitanje namjerava li ponoviti ovo nezaboravno iskustvo i zaploviti nekim drugim oceanom nakon Indijskog, Mlikota ne isključuje i tu mogućnost: 'Moja želja, što se tiče mora i plovidbe, bila je prejedriti Atlantski ocean. Sada, nakon ovog iskustva na Indijskom oceanu, malo ću sačekati i biti na kopnu, a onda ćemo vidjeti. Kapetan Leo iduće godine ide s juga Afrike, preko Sv. Helene i Atlantika, na Karibe, pa tko zna? Ako opet da ponudu koja se ne odbija, možda ćemo 'zajahati' i Atlantik... jer ploviti se mora.'