Tiha voda brege dere - ta stara poslovica kao da puno govori o jednoj od najljepših hrvatskih glumica Csilli Barath-Bastaić. Samouvjerena Csilla u želji da napreduje odlučila je okrenuti novu životnu stranicu, krenuti u nepoznato i danas zbog te odluke ne žali iako se krajem prošle godine morala suočiti s krajem devetogodišnje ljubavne veze. Sudeći po njezinom trudu i entuzijazmu, o Csilli ćemo za koju godinu čitati u svjetskim medijima, a u razgovoru za tportal doznajte zašto.

Kad ste prije tri godine otišli u London na glumačke radionice, jeste li vjerovali da će taj grad postati jedna od životnih stanica kojoj ćete se vraćati? Što Vas je potaklo na odlazak?

Otkad sam prvi put otišla u London kad sam imala 15 godina, znala sam da jedan dio mene ondje pripada. Ne mogu objasniti što se točno to dogodilo tada, prvi put, ali nešto je u meni kliknulo i dio mene se osjećao kao doma. Trebalo je proći puno godina i skupiti dosta hrabrosti da ostavim ovdje za sobom već utabane staze i krenem u nepoznato. Iskreno, ovakav razvoj događaja nisam planirala... Otišla sam prvenstveno dodatno se educirati i vidjeti što nude ondje u vidu dodatnog školovanja. Sve ostale ponude filmske i kazališne su se dogodile spontano uz dosta truda i malo sreće.

Vrlo brzo ste dobili ulogu u engleskom filmu 'AB negativ'? Smatrate li da ste tada imali vrašku sreću?

London je strašno kompetitivan. Možeš biti najbolji na svijetu, ali ako ne nađeš načina da se pozicioniraš na njihovu industrijsku kartu, onda kao da i ne postojiš. Tu je puno truda, ulaganja, odricanja i izlaženja iz svoje zone komfora. Sreća je u mom slučaju igrala toliku ulogu da sam uspjela uopće pristupiti castingu, i to svega dva mjeseca nakon što sam došla.

Kako izgleda Vaša londonska svakodnevica kad ne snimate, s kim se volite družiti?

Trenutno u London putujem na kraće periode jer paralelno radim i ovdje i tamo. Imam dogovorene termine proba na recimo dva tjedna pa tako i planiram ostanak. Evo, sad mi je još jedan projekt uletio gore pa ću morati produljiti boravak u travnju. Koliko god je teško biti slobodnjak kod nas, to mi daje slobodu i mobilnost da krojim svoj put. Što se tiče slobodnog vremena, mislim da ti u Londonu nikada ne može biti dosadno. Kako bi Samuel Johnson rekao: kad je čovjek umoran od Londona, umoran je od života! ('When a man is tired of London, he is tired of life') Taj grad nevjerovatno puno toga nudi... izložbe, koncerti, događanja, eventi, predstave... uvijek se nešto nađe za zabavu. Kako sam gore, dani su mi ispunjeni probama i poslovnim sastancima pa i nemam baš slobodnog vremena. Uspjela sam zadnji set proba biti gore za Novu godinu. Slavili smo u Camdenu, mala ekipa i onda smo išli na Primrose Hill gledati vatromet. Nezaboravno iskustvo. Tisuće i tisuće ljudi s isto toliko šampanjaca, u ekstazi. Lud doživljaj. Imam jako puno prijatelja s kojima se često ni ne stignem podružiti zbog obaveza, a dok stignem s jednog kraja Londona na drugi, prođe čitava vječnost. Tako da svoj dolazak moram najavljivati mjesece unaprijed da se uspijemo uloviti s njima.

Rad na sebi kod glumca je vrlo važna stavka. Vaš način rada?

Stagnacija ubija. Ne samo glumački poziv, bilo koji. A težnja za rastom i razvojem u glumačkom pozivu je esencijalna. Knjige, filmovi, izložbe, koncerti, druženja, predavanja, radionice... sve što stimulira dušu i inspirira.

Najbolji prijatelj u Londonu kojeg ste stekli?

To je još uvijek moja dugogodišnja prijateljica koju znam iz djetinjstva i koja već niz godina živi ondje. Ona je bila prva koja me ohrabrila za dolazak i moja druga obitelj kada sam gore.

Smatrate li odlazak u inozemstvo kao jednu od svojih najboljih životnih odluka?

Ne znam još je li najbolja odluka, ali je definitivno jedna koju sam morala provesti. Želim živjeti svoj život bez da se jednog dana okrenem i kažem 'A što ako...?' To pitanje me gura dalje iz dana u dan.

Koje Vas stvari ili situacije guraju naprijed? Neki ljudi se otrijezne u teškim trenucima dok drugi u takvim situacijama blokiraju. Kakvi ste Vi po tom pitanju?

Izazovi i mogućnosti me guraju naprijed. Mi ljudi smo puno sposobniji i izdržljiviji nego što si pripisujemo. Važno je imati viziju i put kojim želiš ići. Cilj vjerojatno ni nije toliko zabavan koliko samo putovanje. Na svom putu do sada kao i vjerojatno većina, susrela sam se s puno stvari koje su me htjele povući dolje. Nisam osoba koja se u tim trenucima blokira ili popušta pod pritiskom. Dajem sve od sebe da se situacija riješi. I nisam mirna dok ne znam da sam dala sve od sebe. Ne bježim, to je definitivno.

Svi kroz život idemo s nekim ciljem ili, bolje rečeno, neki idu. Koji je Vaš cilj?

Stvoriti si život koji će biti dobar balans obitelji i posla.

Što Vam zamjeraju oni koji Vas najbolje znaju? S druge strane, što najviše cijene kod Vas?

Volim misliti da se prijatelji mogu osloniti na mene. Važno mi je da su svjesni da sam uvijek tu za njih.

U rujnu prošle godine najavili ste novi film koji ćete snimati vani. Možete li nam reći malo više o novom inozemnom projektu?

Radi se o filmskom projektu koji je još u nastajanju. Startali smo prije nekih godinu dana. Uključena je internacionalna ekipa iz Engleske, Rusije, Poljske, Srbije, Njemačke. Trenutno smo pred kraj proba i trebali bismo krenuti uskoro sa snimanjem.

Na koju ste svoju ulogu najponosniji?

Najteža uloga do sada i na koju sam ujedno i najponosnija je Titanija iz Shakespeareovog 'Sna ljetne noći' u engleskoj produkciji Honey Tongued Productions iz Londona. To je definitivno bila najzahtjevnija uloga u mojoj karijeri. Shakespeareov jezik je izazov svladati i na hrvatskom, tako da je bio mukotrpan rad oživjeti ga u ulozi na engleskom, i to sve u tri tjedna proba. Ali neizmjerno mi je drago da sam uspjela doživjeti njegove nevjerojatne rečenice na izvornom jeziku.

Što Vas danas čini sretnom osobom?

Svijest da sama sebi stvaram mogućnosti i provodim ih. Također moji prijatelji. Ne znam što bih bez svojih prijateljica.

U kojim situacijama imate najmanje samopouzdanja?

Kao i svaki čovjek - kad je kvaliteta urađenog posla na procjeni.

Opišite nam malo kako izgledaju castinzi u Londonu, atmosfera, ljudi...?

Cijela ta industrija vezana za glumu vrlo je strukturirana. Postoje razne instance i koraci koji se moraju poštovati da bi se došlo do određenog castinga tj. posla. Otvorenih audicija je malo i sve ide preko agenata, menadžera i casting direktora. Ako nemate agenta, zapravo su vam šanse male da uđete na neki dobar casting. Nije gore sve tako bajno. Glumci većinom imaju poslove od osam do 17 i onda paralelno idu na audicije i bore se. Mi ovdje nismo ni svjesni koliko smo blagoslovljeni što možemo živjeti samo od glumačkog posla. Za sada.

Dan kad ste bili najsretniji?

Irska, otočje Aran, ovo proljeće, predivan sunčan dan, konji, bicikli, priroda, Guinness.

Najbolji savjet koji Vam je netko dao?

Umrijeti sa sjećanjima, ne snovima.

Jeste li u životu žrtvovali neke stvari zbog karijere?

Život u dvije različite zemlje uzme svoj danak kad-tad. I kad misliš da si najsnažniji i da sve uzde držiš čvrsto. Ja sam proteklu godinu zaista puno putovala. Bila bih u Zagrebu dva mjeseca, pa išla gore na dva mjeseca i tako stalno. Privatni život je definitivno nešto što je patilo.

Postoji li neka naznaka da bi London mogao postati grad koji ćete pamtiti ne samo po poslovnim uspjesima, već i po novoj ljubavnoj priči?

Trenutno sam u nekoj tranzicijskoj fazi. Dosta toga se događa na poslovnom planu i za sada se koncentriram na posao i da taj segment bude uspješan. Ali ljubav ne bira ni mjesto ni vrijeme, tako da nikad se ne zna... Možda me iznenadi.