Novim imidžom i izraženom gladi za velikim pop pjesmama koju je pokušala utažiti aktualnim albumom 'Taiga', Zola Jesus ponovno je kročila na pozornicu Velikog pogona ponudivši ponešto drukčiji show od onog kojem smo imali prilike nazočiti prije tri godine
U periodu od posljednjeg domaćeg nastupa, Amerikanka ruskih korijena Nika Roza Danilova sa svojih 25 godina prevalila je put od lo-fi buke i titule indie heroine do statusa umjetnice koja se ne libi baciti rukavicu u lice poznatim kolegicama izraženih pop afiniteta. Najnovijim albumom 'Taiga' za kultni label Mute Records, Zola Jesus učinila je, prije svega, hrabar i ambiciozan iskorak prigrlivši zvuk modernog mainstreama. Ipak, koliko god aktualna zvučna paleta može djelovati otrcano i blago nezanimljivo, mračnjački senzibilitet upakiran u smislenu liriku i dalje je neizostavno oruđe Danilove čime neposredno odskače iz modernih pop okvira.
'Bit će to potpuno drukčiji show od zadnjeg puta', najavila je Zola povodom drugog domaćeg gostovanja što, u konačnici, i nije pretjerano daleko od istine. Prvi nastup u
Tvornici rezultirao je ogromnim interesom domaće publike, u toj mjeri da se tada najavljivani koncert u Malom pogonu moralo preseliti u Veliki. U današnjim
vremenskim okvirima, tri godine nakon premijernog gostovanja, Zola je nešto ranije od predviđenog kročila na pozornicu pregrađenog Velikog pogona kako bi nastupila pred dvjestotinjak okupljenih posjetitelja. Izjava o drukčijem showu nikako se nije odnosila na raskošnost scene (ako ne računamo instalacijsku prisutnost ledene sante na pozornici), već prvenstveno na izvrstan bend s kojim Zola Jesus trenutačno odrađuje Europsku turneju.
Zvukovna slojevitost koja nas dočekuje na aktualnom albumu, autentično nas je dočekala i u live izvedbi. Novim i moćnim pop pjesama koje je Danilova stvorila u izolaciji na otoku Vashon kod Washingtona, pratnja trombonista i perkusionista podarila je ugođaj mitskih proporcija koji sinoćnja zvijezda večeri uspijeva dodatno podebljati standardnim igranjem operno istreniranim vokalom. Približavanjem koncertnoj uvertiri, Zolina poigravanja s vokalom postajala su sve izraženija pa su pjesme poput 'Go (Blank Sea)', 'Sea Talk' i 'Nail' doživjele jedinstven vokalni aranžman i na taj način izmamile najveće ovacije na koje je Zola u nekoliko navrata odgovarala s prethodno naučenom riječju 'Hvala'.
Ako je nekoć i postojao problem u prenošenju energije benda i Zole na publiku, danas je taj problem (više-manje) uspješno saniran. S više nastupa u nogama, paralelno se došuljala Zolina sigurnost i iskrenost u live izvedbama. Headbanganje, mahnito zabijanje u krajnje kutke pozornice, stajaće pjevanje na zvučniku i elegantno spuštanje u publiku, ovaj put nije djelovalo previše teatralno i pretenciozno kao nekoć. Kada objedinimo oba domaća nastupa Zole Jesus i podvučemo imaginarnu crtu, možemo reći da smo uživo svjedočili traganju za inteligentnom pop pričom i boljoj stage prisutnosti ove umjetnice ovjenčane titulom indie heroine.
