Otac i kći Veljko i Natalija Đorđević sinoć su na kazališnim daskama ostvarili malu suradnju, on kao spisatelj, ona kao glumica. I ne zna se tko je zbog toga bio sretniji. Naime, zagrebački psihijatar, a posljednjih godina i profesor na ADU-u gdje predaje predmet Simulirani pacijent, objavio je svoju novu četvrtu po redu knjigu 'Glumac na kauču'. Nastala je nakon 40 godina njegove karijere tijekom koje su se mnogi umjetnici, ne samo glumci, našli u ulozi njegovih pacijenata.

'Teška je to priča o jednom glumcu, teško oboljelom i njegovom psihoterapeutu, priča je to o borbi protiv psihijatrijskih i drugih stigmi, ukratko -  teška priča o životu. Ali jako zanimljiva. Sve je fikcija', objašnjava Veljko Đorđević dodavši kako ga je iznenadila velika posjećenost njegove promocije sinoć,  na kojoj su nekoliko riječi o djelu rekli i mnogi kulturni uglednici te psihijatar Vladimir Gruden. Sretan je što je i kći Natalija pridonijela toj večeri. Iako je i sama glumica kao glavni lik romana, Natalija nije bila nadahnuće za novi roman.

'Inspirirao me život sam svugdje oko mene, delikatnost ljudskog bića. Što se moje djece tiče, sina i kćeri, s njima danas imam vrlo lijep odnos. Ne pokušavam im biti životni savjetnik jer, znate, teško je svojoj djeci biti psihijatar, gotovo nemoguće', kaže Veljko iz čijeg su pera također nastali romani 'Osječki nokturno', 'Lepoglavski blues' i 'Ludolog među umjetnicima'.

'U mladosti sam htio upisati Akademiju dramskih umjetnosti, htio sam postati redatelj. Ali pod pritiskom obitelji, ta se moja želja nije ostvarila. Od malih nogu uvijek nešto režiram i pišem. Posljednjih godina uspio sam svoju ljubav pretočiti u nekoliko djela i to me jako veseli', kaže psihijatar koji se polako priprema za mirovinu kad će imati više vremena za obitelj, a nada se i unuke.

Natalija Đorđević i Đorđe Kukuljica čitali su ulomke iz nove knjige Veljka Đorđevića 'Glumac na kauču'