Bio je najmoćnija osoba u glazbenoj industriji, čovjek koji je s The Neptunesima tržio i do milijun dolara po jednom jedinom beatu za superzvijezde hip hopa i popa, scena iz čijih je hitova iskakao svakodnevno. No onda je, nakon što je 2006. objavio svoj prvi solo album ('In My Mind'), počeo polako zalaziti, nestajati, sve manje vrludati po top ljestvicama, a sve više govoriti o filmskoj produkciji i modi, voditi emisije na YouTubeu, zabavljati se i zarađivati na druge načine. Pojavila se čak i vijest da prodaje kuću. Taman prije nego što se pojavio Daft Punk

Pharrell Williams bio je za 'Get Lucky' važan koliko i 'Get Lucky' za njega, savršen brak koji ga je katapultirao natrag gdje je bio kada je svojim radikalnim intervencijama u funk 'ribrendao' sve od Snoop Dogga do Britney Spears. Sada kada je Pharrell stigao sve do Oscara, bio je red da se veliki glazbeni revival podeblja i novim solo albumom.

Je li moguće nakon osam godina nastaviti ljubavnu vezu?

Pa, možda, ali ne s istom publikom i svakako ne s posve istim zvukovima, jer 'G I R L' nije ni nastavak, niti odraz avangarde koju je potpisivao s The Neptunes i N.E.R.D.-om – dominantno organski, analogni retro LP presijeca soul, Motown i organski funk s novootkrivenom ljubavi prema dobrom starom discu. Usto, nije nimalo čudno to što Justin Timberlake otvara niz gostovanja – pjesma 'Brand New' dolazi odmah nakon 'Marilyn Monroe', koja zvuči kao da je skinuta s Justinova 'The 20/20 Experience', baš kao i sama 'Brand New', nešto poput Justinove B-strane s Pharrellom umjesto Timbalanda

Već s prve dvije pjesme jasno je da tu velike 'igre' više nema – Pharrell je sazrio, snimio pseudokonceptualni album o ženama i party LP za roditelje, nakon što je tijekom petnaestak godina karijere rasplesavao klince s puno manje ambicije, ali daleko više inovacije i strasti.

Nije da ovdje nema materijala i za klince – 'Happy', pjesma iz crtića 'Despicable Me 2', doslovno jest pjesma za djecu, ali je sjajna, singl koji uspijeva glazbom ostati dosljedan naslovu, urezujući se u mozak baš kao izvrsni dašak Kariba 'Know Who You Are' s Aliciom Keys, koji donosi potpunu i svakako osvježavajuću promjenu zvuka u finalu albuma. Tu je i Miley Cyrus, da, ali 'Come Get It Bae', saga o seksu upakirana u auto-moto magazin, svakako je bolja od najgorih trenutaka 'G I R L', kao što su vodviljsko tribal-prenemaganje 'Lost Queen' ili 'Hunter', u kojoj Pharrell pokušava biti Bee Gees, spajajući svoje ode suprotnom spolu s blesavim metaforama o 'Duck Dynasty'.

U 'Gust Of Wind' ponovo se uhvatio u slow-disco kolo s Daft Punkom (čudno da se nije našlo mjesta i za Robina Thickea), s kojim se uputio na krstarenje mediteranom – srećom, tu je i vremeplov pa je riječ o mirisnom mediteranu s kraja sedamdesetih i kruzeru na kojem nije dosadno čak i onda kada pri mrdanju bokova osjetimo osteoporozu iako je optimistično zamijenimo melankolijom.

Pharrell je mrtav – živio Pharrell! Ali album je svejedno mogao biti bolji.

Ocjena: 6/10

Izdavač: Columbia