Sudeći po većini izrečenih tvrdnji i krakova rasprave u jučerašnjem 'Petom danu', loši rezultati hrvatskih učenika na PISA testiranjima zapravo su problem zlih, namještenih i neoliberalizmu robujućih PISA testova. Oni, kako nam je objasnila jedna od panelistica, Marija Selak, sami propisuju što su vještine, znanja i načini razmišljanja koji se smatraju poželjnima, onda nam ih nameću e da bi nam mogli reći da smo glupi i da nam je potrebna reforma kakvu oni propagiraju. Njezinu je žustru kritiku tih testova i njihova temelja ilustracijom podebljao i sinoćnji moderator Luka Popov, koji je naveo primjer testiranja TOEFL (testa engleskog kao stranog jezika koji se polaže da bi se moglo školovati u SAD-u), kojeg najbolje rješavaju Tajvanci, koji pak onda dođu u Ameriku i ne znaju voditi normalne razgovore na engleskom. Boris Jokić nije baš podržavao takav stav, tvrdio je da su pitanja u PISA testiranju bila koncipirana tako da se traži razmišljanje i zaključivanje, u čemu su naši učenici očito loši zato što ih škola tome ne uči, a Nino Raspudić bio je u jednom od svojih 'dijalektičkih' modusa, u kojemu je svojih xy minuta izlaganja potrošio na to da raspravlja sam sa sobom kao podvojena ličnost ili stanovnici onog grada iz stripa o Asterixu, koji na svako pitanje odgovaraju s: 'Mož' bit, a i ne mora bit'. Najglasniji je na kraju ispao zaključak da nešto ne štima s testovima i da ne moramo odmah naprečac zaključivati takve gluposti kao što je ona da moramo reformirati obrazovni sustav, a uostalom, mi smo Hrvati, NEĆE NAMA NITKO ODREĐIVAT'!

Okej, nisu to baš tako rekli, ali tako je zvučalo. Truć-bla, nama se nameću neki 'njihovi' standardi, a TKO SU ONI da bi nam govorili što bi naši učenici trebali znati i kako bi trebali razmišljati. Fakat! Kako bi se nama, s ovako sređenim, dobro informiranim i prosvijećenim društvom, društvom koje se razvija i gleda unaprijed, koje unapređuje svoje potencijale ITKO MOGAO USUDITI IŠTA REĆI o onome kakve su vještine i znanja potrebni generacijama budućnosti? Kako se ITKO usuđuje svoje standarde nametati ovako kulturno, znanstveno i obrazovno naprednoj zemlji kao što je naša - gdje se dometi obrazovanja vide u svim segmentima, od ekonomije do kazališnih predstava? Čiji su uostalom ti standardi u PISA testiranju? Neki imperijalistički standardi iz nazadnih država i društava koje kaskaju za Hrvatskom i sličnima pedeset godinam minimalno? Ne moramo mi to slijepo slušati! Mi se trebamo samo sami sa sobom uspoređivati!

Gledala sam to razjapljenih usta i pitala se trebaju li našoj zemlji uopće zatucani primitivci uz ovakve intelektualce. I zar zbilja nikome (osim nadglasanom Jokiću) u toj emisiji nije palo na pamet da naopako postavlja stvari? Da, sigurno u PISA testovima ima i sadržaja i svrhe koji su povezani s kompetitivnošću kapitalističkog društva, sigurno u njemu ima i kriterija koji su povezani s idejom obrazovanja kao tvornice produktivne radne snage i da, to nije testiranje koje pokazuje kako postići obrazovni ideal ispunjenog čovjeka, nego testiranje koje pokazuje kako se učenici snalaze u susretu s problemima o kojima valja razmišljati i donositi zaključke. I iako bi se dalo teorijski raspravljati stoji li iza toga pravedan i univerzalno poželjan koncept obrazovanja - to testiranje čini upravo ono što kaže da čini. Mjeri sposobnost učenika da se snađu u svijetu kakav jest. A taj svijet, željeli mi to ili ne, JEST kapitalistički i kompetitivan. Hrvatska nije na Marsu i odcijepljena od tog svijeta samo zato što joj u njemu baš najbolje ne ide. Hrvatska - barem tako govore oni koji je već dvadeset i kusur godina vode u 'bolju budućnost' nastoji što bolje kotirati upravo u tom i takvom svijetu. Ali sada - kada joj jedno testiranje skrojeno po mjeri takvoga svijeta kaže da joj učenici ne znaju samostalno razmišljati i donositi zaključke u njemu - e, onda taj svijet ne valja i neće oni nama, majku im. Mislim da je barem pola sinoćnjih sudionika pokazalo da ni sami ne bi dobro prošli na takvom testiranju.

No onda je, nakon teme o obrazovanju - koju su obradili kao da nikad u životu nisu dotakli udžbenik iz osnova logike - došla druga tema: turbofolk i eto ti odmah stručnjaka koji o tome sve razumiju i sve znaju. S iznimkom činjenice što su se služili izrazom turbofolk, koji većina teoretičara koji se bave tim pop-kulturnim fenomenom već barem desetljeće ili dva smatra zastarjelim terminom - bili su nevjerojatno upućeni, tolerantni, prosvijećeni i letjela su pametna tumačenja na sve strane. Čak se spominjao i postmodernistički kontekst, fenomen se sagledavao iz globalnog rakursa (za što u temi o obrazovanju nisu baš pokazivali sklonosti), ubacivali su se tu i potencijalno feministički i antifeministički momenti (unatoč privremenoj odsutnosti Rade Borić) i bili su si svi totalno če-če. Doista skupina dobro obaviještenih intelektualaca koji promišljaju zadanu temu na razini višoj od običnog prepucavanja i stereotipa. I Luka Popov. OK, ovo s Lukom se malo šalim, ali činjenica je da nije bio puno pridonio toj temi, što je možda zbog moderatorstva, a možda i zbog nečeg drugog, ne znam.

Imali su još jednu temu, izložbu o Cervantesu, ali to su pokrili samo ukratko na kraju i bez nekih polemika, pa je zaključak ove emisije - za 'Peti dan' izuzetno zanimljive i razotkrivajuće - taj da su naši TV intelektualci super opremljeni za rasprave o cajkama, ali im baš ne ide kada moraju uroniti u teme koje bi doista mogle imati utjecaja na budućnost našega društva. Možda bi o tome trebalo voditi računa i u sljedećim emisijama, pa se zadržavati u toj domeni. Ono, malo o Adventu i kobasicama i je li to primitivni kičeraj ili baš fora. Nemoj im samo davat pitanja iz PISA testova ili nešto drugo o čemu će morati logički razmišljati.