Kako je izbor pao na Antu Perkovića?

Rundek: Zbog iznenađenja koje sam doživio kad sam čitao 'Sedmu republiku'. Piše na početku o nekim topovima i gledam ja o čemu se tu zapravo radi, da bih tek nakon dvije, tri stranice skužio da se radi o aranžmanu za jednu pjesmu njegovog prezimenjaka. Čovjek zna pisati o muzici. Nisam to prije sreo. Od tog prvog pasusa 'Sedme republike' kreće ta moja fascinacija i počinje mi se sviđati kako Ante piše. Kad se pojavio taj prijedlog da se radi kao neka biografska knjiga o meni shvatio sam da je jedina mogućnost da to bude Ante jer sam znao da se u tom slučaju može pisati o značajnijim stvarima nego kada sam se s kim sreo.

Iako vam se sigurno poremetila ona prva asocijacija na Rundeka nakon pisanja ove knjige, sjećate li se koja vam je prije pisanja bila prva asocijacija na njega?

Perković: Da poremetila se, ha-ha-ha. Glupo je reći, pogotovo kad sjedi tu pored mene, da je on opće mjesto. To je zapravo opisano u knjizi, ali se nikada ne može dovoljno opisati ta neka slika sa njegovog koncerta kad se vratio. Sjećam se da je svirao 'Apokalipso', iako je tada nisam percipirao, znam da je bilo oko Nove godine. Ja imam sliku da je bila potpuno osvijetljena dvorana i da su sva svjetla bila upaljena. Mislim da je to bio Fiju Briju 1995. godine u 12. mjesecu u velikoj dvorani u Domu sportova. Kasnije nalijećem kako radim ovo i ono, pa se počnem kretati na trećem programu hrvatskog radija, pa naletim i konačno čujem njegove radio-drame. I malo uđeš iza priče o tom nekom rock heroju i shvatiš da tu stvarno ima puno slojeva. Nakon svega toga naiđe taj poziv iz Menarta. Pogotovo u trenutku kad je bilo jasno da to ne mora biti biografija klasičnog tipa te se stvarno pruža mogućnost da zaronim u neki opus koji stoji sam za sebe i koji stoji u kulturi sad već neupitno. Nema tu puno ljudi koji bi to doveli u pitanje.

Na koji ste način odredili kriterije kojim će te se vidom njegove kreativnosti baviti s obzirom na njegov opus i kreativnost?

Puno toga se događalo. Neke stvari na kraju nisu završile u knjizi. Neke ideje nisu upalile. Neke druge su se nametnule same po sebi. Imali smo ideju da uz knjigu ide CD na kojem bi bile zabilježene njegove dvije radio-drame odnosno dokumentarne radio-drame 'Tajni grad' i 'Četvorica u mraku'. Međutim, dijelom zbog HRT-a koji je tražio preveliku otkupnu cijenu da se to pusti van iz kuće, a dijelom i iz nekog izdavačevog dojma da, nažalost, CD nije nešto što bi pospješilo prodaju knjige, već bi samo pospješilo troškove. Od toga smo odustali pa je tu jedan transkript 'Tajnog grada'. Onoliko koliko se moglo iz zvuka prenijeti na papir. Toliko se nalazi u knjizi. Meni je taj dio bio jako zanimljiv. Dakle, taj isključivo glazbeni dio, ali sam se trudio da ga nekako provučem kroz nešto što je drugim ljudima poznatije. Da ih navedem da počnu nešto tražiti i sami.

Je li set lista bila zajednički dogovor ili vaš prijedlog koji je Rundek prihvatio (‘Sanjala si da si sretna’, ‘Lice’, ‘Zadnji pogled na Jeršaleim’, ‘Radnička klasa odlazi u raj’, ‘Sanjam’, ‘Na nešto me sjeća taj grad’, ‘Kao da je bilo nekad’, ‘Zagrebačka magla’, ‘Para ljude vara’, ‘Ay Carmela’, ‘Tranzit’, ‘Tajni grad’, ‘Bi mogo da mogu’, ‘Apokalipso’, ‘Senor’, ‘Highlander’, ‘Plavi avion’)?

Perković: Imali smo neki širi izbor od oko 25 pjesama. U procesu rada se tu saželo ovo što se nalazi u knjizi. Po putu sam ja shvatio da mi trebaju i drugi glasovi pa sam zvao Lazara Stojanovića, Pavlicu Bajsić, upotrijebio sam dio znanstvenog rada Mojce Piškor itd.

Zanimljivo je da se na toj set listi nalaze čak tri pjesme s Rundekovog posljednjeg albuma 'Plavi avion'.

Perković: Nekako je to i prirodno ako gledaš da smo počeli raditi na knjizi kada je objavljen taj album.
Tad se i počelo raditi. To je ta prva Rundekova faza ogoljavanja, nekog kretanja ka minimalizmu. Ima nešto u tome što mi se činilo važnim. 'Sanjala si da si sretna' nije tematizirana nego je provučena kao neka pozadina za priču. Mislim da je to jedna od najvažnijih pjesama koja je objavljena u Hrvatskoj u zadnjih desetak godina. Dubravko Ivaniš mi je priznao nakon što je album 'Plavi avion' izašao da je slušao pjesmu i mislio si: 'Dođavola, opet je uspio.' Ima tih nekih pjesama, ima tu atmosferu koja te tjera da uđeš malo dublje i kreneš nešto svoje konstruirati. Tjera na neki asocijativni proces.

Zašto ne biografija?

Rundek: Zbog toga što sam još uvijek živ pa se priča ne može završiti.

Može biti vol. 1.

Rundek: Za početak može vol. 1. Ma drugačije se piše biografija kada je priča gotova. Uopće mi to nije fora. Kad vidiš da rade film o Margaret Thatcher koja je još uvijek živa, naročito kad ovi iz Hollywooda krenu to raditi, ima nešto nakaradno u tome. Nešto tu ne štima. Ja na to ne bih ni pristao. Opet, čini mi se da postoji profilirana osobnost. Neka estetika, neki princip što će se moći iščitati iz ovoga što sam dosada napravio. O tome se može pisati i zato ne biografija i zato ovako.

Knjiga je dijelom nestajala kroz vaše dopisivanje. Što to zapravo znači?

Perković: To je bila neka moja odluka u nekom trenutku da jednostavno dopustim i sebi i Darku drugačiji odnos prema temi. Naravno da čovjek drugačije artikulira misli kad priča i kad piše. Ono što mi je on slao u toj nekoj ranoj fazi mi se jako svidjelo i činilo mi se da je to dobra građa za knjigu kao neko vezivno tkivo između poglavlja, a i neka dijaloška forma unutar teksta tamo gdje ga mogu koristiti. Neke od tih dijelova sam koristio kao povod za svoj tekst, a neke sam ostavljao u cjelini između poglavlja. Onda je nekako to zaživjelo, a i postoji ta praktična strana jer se s njim ne može razgovarati u javnosti na miru dulje od deset minuta jer se uvijek netko prikrpa sa strane.

Rundek: Postoji ta neka real time dinamika u kojoj se ne uspijevaš dovoljno sabrati pa stvari krenu nekim drugim smjerom. Ono što je bitno može samo procuriti kroz to.

Knjiga sadrži puno autobiografskih elementa, što je i logično jer je to ipak knjiga o tebi unatoč činjenici da nije riječ o klasičnoj biografiji. Na što se točno odnosi taj biografski dio?

Rundek: Ona je autobiografska utoliko što se u njoj pojavljuju tekstovi koje sam ja pisao i koji se odnose na neke periode mog života, a djelomično na kontekst pojedinih faza i vremena o kojima se pisalo. Onaj o kome se radi taj i piše, zato je ujedno i autobiografska. Taj način razmjene mailova je bio odličan jer nije bilo tog nekog roka da se na to mora hitno odgovoriti. Kad se čovjek osjeti da se može sabrati i to napraviti kak' spada, onda sam pisao odgovore. Meni je to bilo jako bitno, kako je to ipak sklizak teren, da netko o meni nešto piše. Zato sam se znao ozbiljno sabrati da probam orijentirati pažnju u smjeru da na tom skliskom terenu drži neku vodu. Da ne skrene prema nekim spektakularnim mogućim izmišljotinama koje bi mogle služiti za zabavu na prvu loptu, a sa mnom nikakve veze nemaju. Niti je to nešto što smatram važnim.

Koliko je bilo teško i zabavno istraživati i tražiti podatke koji su bili potrebni da napišeš ovu knjigu?

Perković: To je najzabavniji dio. Meni je inače teško pisati, a sve ovo okolo mi je super. Tu dolaziš do situacije da postaje problem kako stvari sažeti. Suziti da dobiju neku formu i da imaju početak i kraj. Mene to jako raduje jer sam ja tip koji bi u starim vremenima sjedio u biblioteci i čitao, a danas to ne moram s obzirom da nisam jako dubok, već relativno površan. Onda mi je super što postoji internet s tim nekakvim bazama podataka koje ti daju tu neku brzu osnovnu informaciju pa dublje možeš na klasičan način potražiti. Iskreno, malo mi je žao što svako istraživanje mora imati neki rezultat. Meni je istraživanje samo po sebi već dovoljno uzbudljivo.

Rundek je izuzetno cijenjen pjesnik, i to ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj regiji, ali je fascinantno kako njegove pjesme ulaze u ljude i određuju ih. Neki, naravno, pamte samo hitove, ali neki ljudi doista određuju svoje ja prema njegovim pjesmama. Koliko si se susretao s tim ljudima i takvim pričama istražujući za knjigu?

Perković: Apsolutno! To je čak malo zastrašujuće. Nešto što može stajati samo za sebe, a da ne bude na leđima pjesme kao što je 'Apokalipso' ili nekog ozbiljnog nebodera u našoj glazbenoj kulturi. To može biti otežavajuća okolnost. Nisam se ja nešto posebno trudio, nego je tako ispalo. Tu nema 'Ene', nema 'Šal od svile'… Neću reći da su te stvari zaobiđene jer su jako poznate, već, eto, tako.

Rundek: Nema 'Šejna'.

Perković: 'Šejna' nema izrijekom, ali se provlači kroz neke stvari. Te interpretacije su meni zanimljive. Pokušao sam se igrati tim mogućnostima da se napravi nekakav tekst koji pokazuje u više planova kako se sve može iščitati. To na kraju nije završilo u knjizi, ali je to jedna od zanimljivijih stvari. Pogotovo kad ti više ne moraš napraviti intervju niti anketu sa sto ljudi, već je dovoljno da malo prosurfaš po forumima, pogledaš YouTube komentare i pročitaš što sve ljudi iščitavaju u nekim pjesmama. 'Sejmeni' su super primjer za koji Darko kaže da je inspiriran filmom 'Vatrene ulice', a onda se iz toga preko našeg rata i 90-ih izvalja milijun priča.

Rundek: Meni je jako lijepo bilo pročitati komentare ispod pjesme 'Sanjam'.

Je li blasfemija otkrivati emitivnu pozadinu neke pjesme? Ipak su neke pjesme velike zato što nikada nisu otkrivene do kraja, zašto su i zbog koga ili čega napisane.

Perković: Ova knjiga to ne objašnjava. Ona objašnjava počesto neku pozadinu. Neki naš proces rada je uključivao da nas Darko, ako ima gdje, uputi na situaciju kako je nastao neki tekst kao u slučaju kako je nastao tekst za 'Zadnji pogled na Jeršaleim' ili već pjesmu koja mi je bila zanimljiva. Ova neka varijanta da sad autor iz neke svoje pozicije krene u prepričavanje što je iznjedrilo pjesmu nije ovdje slučaj. To nije nekakav koristan postupak. Barem meni nije bio. Čar pjesme je ta mistika i da za različite ljude može značiti različite stvari. Ta neka otvorenost koja je prisutna vjerojatno najviše samo u muzici. Ona ti pruža najširi okvir interpretacije.

Koliko je emotivno bilo vraćati se u neke pjesme, neke događaje, neke periode života?

Rundek: Pokušavam se sjetiti u kojem sam se momentu osjetio emotivno dirnut. Najviše možda pišući o najranijem djetinjstvu. Tu me dodirnuo taj emotivni dio. Knjiga nije fokusirana u tom emotivnom pravcu niti sam se ja krenuo time baviti tipa: 'Sjećam se kada sam pisao tu pjesmu… pa je bilo to i to'. Emotivni sloj tih pjesama je samo jedan od slojeva i većina njih referira na više strana, a ne samo emotivno.

Hoće li promocija knjige pratiti i nastupe Rundek Cargo Trija?

Rundek: U Zagrebu ne. Dogovaramo se ovih dana da za promociju u Beogradu tamo napravimo koncert jer nam je falio neki povod da tamo napravimo koncert. U Zagrebu smo imali već dva koncerta ove godine, tako da nema potrebe da sviramo prije nego izađe novi album.

Novi album se sprema?

Na njemu se radi već skoro dvije godine.

Dio pjesama si već predstavio na svojim posljednjim nastupima. Kada se očekuje album u prodaji?

Rundek: Ja se nadam na proljeće sljedeće godine.