Uskoro vas očekuje svjetska premijera. O kakvom je projektu riječ?
Riječ je o mom prvom kratkom filmu 'Odvajanje', a snimala sam ga sa svojom producenticom Zdenkom Gold u svom tradicionalnom gerilskom stilu. Bavila sam se problemom odvajanja djeteta od majke. Sve je počelo kada sam htjela raditi film o strahu da mi kći nestane u jednom trenutku nepažnje, međutim kad sam dublje ušla u taj strah, shvatila sam da je to strah od toga da me ona naprosto jednog dana više neće trebati. Film sam radila sa svojom kćeri Rozom i vrlo je intiman; ustvari je neki moj haiku film koji plovi i otplovi na kraju te nema klasičnu naraciju. Zapravo sam se više trudila da prenese osjećaj. Jako sam sretna što je selektor Vilnius film festivala to prepoznao jer je 'Odvajanje' vrlo nježan i netipičan film. U službenoj smo međunarodnoj konkurenciji, a to je najjači festival na Baltiku i vjerujem da je odličan početak života mog prvog filma.

U seriji 'Počivali u miru' glumite novinarku Ines Polić. Biste li mogli raditi kao novinarka?
Moj otac je bio novinar i ja sam išla u novinarski razred u srednjoj, ali taj razred je više povezivalo delinkventsko ponašanje nego ljubav prema novinarstvu. Mom ocu je bilo jako drago kad sam rekla da idem na glumu, jer nije mu se sviđalo da ostanem u njegovom krugu. Moja najbolja prijateljica je novinarka i zaista znam dosta o toj profesiji, a ona se jako degradirala zadnjih 20 godina i mislim da je u vašem poslu trenutno katastrofalna situacija. Ines Polić, koju glumim u seriji 'Počivali u miru', istraživački je novinar i primjer je nekog motora i rizika svoje profesije, ali upravo zbog tog svog beskompromisnog stava potpuno je propala i završila na rubu egzistencije, u alkoholu i na drogama. To je vrlo tužna priča, ali je istinita i drago mi je što sam imala priliku baviti se tom propašću.

Amerikanci su otkupili prava na seriju. Za koga biste voljeli da vas glumi?
Jennifer Jason Leigh. Obožavam ovu glumicu - malo je viđam zadnjih godina, a ovu ulogu bi razvalila. To bi bila dostojna zamjena.

Nina Violić i kći Roza Juriću filmu 'Odvajanje'

Sapunice ste zasad odbijali. Biste li se okušali u voditeljskom angažmanu, poput drugih glumačkih kolega?
I u tome sam se okušala i zaključila da mi to nije seksi.

Što prelazak iz ZKM-a u HNK znači za vašu glumačku karijeru?
Ne bavim se karijerom. Uvijek me fasciniraju ljudi koji razmišljaju o životu na taj način, a ja sam jako daleko od takve vrste planiranja. U HNK naredne tri sezone dolaze veliki redatelji koje pratim već godinama i čiji rad neizmjerno cijenim. Želim naprosto provesti neko kvalitetno vrijeme s tim ljudima, vidjeti kako razmišljaju, što ih pokreće, vidjeti gdje sam ja u odnosu na to. Zanimaju me i kazalište i film uvijek iz nekog intimnog kuta, ponekad izvođački, ponekad autorski, i za mene je rad s velikim umjetnicima najvažniji motor koji me pokreće. Tad najviše učim i to mi je najjača inspiracija.

Rekli ste da s guštom glumite žene koje pogubno djeluju na muškarce. Koje uloge ne igrate s guštom, kakve ne volite i ne biste mogli odigrati?
Sad me čeka predivna uloga u Schnitzlerovoj 'Dalekoj zemlji'. Ta žena je toliko nesretna i tužna i krhka i to me sad najviše zanima, jer obično igram jake žene, a zapravo sam jaka samo izvana i mogu to genijalno, ali kad kopam malo dublje unutra, nađem da čuči neka jako uplašena, treskava i mala životinja.

Koja vam je najmrskija kućanska obaveza?
Ništa ne volim raditi po kući osim kuhati. Ništa. A zimi, kad nema ribe, svaki dan ne volim ni kuhati. Loša sam domaćica, ali zato to nadomještam raznim kreativnim pristupom kućnom životu, od igre do glazbe, plesa na tepihu, glupiranja, razgovora do kasno u noć; dopustim i mrvice i šaranje i to nekako bude atmosfera našeg doma, naš jedinstveni nered i kaos koji obožavamo.

Nina Violić u seriji 'Počivali u miru'

Kako podnosite zafrkanciju na vlastiti račun?
Volim je. Jako. To me uvijek pokreće i mogu reći da njegujem crni humor i autoironiju, a svi moji bliski ljudi vole me zafrkavati i u tome uživam. Ne podnosim korektnost, lažnu pristojnost. Istinski se bojim ljudi koji nemaju smisla za humor, a uvijek imam osjećaj da u njima čuči nešto podmuklo što će me zgrabiti kad okrenem leđa. Ti se ljudi doživljavaju ozbiljno i kao da predskazuju neku katastrofu svojim postojanjem. Ozbiljan čovjek je moj najveći prirodni neprijatelj.

Koja vas glazba može ponukati na ples?
Volim buku, volim elektroniku, jazz, smiješne kantautore, volim dobre muzičare što god svirali, volim kad se netko igra s glazbom... onda i ja plešem.

Idete li još na teen lifting i o kakvim tretmanima je riječ?
Teen lifting funkcionira tako što posebnim elektrodama koje je smislila naša kozmetičarka Sanja Gosović pokrećemo mišiće lica i tako ih držimo u formi. To su moji omiljeni tretmani jer su potpuno prirodni, a jako se vidi promjena. Izbacuju svu vodu iz lica i podignu mišiće, a meni se to sviđa jer nemam ništa protiv bora, ali ne podnosim podbuhlost i mlitavu kožu!

Hoćete li se i dalje baviti režijom?
Radit ću filmove, sigurno. Za mene je autorstvo u tom smislu uvijek vezano uz neki moj intiman problem koji želim otvoriti pomoću neke forme koju imam potrebu istraživati. Dakle nikad ne polazim od toga da nešto znam - da znam, ne bih radila, onda bih znala i to bi mi bilo dovoljno. Bilo da radim svoj projekt u kazalištu, bilo na filmu, najviše se oslanjam na proces. Iz njega sve gradim i njegujem sve veće i veće povjerenje prema procesu. Ne zanimaju me dobri scenariji, genijalno ispričane priče na papiru - filmski medij je za mene nešto dugo, a uredno zaspem kad gledam savršen triler. Mene kod filma zanima autorski diskurs i je li on napravljen na autentičan način. Ovo prvo ovisi o meni, a ovo drugo o procesu s ljudima kojima vjerujem.

Kako odvajate poslovni od privatnog života? I koliko vremena poslije glumačkih obaveza ostane za vas?
Ne odvajam poslovno od privatnog i otkad sam se prestala uzrujavati oko toga puno mi je ljepše u životu. To je sve skupa moj život i moj posao je dio mog privatnog života - zato ga i volim i zato mi jako puno znači te sam zato još uvijek krhka i nesigurna u odnosu na njega.

Koje vam je životne situacije bilo teško prihvatiti?
Nekad mi nije teško baciti se sa stijene, a nekad mi je teško ustati iz kreveta.

Čemu ćete se uvijek nasmijati, a što će vas rasplakati?
Vlastita smotanost, glupost i zbunjenost redovito se razveseljavaju. Obožavam dječju iskrenost koja zna biti toliko okrutna da umrem od smijeha. Rasplaču me redovito neki dani u mjesecu i ponekad položaj zvijezda, ali to govori više o mojim poremećenim živcima, nego o bilo kojoj činjenici koja me duboko dirne u tim trenucima.