DARKO RUNDEK

'Idu mi na živce nostalgija i uljepšavanje prošlosti'

13.05.2015 u 07:04

Bionic
Reading

Darko Rundek za tportal govori o novom albumu Rundek Cargo Trija 'Mostovi' - koji uskoro objavljuje nakon četiri godine diskografske stanke - zašto je za mjesto stanovanja izabrao Pariz i kako s obitelji najradije provodi vrijeme

Zbog velikog interesa publike Dušan Vranić Duco, Isabel Catala i Darko Rundek predstavit će novi album 'Mostovi' na moru i na kontinentu. Morska premijera 'Mostova' bit će na Tvrđavi sv. Mihovila u petak 19. lipnja, a datum velikog zagrebačkog koncerta još drže u tajnosti.Ovog ljeta imat će bogatu koncertnu sezonu jer će promovirati album i u Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i BiH.

Završili ste novi album. Koliko je sličan vašem dosadašnjem radu, a koliko se razlikuje od njega?

S obzirom na to da se radi o istoj formaciji, Rundek Cargo Triju, određene su sličnosti dio naše osobnosti i pojedinačno i kao benda. Ali kao i za svakog poštenog umjetnika i grupu, novi projekt je nova avantura kojom pokušavamo proširiti svoj prostor slobode, produbiti sadržaj onog što želimo komunicirati s publikom, izoštriti našu estetiku i poetiku, učiniti je moćnijom, više transparentnom, aktualnijom, lakšom...

Album ste snimali na Braču. Zašto baš ondje? Nije bilo studija u Zagrebu, dok radite, potreban vam je mir ili...?
Bio je to splet okolnosti koji nam je omogućio da možemo natenane ispredati naše nove ideje. Mjesto je mirno, ugodno, a ima i dovoljno ljudi s kojima možemo pročavrljati - što mještana, što došljaka i stranaca. Ponekad napravimo izlet po unutrašnjosti otoka, probijamo se kroz zapuštene pašnjake, a s kopna nas gleda Biokovo.

Od kojeg trenutka, od čega počinje stvaranje neke vaše pjesme? Što je ishodište vaše kreativnosti – slike, emocije, neki događaj, nečije tuđe iskustvo...?
Obično se radi o nekom fragmentu koji sam od sebe uđe u glavu i onda me vrti i, ako sam dovoljno uporan, može se dogoditi da to zrno pijeska postane biser. Neke su pjesme nastale iz energije te zajedničke inspiracije benda.

Koliko vas još ljudi percipiraju kroz Haustor, a koliko vas doživljavaju kroz solo rad?
Solo radom bi se mogao nazvati album 'Apokalipso' i donekle 'U širokom svijetu'. Ostali su izašli iz suradnje s Rundek Cargo Orkestrom i Rundek Cargo Trijem.

Kako je počela suradnja s Isabel i Dušanom? Vodite li vi glavnu riječ u bendu ili zajedničkim dogovorom s njima dolazite do rješenja?
Svi troje smo živjeli u Parizu i privlačilo nas je zajedničko muziciranje, a svatko ima područje u kojem je specifičan i u koje mu se drugi ne petljaju. Ne bih rekao da vodim glavnu riječ, nego se malo-pomalo slaže kompozicija i tražimo rješenja koja odgovaraju svima. U završnoj fazi, kad pjesme dobiju tekst i formu, prepuštaju mi određenu inicijativu koja ima veze sa smislom riječi, ali se i dalje dogovaramo.


U Rundek Cargo Triju nema šefa; sve zajednički dogovaraju i rješavaju

Glazbu i glazbenike iz vremena Haustora godinama prati nostalgija. Kakav je vaš stav, kao i emocije prema prošlosti? Jeste li nostalgični?
Nimalo. Čak moram reći da mi te nostalgične priče i uljepšavanje prošlosti idu na živce. Što je to nostalgija? Ona umanjuje vrijednost sadašnjeg trenutka i onemogućava aktivan odnos prema budućem. Težište je u prošlosti, u oblacima sjećanja koji lagano isparavaju u amneziju.

Pratite li hrvatsku glazbenu scenu? Prošle godine izašao je cijeli niz rock albuma.
Donekle pratim, ali ne sistematično.

Koliko vam užitka predstavljaju nastupi uživo i je li se potrošio entuzijazam? U kakvim prostorima više volite nastupati - velikim ili malim, intimnijim?
Pripremili smo novi album s 11 pjesama i radujemo se podijeliti ih s publikom. Zanima nas razmjena. Entuzijazam je velik i nije se potrošio. Veliki prostori znaju biti moćni, ali su nam ipak draži intimniji i manji. Različiti faktori utječu na to. Raspoloženje publike, doba godine, alkemija naše komunikacije, kvaliteta razglasa...

Imate li neke pjesme koje najradije izvodite na koncertima, onako baš za svoju dušu?
'Znak' je jedna od njih, a ima ih koje je publika toliko prihvatila da su i meni postale intimno bliskije nego kad sam ih stvarao, kao 'Ruke' naprimjer, koje su godinama čekale u ladici.

Živite na relaciji Zagreb-Brač-Pariz. Kako to da ste odabrali Pariz za život?
Tamo mi se rodio sin Vid i postepeno sam zavolio taj grad i neke ljude u njemu.

Kako uspijevate sačuvati ono što vam se događa između vaša četiri zida?
Zatvorim vrata kad ne želim da netko viri. Nema tu ionako ništa posebno za čuvanje.

Je li obitelj s vama na Braču ili se, kad stvarate, odvojite od obitelji?
U tom procesu ima raznih faza. Nekad smo zajedno, a nekad se odvojimo.

Kad ste s njima, kako najradije provodite vrijeme?
Nastojimo se međusobno inspirirati u šetnji ili nekom od kućnih poslova ili pijuckajući vino na balkonu s pogledom na horizont, njegujući tišinu.

Odlično izgledate. Što je zaslužno za vašu fizičku formu - kako održavate kondiciju?
Dobro i zdravo jedem, aktivan sam, ne patim za prošlošću, a žilavu fizičku konstituciju su mi ostavili u nasljeđe preci.

Što vas opušta?
Kako kad. Nekad šetnja gradom u sumrak, kad se pale svjetiljke, pivo i kava, odlazak u divljinu te pažljivo i dugotrajno slušanje tišine.

Postoji li nešto iz prošlosti što biste voljeli izbrisati?
Da, naravno. Niste valjda mislili da ću vam reći što? (smijeh)