Zdravlje PRATIMO CRNE TRENDOVE

Život tinejdžerica danas je opasno isprazan

Tinejdžerice izvana često djeluju uspješnije i samouvjerenije od mladića, međutim, činjenica je da se sve više samoozljeđuju, izgladnjuju i drogiraju, a prosječna je djevojka danas tjeskobnija od onih koje su prije 50 godina bile hospitalizirane na psihijatriji, upozorava jedan američki stručnjak

Hrvatska psihologinja Tanja Jurin pak smatra da to i nije tako opasna pojava kakvom se doživljava u našem još uvijek patrijarhalnom društvu. Djevojke se jednostavno sve više oslobađaju rodnih stereotipa i stoga se i u eksperimentiranju s rizičnim ponašanjem, karakterističnom za adolescente, sve više približavaju muškarcima. Osim toga, ističe Jurin, žene su pod većim društvenim pritiskom da zadovolje na više područja.

Američki liječnik i psiholog dr. Leonard Sax, autor dviju knjiga o uspješnosti spolova u učenju, u svojem novom djelu 'Djevojke na rubu' kaže da izvanjska samouvjerenost tinejdžerica zapravo stoji na vrlo klimavim nogama. 'Kad biste se ravnali samo po ocjenama, stekli biste dojam da su djevojke uspješne, dok se mladići muče. Međutim, ako pogledate istraživanja, vidjet ćete da se više od jedne petine djevojaka reže ili spaljuje šibicama, a više od četvrtine odaje ih se ekstremnom opijanju. Danas u SAD-u svaka osma žena uzima antidepresive. Kod djevojaka i mladih žena bilježimo enormnu eskalaciju tjeskobe i depresije', ističe Sax i dodaje:

'Prije 40 godina djevojke su rijetko potvrdno odgovarale na pitanja poput 'Jesi li ikada tako tjeskobna da se ne možeš koncentrirati?' ili 'Budiš li se usred noći?' Danas je to uobičajeno. Zapravo, pokazalo se da je prosječna tinejdžerica danas tjeskobnija od prosječnih djevojaka koje su prije 50 godina bile hospitalizirane radi psihijatrijskog liječenja. Dok su 60-ih u SAD-u bile popularne sapunice poput 'Gidget' o prpošnim tinejdžericama koje surfaju i luduju za dečkima, danas je in Gossip girl (Tračerica) koja govori o tjeskobnim djevojkama punim opsesija i neuroza koje pokušavaju izraziti svoju seksualnost. Mnogim djevojkama utješno je vidjeti da je tjeskoba standard.'

Sax istovremeno tvrdi da današnji mladići nisu toliko tjeskobni: 'Iz brojnih razgovora s mladima širom SAD-a i Kanade saznao sam da će djevojke vrlo često u dva sata ujutro budne šetati po sobi opterećene razmišljanjima o pizzi koju su pojele ili o sveučilištu na koje se očajnički žele upisati. Istovremeno njihova braća uživaju život – pojedu cijelu pizzu za večeru, dugo spavaju, druže se s dvojicom sličnih tipova i potpuno su zadovoljni s online igrama i pornografijom.'

Preskaču fazu Pipi Duge Čarape, a seks koriste kao oruđe

Profesor upozorava da djevojke danas, pretvarajući se da su spolno zrele, gube važan dio djetinjstva od osme do 12. godine – fazu Pipi Duge Čarape u kojoj su istraživale svijet i razvijale svijest o vlastitom identitetu bez da brinu jesu li seksi. 'Prije 40 godina odjeća za sedmogodišnjakinje znatno se razlikovala od one za 17-godišnjakinje. Danas te razlike više nema. Majice s natpisom 'Da, ali ne s tobom' prodaju se osmogodišnjakinjama.'

Iako to ne znači da djeca danas u puno većem broju znatno ranije stječu seksualna iskustva, ipak se bilježi značajan porast ranijeg eksperimentiranja s oralnim seksom, objasnio je Sax: 'Pokazalo se da mnoge 12-godišnjakinje i 13-godišnjakinje pružaju oralne usluge 16-godišnjacima i 17-godišnjacima. 70-ih i 80-ih seks je bio stvar intimnosti u kojoj su jedni druge nastojali zadovoljiti. Danas je za mnoge, mnoge djevojke oralni seks kojim uslužuju dječake najčešći oblik spolne intimnosti. Djevojke instrumentaliziraju svoju seksualnost kako bi osvojile popularne mladiće i tako same postale popularne.'

Samokažnjavaju se češće od mladića

Djevojkama je također sve važnije kako izgledaju - posjećuju teretane, retuširaju svoje fotografije za potrebe profila na društvenim stranicama i drže se strogih dijeta (iako anoreksija još uvijek nije raširena pojava). No posebno zabrinjava činjenica da se, za razliku od mladića, učestalo samoozljeđuju unatoč ostvarenim uspjesima. Naime, tinejdžeri koji su uspješni u sportu ili imaju dobre ocjene rijetko će se samoranjavati – oni to rade samo kad su autsajderi. Međutim, djevojke se ozljeđuju čak i kada su natprosječno uspješne, možda čak i češće.

'Nekada je to bilo vrlo rijetko, manje od jedan posto mladih se samoozljeđivao. No studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta Yale iz 2008. pokazala je da se čak 36 posto djevojčica u dobi između 10 i 14 godina samoranjava žiletima ili šibicama', kaže Sax.

Djevojke u zloporabi alkohola sustižu dječake

'Prije 40 godina zloporaba alkohola bila je rijetkost među djevojkama. Kod mladića je postotak zloporabe uravnotežen već desetljećima, dok je danas udio djevojaka u broju liječenih ovisnika među studentima čak 55 posto. Dio problema je u tome što žene drukčije probavljaju alkohol i teže ga podnose. Djevojke svakako piju zato što alkohol olakšava stres, ali također i zato što je to kul', kaže Sax.



Hrvatska stručnjakinja: 'Nije sve tako crno, to je dio odrastanja i emancipacije'

Asistenticu na katedri za zdravstvenu i kliničku psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tanju Jurin pitali smo koliko su ova upozorenja relevantna za našu zemlju u koju sve više stižu zapadni trendovi.

Neka istraživanja pokazuju da i kod nas postoje slični trendovi, da djevojke sustižu mladiće u konzumaciji droga i alkohola, a prestižu u samoranjavanju. Kako to objašnjavate?

'Podaci jasno govore da dječaci još uvijek više konzumiraju alkohol, cigarete i droge nego djevojčice. I kod djevojaka i kod mladića nalazimo porast u konzumaciji alkohola te pušenja cigareta, no porast takvih ponašanja kod djevojčica je tolik da u tome gotovo sustižu svoje muške vršnjake. Mnogi se zgražaju što su ovakva ponašanja sve češća kod djevojaka, ali ono zbog čega trebamo biti zabrinuti jest da danas imamo porast rizičnih ponašanja mladih općenito.'

Kako se može objasniti taj trend promjena kod djevojaka?

'Jedan dio sve češćih takvih ponašanja kod sve većeg broja djevojaka zasigurno bi se mogao objasniti emancipacijom žena. Sve veća jednakost, brisanje rodne kategorije pojedinih ponašanja i stvaranje jedne kategorije nazvane mladi, doprinosi ovom porastu takvih ponašanja kod djevojaka. Percepcija jednakosti djevojkama daje tzv. dozvolu da rade isto što i njihovi muški vršnjaci.
S druge strane, ovi rezultati mogu biti samo odraz veće iskrenosti djevojaka u davanju odgovora. Moguće je da se takva rizična ponašanja danas kod mladih smatraju nečim odvažnim, hrabrim ili, da se izrazimo njihovim rječnikom, kul. Iz te perspektive, djevojke više izjavljuju, tj. prijavljuju takva ponašanja u upitnicima.

Još je jedna stvar važna, djevojke se također žele dokazati pred svojim vršnjacima, osobito muškima. Ponekad žele dokazati svoju izdržljivost, odvažnost za upuštanje u takva ponašanja te time pridobiti njihovu naklonost, odobravanje i sl.'

Ako se djevojke ne ponašaju rizičnije od dječaka, zašto to doživljavamo dramatičnije?

'Društvo ima stereotip kako bi se djevojke trebale ponašati. Naša je percepcija da su nježniji spol, da su mirnije, dobre, poslušne, pa nam je njihovo ponašanje veliko odstupanje od stereotipa o ženskoj rodnoj ulozi. U našim glavama nije spojivo da netko ima sve petice i onda vikendom pretjerano pije i povraća. No ostaje otvoreno pitanje zašto nam se takva djevojka čini problematičnijom od mladića koji pije čak i više, a u školi ne ostvaruju tako dobar uspjeh. Jesu li to neki dvostruki standardi?'

Što je sa samoozljeđivanjem?

'Samoranjavanje ili samoozljeđivanje obuhvaća niz različitih ponašanja (od zarezivanja nožem, žiletima, paljenja kože žarom cigarete, udaranja samoga sebe, konzumiranja tableta u velikim količinama, prejedanja i povraćanja ili izgladnjivanja do nesmotrena ponašanja u vidu neopreznog skakanja i divljanja). Istraživanja provedena u zapadnim kulturama govore da 40 posto adolescenata ponekad razmišlja o tome da se namjerno ozlijedi dok njih 10-15 posto pokazuje neka takva ponašanja. To je čin samonagrđivanja i izraz gnušanja samoga sebe. Uz samoozljeđivanje se vežu osjećaji ljutnje, agresije, frustracije, osamljenosti, a intenzitet tih negativnih emocionalnih stanja se smanjuje tijekom ili nakon samoozljeđivanja. Adolescenti koji se samoozljeđuju se podcjenjuju, imaju niže samopouzdanje od vršnjaka, osjetljivi su na odbacivanje, kronično ljuti, ali tu ljutnju potiskuju, impulzivni su i teško se kontroliraju. Čini se da je jedan od ciljeva samoozljeđivanja kratkoročno olakšanje od tjeskobe, psihičke boli koju adolescenti osjećaju. Među onima koji se ozljeđuju bitno je više djevojčica/djevojaka nego dječaka i to je omjer koji je prisutan već duže vrijeme.'

Kako to da se djevojke više samoozljeđuju?

'Samoozljeđivanje je čin koji ukazuje na postojanje psihičke boli i nezadovoljstva sobom. Veća učestalost takvog ponašanja kod djevojaka govori da djevojke osjećaju golem društveni pritisak. Jednim dijelom se on i stavlja na njih, a drugim dijelom si ga nameću same. Žene su po prirodi usmjerene na odnose koje imaju i grade, imaju potrebu ostaviti trag u socijalnim odnosima i sl. Tu potrebu u literaturi još se naziva tend to be frendly, a vidi se u potrebi žena da zadovoljavaju standarde raznih socijalnih uloga. Roditelje treba zadovoljiti lijepim ponašanjem i odličnim uspjehom, učitelje odličnim uspjehom i pristojnošću, vršnjake time da s njima piju alkohol i puše, društvo u cjelini izgledom - supermršava, zgodna te time da već dovoljno rano ima i seksualna iskustva. U tom nastojanju da svi oko nje budu sretni i zadovoljni njome, djevojka dodatno potiče osjećaj tjeskobe, razvija negativni perfekcionizam, pa se tako i najmanja greška u koracima u bilo kojem području može činiti kao katastrofa i brzo dovesti to razvoja emocionalnih smetnji. U košmaru negativnih emocija, samoozljeđivanje je izlaz iz napetosti i nezadovoljstva, a počinje imati i funkciju ponovnog pridobivanja pažnje okoline. Treba znati da alkohol i cigarete, osim socijalne funkcije, također pomažu kod negativnih emocija dovodeći do privremenog olakšanja od tjeskobe i napetosti.'

Kod nas se ne njeguje tako naglašena kompetitivnost. Mi nemamo tradiciju ‘kraljica mature’, ‘kraljica plesa’, ‘cheerleaderice’, ‘najpopularnije djevojke u školi’, bar ne u tolikoj mjeri. Stižu li i ti trendovi preko medija u Hrvatsku?

'Točno, mi nemamo tradiciju ‘kraljica mature’, ‘kraljica plesa’ ili ‘cheerleaderice’, ali zato snažno koračamo i gradimo tradiciju instant zvijezda (u brojnim TV showovima), što se ne razlikuje puno od ovog što ste spomenuli. Drugim riječima, stižu nešto drukčiji trendovi sa sličnim negativnim predznakom. '

Koliko su djevojkama teret izgled, odnosno standardi ljepote koje postavljaju showbiz i modna industrija?

'To je već poznata priča. Puno se polaže na izgled, i da, djevojkama je izgled zasigurno važniji nego mladićima. Pogledajte razlike između odijevanja za školu danas i prije 15 godina. Ono što je nekada bilo vrlo neprihvatljivo odijevanje, danas je norma za tinejdžerice. Nije u modi ići s ruksakom u školu, već se nose 'torbice na rame', duge viseće naušnice, potpetice i sl. Moje je mišljenje da mediji i modna industrija pretjerano požuruju djevojke da čim prije preuzmu standarde odijevanja uz koje, usudila bih se reći, u paketu dolaze i novi standardi ponašanja. Time se potiče seksualnost, prerana ženstvenost i sl. Mnoge tinejdžerice ne mogu ili ne žele pratiti ove trendove, međutim, to pak predstavlja zamku za razvoj loše slike o sebi. No i mladiće sustiže sličan trend brige o vlastitom izgledu.'

Mislite li da žene teže podnose jednostavna i gruba pravila kompetitivnog društva, da se teže zadovoljavaju uspjehom u nekoj uskoj disciplini kao što je, primjerice, sport?

'Ne, mislim da su se žene izvrsno prilagodile kompetitivnom društvu, a usudila bih se reći da su i sudjelovale u njegovom izgrađivanju. Današnje žene naučile su da mogu sve, ali mi se čini da nisu naučile da ne moraju u svemu biti savršene. Biti iznimno uspješna na više polja i u više životnih uloga nije jednostavno i to je nešto što nam stvara problem i za što plaćamo danak. Stereotipi o rodnim ulogama koji se danas, nasreću, sve više mijenjaju, dodatno otežavaju situaciju. Primjerice, na jednako strogog poslovnog rukovoditelja ili rukovoditeljicu ne gleda se isto. Istraživanja pokazuju da se strogu šeficu doživljava omraženijom negoli jednako tako strogog šefa. To nam govori da naše ladice u kojima stoje pravila kako bi se žene trebale ponašati još uvijek nisu presložene.'

Mogu li roditelji, društvo ili tko već nešto učiniti kako bismo barem zaustavili trend rasta rizičnih ponašanja?

'Adolescencija je razdoblje u kojem mlade osobe moraju pomicati granice, pokušat se postaviti na svoje noge, donositi svoje odluke. U to ulazi i eksperimentiranje s rizičnim ponašanjima. Adolescencija je razdoblje u kojem mladi imaju teškoća s procjenom rizika vlastitih ponašanja. Jednom kada se uđe u adolescenciju i kada nastupe promjene, nije lako usmjeravati adolescenta, ali zato imamo i sve vrijeme prije adolescencije koje treba iskoristiti za razvoj dobrih vještina suočavanja sa stresom i frustracijama te učenja o rizicima koji mogu proizaći iz ponašanja o kojima smo govorili.'

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
ModaKomoda Pročitaj više
Horoskop
Horoskop Pročitaj više