Opće je poznato to da zasićene masti nisu zdrave te da uzrokuju čitav niz zdravstvenih problema, ponajviše one sa srcem i krvnim tlakom. Već 50 godina ljudi vjeruju u to, ali u posljednje vrijeme pojavljuju se informacije koje ovo vjerovanje itekako dovode u pitanje. Jesu li zasićene masti uistinu toliko štetne i treba li ih doista izbjegavati u širokom luku?

Odgovore na ova, ali i mnoga druga pitanja, dala je istraživačka novinarka Nina Teicholz u svojoj knjizi 'The Big Fat Surprise: Why Butter, Meat, and Cheese Belong in a Healthy Diet'. Njezinu knjigu mnogi smatraju hrabrom jer danas i nije baš pametno govoriti protiv raširenog vjerovanja o štetnosti zasićenih masti. To je vjerojatno i razlog zašto mnogi ne žele govoriti ništa o tomu, a o čemu piše i sama Nina Teicholz.

Kako navodi, mnogi su stručnjaci razmišljali o tome da 'raskrinkaju' ovo vjerovanje, ali su u konačnici odustali jer si nisu htjeli narušavati ugled i jer bi to bilo profesionalno samoubojstvo. Ipak, jedan se stručnjak odlučio na taj korak nakon što je godinama razmišljao o njemu. Riječ je o poznatom nutricionistu Rolandu M. Kraussu. On je naime analizirao brojna istraživanja i dobivene rezultate te ih uspoređivao sa znanstvenom literaturom. Rezultat njegova rada objavljen je 2010, a u svojemu izvještaju tvrdi da nema dokaza da zasićene masti izazivaju bolesti srca. Nekoliko mjeseci kasnije to je ustvrdila i skupina znanstvenika s Cambridgea i Harvarda.

Milijuni dolara potrošeni za istraživanja, ali valjanih dokaza - nema

Priča o štetnosti zasićenih masti započela je još u 50-im godinama prošlog stoljeća. Započeo ju je Ancel Keys, patolog sa sveučilišta Minnesota. Budući da se u to vrijeme počeo povećavati broj umrlih zbog srčanih bolesti, bilo je potrebno naći razlog za to i objasniti ga javnosti. Keys je za sve optužio zasićene masti iako, kako piše Teicholz, za to nije imao valjane dokaze niti je proveo ozbiljna istraživanja. No ovaj agresivan i vrlo uvjerljiv liječnik uspio je uvjeriti mase koje su trebale objašnjenje da su upravo zasićene masti glavni krivac za sve. I tako su se njegove preporuke našle u zdravstvenom vodiču Američkog udruženja za srce 1961. Otada se priča samo širila i zadržala se sve do današnjih dana.

Ovo rašireno vjerovanje čudi i britanske stručnjake. Ugledni britanski kardiolog Michael Oliver već neko vrijeme ukazuje na manjkavosti Keysove teze. 'Uzmimo za primjer Masai ratnike. Oni jedu isključivo meso, mlijeko i krv, ne jedu povrće, a ipak nisu pretili, nemaju problema s kolesterolom i imaju zdrava srca, čak i u starijoj dobi', ističe Oliver u jednom od svojih članaka.

Masai ratnici nisu jedini primjer koji dovodi u pitanje vjerovanje o zasićenim mastima te sve više znanstvenika posljednjih godina počinje preispitivati Keysove teze. 'Pola stoljeća slijedili smo Keysove savjete. Milijuni dolara potrošeni su za dokazivanje njegovih teza, ali unatoč tomu one nisu valjano potvrđene. I unatoč vjerovanju o štetnosti masti, i danas imamo stotine tisuća pretilih ljudi, probleme s dijabetesom i srčane bolesti. Očito je da njegova teza ne drži vodu i zato je hitno potrebno ispitati alternativne ideje o zasićenim mastima', naglašava Teicholz u svojoj knjizi.