Ova bolest je opasna jer u velikom broju slučajeva dugo ostaje neotkrivena, a neliječena bolest donosi komplikacije koje čak mogu ugroziti život. Čak i kad se bolest otkrije na vrijeme, neminovne su određene komplikacije, no disciplina, informiranost i adekvatno liječenje mnogim su dijabetičarima donijeli dug i kvalitetan život.

Oko 90 posto oboljelih u nas, a i u zapadnom svijetu, boluje od dijabetesa tipa 2. Dijabetes tipa 2 najčešće se javlja kod pretilih osoba nakon 40. godine starosti, dok se dijabetes tipa 1 javlja neovisno o debljini, najčešće od djetinjstva do 30. godine života. Promjenom prehrane i navika kod velikog broja oboljelih od dijabetesa tipa 2, pogotovo kod pretilih, stanje se bitno poboljšava, pa nije nužno uzimanje medikamenata ili inzulina (ako ovo stanje i ne potraje zauvijek, barem se trenutak kad počinje liječenje medikamentima ili inzulinom odgađa).

Gušterača zdravog čovjeka luči inzulin kad je potrebno i u dovoljnim količinama da se glukoza transportira u stanice i tamo potroši. Ako tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina, šećer u krvi je u povišen, što dovodi do brojnih problema. Kod oboljelih od dijabetesa tipa 1 gušterača ne luči dovoljno inzulina. Čim se postavi dijagnoza, u pravilu se dijabetes tip 1 liječi inzulinom, jer takva gušterača radi sve slabije, dok konačno ne prestane davati inzulin. Uzimanje inzulina potrajat će bez prestanka do kraja života (uz rijetke, ali kratkotrajne iznimke).

Prilika za kvalitetno liječenje i edukaciju pruža se i siromašnima i oboljelima iz najudaljenijih krajeva Hrvatske. Potrebe za bolničkim liječenjem javljaju se eventualno u početku, zatim kod prelaska na medikamente ili inzulin te kod komplikacija – sve ostalo je svakodnevna rutina koja ovisi o pacijentu i lokalnim liječnicima.

Ako dijabetičar koji se liječi inzulinom ne jede na vrijeme, inzulin koji je uzeo neće imati što preraditi te će potrošiti (pojesti) glukozu iz krvi. Čovjek će zapasti u stanje hipoglikemije, koje može dovesti do kome i smrti. Nužno mu je što prije dati kocku šećera (dijabetičari na inzulinu obično sa sobom nose iskaznicu s uputama za pomoć, kao i kocku šećera ili tabletu glukoze).

Jedna od zabluda je da se dijabetes dobiva od šećera. Naravno, previše šećera nikome ne donosi dobro, no za obolijevanje je potrebna i određena genetska predodređenost te se moraju poklopiti brojni drugi čimbenici, među kojima su pretilost i nepravilna prehrana značajni. Stoga je važno da prosječan čovjek shvati opasnosti koje nosi pretilost te da na vrijeme prepozna simptome bolesti kod sebe ili bližnjih.

Najbolja vijest je da je tzv. uravnotežena prehrana od tri veća i dva manja obroka, koja se preporučuje dijabetičarima, ujedno idealna i za zdrave ljude, a preventiva je ne samo za dijabetes nego i za dugačku listu ostalih bolesti.

Kako dijabetes ne nastaje preko noći, tako će i ovdje najviše pomoći sistematski pregled jednom godišnje. Simptomi koji mogu ukazivati na dijabetes su neuobičajena i pretjerana žeđ, naglo mršavljenje, svrab (posebno u genitalnom području), brzo umaranje, razdražljivost, apatija ili česte izmjene ovih dvaju stanja (zbog oscilacija glukoze), problemi s vidom, kod djece mokrenje u krevet. Dijabetes se može javiti i u trudnoći, kao i nakon određenih bolesti, infekcija i operacija, no o tako stručnoj problematici ovdje ne govorimo.

Dijagnosticiraju li vam dijabetes, znajte da je uz promjene navika s ovom bolešću moguće živjeti dugo i kvalitetno.

Muškarac star 78 godina, koji boluje skoro četiri desetljeća i dugo je na inzulinu, priznao nam je da živi 'po urici', tj. bolest mu diktira životni raspored, ali još uvijek vozi auto i vrlo je vitalan. Iako nikad nije bio debeo, prije bolesti živio je neuredno, pod stresom, uz nerijetka pretjerivanja u hrani i piću na poslovnim ručkovima. Uvjeren je da nikad ne bi promijenio navike da se nije razbolio te da bi ga možda, poput brojnih vršnjaka sličnih navika, već ranije odnijela kakva druga bolest, pa dijabetes na neki način smatra i svojim otreženjenjem i prekretnicom u pozitivnom smislu.