Kronični bolesnici, posebno oni koji boluju od bolesti srca i krvnih žila, u najtoplijem dijelu godine trebaju se javiti liječniku koji će im pojasniti kako prilagoditi terapiju i svakodnevni način života. Ako se simptomi pogoršaju unatoč poduzetim mjerama, valja se opet javiti liječniku, i to što prije.

Čak i ako ste na ljetovanju, brčkanje i izležavanje u hladu neće uvijek biti dovoljno. Hitne zdravstvene službe upozoravaju da često moraju intervenirati kod mlađih i zdravih ljudi, koji se nisu obazirali na osnovna upozorenja. Zato se sredinom dana sklonite u zatvoren prostor, pijte dosta tekućine - najbolje vode (1,5-3 l dnevno, ovisno o aktivnostima i znojenju), izbjegavajte alkohol i kavu jer doprinose dehidraciji, jedite lako probavljivu hranu, povećajte unos vitamina C i izbjegavajte nagle promjene temperature (to se posebno odnosi na razliku u temperaturi zraka vani i u klimatiziranim prostorima). Nosite laganu i prozračnu odjeću i obuću, po mogućnosti od prirodnih materijala, glavu zaštitite šeširom, a oči naočalama. Tjelesne aktivnosti prilagodite tako da se sredinom dana što više odmarate. Ako baš morate vani obavljati teže fizičke poslove, kad god je moguće činite to rano ujutro ili kasno popodne.

Česta stanja zbog koji liječnici ljeti interveniraju su sunčanica, dehidracija i toplinski udar. Dehidracija je stanje kad tijelo nema dovoljno tekućine, a uzroci mogu biti pretjeran gubitak tekućine (najčešće znojenjem) i nedovoljan unos tekućine. Prvi znak dehidracije je žeđ, pa će većina ljudi i životinja prirodno posegnuti za dovoljnom količinom vode ako im je dostupna. Kod dojenčadi, starijih osoba, sportaša i osoba s visokom tjelesnom temperaturom osjećaj žeđi zna biti slabiji, pa sve njih treba podsjećati da često popiju malo vode. Teža stanja dehidracije vrlo su opasna, jer tijelo gubi elektrolite koji su nužni za održavanje brojnih vitalnih funkcija. Simptomi su: nemogućnost mokrenja, koncentrirani urin tamnožute boje, suhe sluznice, glavobolja, vrtoglavica, letargija.

U kućnoj radinosti, ali samo kod lakših slučajeva, pomoći će tzv. rehidromiks (mješavina soli koja se bez recepta kupuje u ljekarnama). Miješa se s vodom, a popijena otopina brzo popravlja stanje pa savjetujemo da ga ljeti ima svaka obitelj. Što su simptomi brojniji i intenzivniji, dehidracija je ozbiljnija. U svim slučajevima teže dehidracije treba se hitno javiti liječniku.

U medijima se puno piše i govori i otoplinskom udaru. To je vrlo opasno stanje, ali srećom je i dosta rijetko, kažu u hitnim službama. Ipak, ako dođe do toga, valja znati da je toliko opasno da u spašavanju života svaka minuta može biti dragocjena.

Toplinski udar je, najjednostavnije rečeno, stanje povišene tjelesne temperature u kojem tijelo samo više nije u mogućnosti višak temperature osloboditi u okolinu. To znači da će svaki oboljeli od toplinskog udara umrijeti ako mu se ne pruži pomoć izvana, pa je iznimno važno ponašanje prisutnih koji će pomoći oboljelom do dolaska liječnika. Toplinski udar prepoznaje se po glavobolji, vrtoglavici, smušenosti, nemiru, povišenoj tjelesnoj temperaturi (u najkritičnijim slučajevima čak i preko 42°C), suhoj i crvenoj koži (mladi se mogu i znojiti pa nemojte da vas to zbuni) te gubitku svijesti.

Oboljelog treba odmah prenijeti u hladnu prostoriju ili barem u hladovinu, skinuti mu svu odjeću, a ako je bez svijesti, okrenuti ga u bočni položaj. Umjetni vjetar treba stvoriti ventilatorom, novinama ili sličnim priručnim predmetom. Odmah treba početi hlađenje (polijevanje) hladnom, ali ne ledenom vodom (na kožu nikako ne stavljati led). Hlađenje može prestati tek kad se tjelesna temperatura spusti ispod 38°C.

Većina ljudi ljeto pamti po slobodnim danima uz vodu s obitelji i prijateljima: kako ne biste pokvarili tako dobru priliku, vodite računa o preporukama liječnika, opustite se i razumno se ponašajte.