Veliko je istraživanje pokazalo da se bebe rođene u gradovima i djeca koja u njima odrastaju suočavaju sa zdravstvenim problemima koji utječu na njihovo fizičko i mentalno zdravlje, piše Daily Mail.

UN procjenjuje kako će do 2050. godine 70 posto čovječanstva živjeti u urbanim područjima. Oni koji žive u gradu, za razliku od seoskog stanovništva imaju bolje životne uvjete. U prosjeku su bogatiji, imaju bolje uvjete za posao, uživaju u većem izboru jela, boljoj zdravstvenoj njezi i higijenskim uvjetima.

Ali život u gradu nosi sve veći rizik od kroničnih zdravstvenih poremećaja, kao što su mentalne i bolesti imunološkog sustava, artritisa, srčanih bolesti, karcinoma i problema s fertilitetom.

Kako gradovi postaju veći, problemi se samo povećavaju. Najnovije studije pokazuju da dnevna izloženost zagađenju utječe na naše zdravlje i prije nego što smo se rodili. Znanstvenici su otkrili da su djeca rođena u gradu veća i teža od onih rođenih na selu – što je obično dobar znak. No kad su usporedili placente majki iz napučenih gradova s onima iz mirnih ruralnih krajeva, pokazalo se da gradske mame imaju višu razinu kemijskih spojeva nazvanih ksenoestrogeni. Ksenoestrogeni su industrijske kemikalije koje utječu na naše tijelo na sličan način kao ženski hormon estrogen. Osim što potiču rast fetusa, povezani su s problemima kao što je pretilost, hiperaktivnost, rani pubertet, te karcinom pluća, dojki i prostate. Znanstvenici sa španjolskog Sveučilišta Granada otkrili su da, iako su gradske majke starije i niže tjelesne težine od ruralnih majki, rađaju veću djecu i povezali to sa zagađivačima u zraku. Prošle su godine znanstvenici na Sveučilištu Ohio utvrdili da zagađenje uzrokuje metaboličke promjene kod djece koja rezultira višom razinom šećera u krvi i otpornošću na inzulin, što povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.

Sve veći broj djece nikad ne napušta gradsko okruženje. Britanski podaci kažu da jedan od pet mladih u Britaniji nikad nije bio u prirodi. Za razvoj djece još je gori životni stil u zatvorenom. Također, moderne su gradske četvrti neprijateljske prema djeci, tako da se u Velikoj Britaniji samo 20 post djece igra na ulici. Puno vremena provedenog u zatvorenim prostorima utječe na zdravlje – pogotovo na vid. Djeca koja provode puno vremena u zatvorenom imaju veći rizik da se razabole od kratkovidnosti, kaže jedno australsko istraživanje.

Gradska djeca češće obolijevaju od astme i drugih alergija. Ta je teorija nazvana 'higijenska hipoteza' i sugerira da djeca koja se ne igraju u blatu, ne leže u travi ili ne igraju sa psima nisu zaštićena od relativno neštetnih mikroba u tlu. Odrastaju u prečistim domovima očišćenima antibakterijskim proizvodima koji priječe njihovom nezrelom imunološkom sustavu da razvije normalnu rezistenciju na mikrobe. Možda najviše uznemiruje podatak da najveću cijenu odrastanja u gradu stresom plaćaju djeca. Studija londonske psihijatrice dr. Glyn Lewi pokazuje veći broj slučajeva shizofrenije kod muškaraca rođenih i odgajanih u gradu. Gradsko stanovništvo ima za 39 post veći rizik od mentalnih poremećaja kao što su depresija i bipolarni poremećaj, a 21 posto ih pati od napada panike, ekstremnih fobija i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Mlade žene u gradovima pet puta više pate od poremećaja u prehrani, pokazuje desetogodišnja studija objavljena u časopisu British Journal of Psychiatry. Njemački su znanstvenici izvijestili da mozak ljudi rođenih u gradu drugačije reagira na stres od onih iz ruralnih sredina. Kod osoba koje žive u gradu centri u mozgu odgovorni za regulaciju emocija i tjeskobe postanu hiperaktivni kad se suoče s okidačima stresa. Znanstvenici za takvu reakciju optužuju gradske gužve tvrdeći da se centar u mozgu reagira paljenjem kada vam netko uđe u vaš osobni prostor. Prekrcana sredstva javnog prijevoza, gužva na pločniku, pune trgovine – sve su to okidači stresa. Odgoj u takvom okruženju mogao bi biti krivac za brz rast problema u ponašanju kod djece, pogotovu hiperaktivnosti i nedostatka pažnje, tvrdi se u jednom istraživanju objavljenom u časopisu Archives of General Psychiatry.

Ne morate biti znanstvenik da biste znali da priroda nekako ublažuje vaše raspoloženje, ali jedna teorija – nazvana biofilija – tvrdi da su ljudi kroz evoluciju razvili prirodan afinitet prema zelenom okruženju te da postanemo tjeskobni kad ne vidimo prirodu.

Znate, dakle, što vam je činiti već ovog vikenda?!