O TOME SE NE PRIČA

Razlikuju li se zaista toliko muškarci i žene u preljubu?

14.05.2010 u 08:32

Bionic
Reading

Brojna istraživanja pokazuju da su muškarci skloniji preljubu. Međutim, okolnosti se nezadrživo mijenjaju. Žene postaju slobodnije i samopouzdanije, a to bi moglo utjecati i na izjednačavanje stopa preljuba po spolu

Zbog čega muškarci češće čine preljub? Sasvim je očigledno da se muškarci i žene bitno fiziološki, morfološki i psihički razlikuju. Međutim, nema razloga tvrditi da se razlikuju u snazi svojih sklonosti erotskim užicima. Jedino se tek razlikuju u načinima tih sklonosti. Recimo, mnogi muškarci ne mogu shvatiti da ženama nježno grickanje ušnih resica i ljubljenje vrata može biti jednako, pa i više, uzbudljivo od zaranjanja jezikom u međunožje. Žene jednostavno vole malo drukčije oblike seksualnog umijeća, ali se ne može tvrditi da im je seks manje potreban.

Potpis slike..

Zašto onda brojna istraživanja pokazuju da su muškarci promiskuitetniji, da imaju više partnera, da ih češće mijenjaju i da se stoga teže odupiru napasti preljuba? Razloge moramo tražiti u povijesnim i društvenim razlozima. Pokazatelj koji odmah upada u oči neka su suvremena društva koja omogućuju muškarcima monopol nad ženama. Pravni, politički, ekonomski i seksualni monopol. U tim društvima se preljub žena vrlo strogo kažnjava, a preljub muškaraca se ni ne istražuje.

Srećom, živimo u društvu koje malo više nalikuje na slobodna društva. Međutim, teret povijesti, muškog tradicionalizma i konzervativizma još se uvijek osjeća. Kao i, možda u manjoj mjeri, u sjevernim i zapadnim društvima. Formalno su u tim društvima žene zadobile političku, pravnu i ekonomsku ravnopravnost, ali se još uvijek moraju otarasiti kratkovidnih duhova prošlosti. Što se dogodilo? Žene su zadobile pravo na obrazovanje. Time i pravo na bolji poslovni uspjeh. Time na ekonomsku samostalnost. Konačno, ne moraju trpjeti više neku od brojnih priglupih nasilnih živina samo zato što se ne mogu same prehranjivati. Taj tip muškaraca ne voli žene, nego ih smatra robom, posjedom.

Ipak, još i danas se mnogo lošije gleda na slobodniju seksualnost žena, a otvorena seksualnost muškaraca potiče se. Promiskuitetna žena zadobit će razne negativne etikete, a muškarcu će se diviti. Tako je i osuda preljuba od društvenog okružja oštrija u slučaju ženskog preljuba. Nadalje, pri samim istraživanjima žene će podcjenjivati i umanjivati svoje seksualne uspjehe, a muškarci preuveličavati.

Stvari idu na bolje, pokazuju podaci. Žene su zbog svoje sve veće društvene i ekonomske neovisnosti sve samopouzdanije. Sve manje ovise o svojim obiteljima i muškarcima. Slobodnije s mnogo više kriterija ulaze u veze i mnogo slobodnije iz njih izlaze. Same odlučuju kada će ući u ozbiljnu vezu i kada će i koliko imati djece. Jednako se može očekivati da će se stopa preljuba približiti onoj muškaraca. Na kraju krajeva, zašto bi se preljub muškarca morao više tolerirati?

Usporedo, žene mogu slobodnije razvijati svoju seksualnost. Sve više mogu naglašavati svoje načine vođenja ljubavi i inzistirati na svojim seksualnim željama. Većina muškaraca to danas prihvaća. Preostali muškarci moraju prihvatiti činjenicu da više neće biti presudno puko posjedovanje. Morat će se truditi. Seks uz obostrano uvažavanje posebnih sklonosti i želja može samo postati raznovrsniji, bogatiji i maštovitiji. Pa, koji bi se muškarac, koji zaista voli žene, tomu mogao protiviti?