ZA SKLADNIJI ODNOS

Što napraviti kad se pojave problemi u vezi

03.08.2012 u 14:19

Bionic
Reading

Za vezu je potrebno dvoje, no pogrešna je pretpostavka da i odgovornost u toj vezi dijelimo pola-pola. Partneri su cjelovite osobe, potpuno odgovorne i za sebe i za vezu

Svatko od nas ima potrebu biti voljen i pripadati. Kad se zaljubimo i odnos se razvija i zahuktava, uživamo u njemu, sretni smo i nije nam ni na kraj pameti da bismo mogli imati problema s partnerom. Prepuštamo se ugodnim emocijama i uživamo. No, s vremenom se počnu javljati određeni problemi, nesuglasice, trzavice i svađe. Kako nam odnos ne bi krenuo nizbrdo, važno je imati na umu da, prvo, odnos polazi od nas samih i, drugo, da partner vidi svijet drukčije nego mi, piše Sunčana Rokvić, magistra psihologije na portalu Insideout

Partnerova je odgovornost kako će se ponašati prema nama
Gdje je tu ljubav?
Često se u odnosu dogodi da se potpuno prepuštamo partneru, sve podređujemo njemu i zaboravljamo na sebe. Partner nam ne vraća sve ono što mu dajemo, pa se osjećamo loše, nevoljeno, nepoželjno i slično. Odgovornost za naše emocije leži isključivo i samo u nama. Isto tako, odgovornost za naša ponašanja je isključivo i samo naša. Budući da smo u vezi koju čine dvoje ljudi, postoji pretpostavka da odgovornost dijelimo pola-pola. No, mi smo cjelovite individue, odgovorne za sebe i vezu 100 posto.

Kad izbije svađa i partner nam kaže nešto što nas povrijedi, povrijedio nas je jer smo mi reagirali na njegove riječi određenom emocijom. Netko drugi u takvoj bi situaciji reagirao na drukčiji način. Nadalje, na partnerove riječi, s obzirom na to da smo povrijeđeni, uzvraćamo nečim što će povrijediti njega i tako u nedogled. Promatrač koji sve gleda sa strane pitao bi se gdje je tu ljubav. To i jest pravo pitanje.

Partnera ponajprije volimo. Budući da ga volimo, naše ponašanje proizlazi iz te emocije. Naša je odgovornost kako ćemo se ponašati prema partneru. S druge strane, partnerova je odgovornost kako će se ponašati prema nama. Kada bi se svatko pobrinuo za svoju odgovornost, koliko bi svijet bio ljepše mjesto!

Dakle, djelujemo ponajprije iz ljubavi. Ono što se događa oko nas, dolazilo od okoline ili partnera, ne mora utjecati na naše ponašanje. No utjecat će na naše emocije. Zato je važno naglasiti da se ne moramo ponašati na temelju onoga kako se osjećamo. Emociju osjetimo, imenujemo je i, budući da smo u potpunosti odgovorni za sebe, ne vraćamo lopticu partneru, nego izabiremo djelovati iz ljubavi. Naravno da to djeluje idilično i nerealno, primjerice u momentima kad smo jako ljutiti i iznervirani. No, to nisu situacije za razgovor. Tad kažete da ste ljutiti i da niste u stanju razgovarati jer ćete sigurno reći nešto zbog čega će vam kasnije biti žao.

Važno je postaviti granice

Pretpostavka cijele ove priče je da i partner radi isto, odnosno preuzima odgovornost za sebe i svoje postupke. Ako to nije slučaj, dolazimo do druge važne stvari u odnosu - postavljanja granica. Granice su također naša odgovornost, isto kao i to da ih je netko uspio prijeći. Naravno, sve kreće od iskrene komunikacije prema sebi samima, a onda i prema partneru.

Komunikacija je temelj za razvoj i održavanje svih odnosa i uglavnom nije dovoljno zastupljena ili iskrena u odnosima svih vrsta, pa tako i u partnerskim. S partnerom možete razgovarati o odgovornosti i dogovoriti se da svatko preuzima odgovornost za sebe. To bi značilo da se potpuno izbaci okrivljavanje i izvlačenje na principu 'ja sam to napravila/o jer si ti napravio/la ono'. Sve što ste pomislili, rekli ili napravili isključivo je vaša odgovornost.

Kako biste se još bolje slagali ,potrebno je postaviti jasne granice

Kako biste se još bolje slagali i živjeli u skladu i ljubavi, potrebno je postaviti jasne granice. Reći partneru što vam jest, a što nije u redu. Što volite, što trebate, što vam odgovara i što vam se sviđa. I, naravno, uvažavati što partner želi te očekivati da i on uvažava vas i vaše želje, odnosno da poštuje vaše granice.

Partner vidi svijet drukčije od nas
Svatko od nas je jedinstvena i neponovljiva ličnost. Takvima nas čini splet raznih utjecaja. Od samog rođenja na naš razvoj utječu geni, roditelji. Kasnije dolazi do utjecaja okoline, prijatelja, važnih autoriteta, vrijednosti društva u kojem živimo i svega što nam se u životu događa. Na temelju toga tko mi jesmo i kakva smo iskustva imali u životu, percipiramo i objašnjavamo si svijet koji nas okružuje. Prema tome, naravno da naš partner ne vidi svijet na isti način kao mi. Problem nastaje jer mi mislimo da svi drugi ljudi vide svijet kao mi.

Čovjeku je prirodno da polazi od sebe jer drugo ne poznaje, sam je sebi referentni okvir. No potrebno je upoznati i razumjeti druge ljude i njihovo viđenje svijeta kako bismo s njima živjeli u sladu i razumijevanju.

Provodeći vrijeme s partnerom jako ga dobro upoznajemo i već pomalo znamo kako funkcionira i razmišlja, uviđamo u čemu smo slični, a u čemu se razlikujemo. Ipak, kad su u pitanju naše želje, potrebe i navike, nemamo puno razumijevanja za partnerove različitosti. To proizlazi iz čovjekove egocentrične prirode, odnosno uvjerenja da je ono kako mi mislimo i radimo ispravno. To, naravno, nije točno.

Za početak, često smo u krivu i netko zna bolje od nas ili ima više iskustva od nas. Također, najčešće je više ispravnih načina da se nešto napravi ili objasni. Prema tome, vrlo je važno biti svjestan da je partner drukčija osoba od nas i prakticirati zauzimanje njegove perspektive ili se postaviti na njegovo mjesto.

Važnije je razumjeti
Kad se zauzima tuđa perspektiva, to ne znači da se trebate složiti sa stavovima i ponašanjima te osobe, nego samo da je pokušate razumjeti. Dakle, zamislite da ste vi u okolnostima i događajima u kojima je vaš partner, da ste u njegovim cipelama. Sad vidite kako mu je, pa pokušajte razumjeti njegove stavove i ponašanja. Tako ćete razumjeti partnera i neće vam biti nejasno zašto je nešto učinio ili rekao.

U zauzimanju partnerove perspektive može vam pomoći i sam partner tako što će vam odgovoriti na neka dodatna pitanja. Ako se i dalje ne slažete s partnerovim postupcima, barem ga razumijete i ne ljutite se. Imate potencijala da razgovarate kako se u takvoj situaciji ponijeti i da nađete zajednički najbolje rješenje, vodeći računa o međusobnim granicama i odgovornosti koju imate svaki za sebe.

Normalno je i ponekad poželjno da se s partnerom ne slažete, da raspravljate o nekim temama jer tako učite od njega i proširujete svoje horizonte.
Nije poželjno i nije u redu dopustiti da vas ponesu emocije ljutnje, bijesa, uvrijeđenosti te zaboraviti na ljubav prema partneru i ponašati se na način koji ćete kasnije požaliti.

Naravno, uvijek se možete ispričati kasnije, no što zaista imamo od toga 'oprosti' ako se ponašanje ne promijeni? Umjesto da se ispričavate, preuzmite odgovornost za sebe i svoje postupke, vodeći računa o razlikama između partnera i sebe. Razgovarajte o svemu i iskreno sa sobom i sa svojim partnerom, održavajući tako svoj odnos u skladu i ljubavi te budite sretni jer ste preuzeli inicijativu i brinete se za sebe, a samim time i za svog partnera.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju insideout.hr