Putovanja ČITATELJI PIŠU

Sharm El Sheikh - povratak nepoznatome

U busu do ljubljanskog aerodroma pogledavali smo se slušajući zabrinute priče o trovanjima vodom ili gugutanje tek vjenčanih parova. Mi nismo bili u tim kategorijama, nismo se brinuli, već smo samo bili par željan zabave, mora i piramida. Da, naše odredište bio je Egipat

Putovanje u Sharm El Sheikh preporučuje se najesen ili u ranu zimu, kada su tamošnje temperature bliske našim ljetnim, no mi smo odlučili provesti upravo ljetovanje na Crvenom moru. Što se vrućina tiče, sve je bilo u redu jer u Africi nema vlage u zraku kao kod nas, pa iako je vruće, čovjek se ne preznojava, već uživa u toplini.

Išli smo preko agencije, no polovicu jednotjednog puta osmislili smo sami. Naime, izabrali smo nešto skuplji hotel, neuobičajen za domaće turiste, što se pokazalo kao odlična investicija. Svi hoteli u turističkom naselju broje mnoštvo zvjezdica, no da biste dobili realnu sliku, od navedenih zvjezdica treba oduzeti barem dvije. Tako su oni koji su platili hotel s četiri zvjezdice na papiru zabrinuto napuštali autobus nakon slijetanja vidjevši što ih čeka. Mi smo se uz nadoplatu ugodno smjestili u zaista luksuznom hotelu s velikom sobom, pogledom na more te modernom i čistom kupaonicom, a što je najvažnije, i sa svojom obalom.

Većina hotela u Sharm El Sheikhu ima velike bazene, no samo neki imaju svoju privatnu plažu. U cijenu je uključen ručnik, ležaljke, animacije u bazenu, spasioci, piće, sladoled... Iako na picigin u Egiptu možete zaboraviti, osvojit će vas prekrasne morske dubine bogate florom i faunom, zbog kojih je to turističko naselje proglašeno jednom od top deset destinacija u svijetu što se ronjenja tiče.

Osim odmora na pijesku i suncu, u Egipat smo došli vidjeti i piramide, koje nisu negdje u zabačenom i dalekom dijelu pustinje, već zapravo u samom predgrađu Kaira. Agencija je nudila izlet, ali autobusom, što je značilo cjelonoćni put do Kaira i isto toliko natrag, pa smo za svega nekoliko stotina kuna više odlučili otići avionom u privatnom aranžmanu. Nije lako sam kupovati kartu i letjeti u Kairo te usred noći tražiti svoj online bukirani hostel, ali je zaista odlično iskustvo. Let traje sat vremena, dobije se obrok i dekica te vas se lijepo pripremi za ogromni Kairo. Sletjeli smo prije ponoći te se probijali kroz gužvu i ludi promet do hostela.

Naime, Kairo ima oko 20 milijuna stanovnika, a promet je toliko gust da semafora uopće nema. Nitko ne pali žmigavce, već se za signaliziranje prestrojavanja i skretanja koriste trube. Pa sad zamislite kada svi počnu trubiti... Pronašli smo hostel u ulici za koju smo tada mislili da je mračna i prljava, no kasnije smo shvatili da je takva većina sporednih ulica u gradu i da, ako žena s djetetom hoda po njoj bez problema, ne bi ih trebalo biti ni za dvoje ljudi blizu 30-ih. Vlasnici hostela, kao i smještaj, bili su jako simpatični. Kako smo spletom okolnosti zaboravili jedan fotić u Sharmu, a drugome zaboravili napuniti baterije, skoro nas je zadesila sudbina da se iz Kaira vratimo s doslovno dvije fotke. No ljubazni domaćini su nam posudili vlastiti digitalac pa smo ipak uživali u Gizi.

Giza, dio s piramidama, predgrađe je koje obiluje zgradama bez fasada, napola dovršenim, jer u Kairu niste dužni platiti porez dok nekretnina nije završena, pa mnogi svoje nikada ni ne dovrše. Piramide smo odlučili obići na devama. Izabrali smo jednu manju agenciju i nakon puno cjenkanja dobili dvije deve i lokalnog vodiča da nas prošeću do tajni Sfinge koja nas je začudila time koliko je mala.

Cijeli život slušam o piramidama i kada sam se našla pred njima, bila sam pomalo razočarana jer nisu toliko velebne i očuvane kao na fotografijama i u filmovima. Do piramida smo stigli točno u podne i Kairo je ležao pred nama, a pogled sezao u daljinu. Tada je počelo brujanje... Bili smo zbunjeni čudnim zvukom, da bi nam lokalac objasnio da je vrijeme molitve i da apsolutno svi mole u Kairu u podne. Zaista je fascinantan osjećaj prisustvovati tome i slušati to.

U piramidu je dozvoljeno ući, ali samo po dvoje i samo na 15 minuta. Uvijek sam je zamišljala kao uređen prostor: šećem se i škljocam fotićem, no stvarnost je bila drukčija. Ulaz u piramidu je rupa na vrhu koje stoje čuvari što oduzimaju fotiće i objese ih na obližnju dasku pa se samo možete nadati da će biti tamo kad se vratite. Tada počinje spuštanje na doslovno sve četiri, pogrbljeno, kroz uski prolaz, bez zraka i slabe osvijetljenosti. Na pola puta je malo proširenje, na kojem sam sa svojih 168 cm mogla stajati jedva ispružena, te ponovo uspinjanje do – prazne kamene prostorije.

Naime, sve blago koje je ostalo nakon pljačkaša prebačeno je u Egipatski muzej u Kairu. Išli smo brzo natrag bojeći se da ne kolabiramo u tom uskom prolazu-rupi, jer tko bi nas izvukao van, još s ruksacima. Osim toga, pomisao da ste nekoliko desetaka metara pod kamenom, u nečijoj grobnici, praktički živi zakopani, nije baš najugodnija na svijetu.

Nakon toga smo bili na klasičnom agencijskom izletu džipovima kroz pustinju, a naš se vozač ni manje ni više zaletio u pješčanu dinu te sam doslovno letjela po džipu jer se nema za što držati, ali je zato adrenalin frcao na sve strane. Zatim smo posjetili Dahab, grad vjetrova, koji je osim po kite surfingu poznat i po Plavoj špilji, jednom od prekrasnih mjesta za ronjenje. Toliko nas se dojmila da smo nakon povratka u Zagreb upisali tečaj ronjenja koji smo i položili.

U Sharmu smo se obavezno cjenkali za suvenire i pušili šišu - predmet nalik na bong se napuni vodom kroz koju se udiše duhan različitih okusa koji se zapali na vrhu. Kupili smo jednu i za doma, a prodavač u Dahabu je mojoj jačoj polovici pola sata držao prezentaciju i objašnjavao što i kako sa šišom. Ja sam za to vrijeme kupovala zadnje device, papiruse i piramide sa štandova, već umorna od cjenkanja i slušanja stalnih povika na ruskom, jer sam dosta svijetla, a i hrvatski jezik im zvuči kao ruski, koji svi pričaju jer su im Rusi najbolji kupci. Nažalost, razbacujući se novcem povisili su cijene i za nas, prosječne turiste. Tugu smo uspješno utapali uz preobilne hotelske švedske stolove - hranu su spremali pred nama, meso ili ribu, a slastice su svaku večer prelazile brojku od 30 vrsta.

Ispunili smo svoj cilj, odlično smo se zabavili, vidjeli svašta, uživali na ležaljkama i svježoj hotelskoj travi, ali i pješčanoj plaži, a uslijed ugodnih okolnosti, još se više i zaljubili. :)
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
ModaKomoda Pročitaj više
Horoskop
Horoskop Pročitaj više