DANI JELA I PIĆA

Vinska fešta u Osijeku trajala dva dana

03.10.2011 u 11:00

Bionic
Reading

Pobjednik ovogodišnjeg 16. hrvatskog natjecanja u kuhanju fiša je Vinko Smoljanac iz Nove Gradiške. Titula ostaje u Slavoniji, blizu Osijeka, glavnog grada fiša, pa je ponos Osječana poljuljan ipak manje nego velikim udarcem iz 2007. godine kada je prvu nagradu odnio jedan mladi kuhar s otoka Visa

Dok su jeli fiš pod šatorom uz bastionsku kulu u Tvrđi u subotu, brojnim Osječanima zastala je riblja kost u grlu kad su čuli da najbolji majstor kotlića ove godine opet nije njihov sugrađanin. Koliko god recept za kuhanje fiš paprikaša načelno bio jednostavan, izvedba uvijek može iznenaditi. Pobjednik ovogodišnjeg 16. hrvatskog natjecanja u kuhanju fiša je Vinko Smoljanac iz Nove Gradiške. Titula ostaje u Slavoniji, blizu Osijeka, glavnog grada fiša, pa je ponos Osječana poljuljan ipak manje nego velikim udarcem iz 2007. godine kada je prvu nagradu odnio jedan mladi kuhar s otoka Visa. Mladić je tada prvi puta pripremao poznato jelo od slatkovodne ribe, pa ipak vješto je izbalansirao omjer i redoslijed sastojaka, vatru i način kuhanja i još koju sitnicu.

Strog pogled stručnog žirija svaki fiš ocjenjuje po točno određenim kriterijima. To su boja, okus, izgled ribe i gustoća. Novinar HRT Radio Osijeka Davor Lončarić upozorava da visoku ocjenu iz sve četiri kategorije mogu dobiti samo najiskusniji. 'Fiš treba kuhati godinama i isto toliko ga jesti da bi se moglo pripraviti vrhunsko jelo', kaže Lončarić, jedan od članova žirija.

Župan Vladimir Šišljagić za predjelo je odabrao manje poznati specijalitet, punjenu mljevenu štuku. 'Ovo je odlično. Mekano kao pašteta', komentirao je Šišljagić i pozirao za fotografiju s Markom Simonom. Za potpuni uspjeh punjene mljevene štuke ona prvenstveno mora biti svježa. Zato ju je Simon upecao u četvrtak. 'Zatim sam izvadio sve meso, povadio kosti, samljeo, začinio i dodao kuhanu rižu. S tim nadjevom napuni se koža štuke i možete rezati kriške', otkrio je, naravno ne rekavši koje začine i koliko upotrebljava.

Međutim, riba je u subotu bila samo uvod u, do sada u Osijeku, neviđeno veliku i raznoliku vinsku priredbu. Četiri tvrđanske ulice, oko glavnog trga, privremeno su nazvane po četiri vinogorja – erdutsko, baranjsko, feričanačko i đakovačko. Štandovi vinara opskrbljeni su svim slavonskim sortama vina, od slavnih bijelih sorti traminca i graševine do najvažnijih crnih, frankovke, zweigelta, caberneta sauvignona. U sredini trga otkriven je vrh obnovljenog spomenika kugi, a okolni prostor trgovci starinama prekrili su restauriranim namještajima, knjigama, rukotvorinama i sitnicama, poput nekog starog dalekozora njemačke proizvodnje, koji se mogao dobiti za 150 kuna.

Kako skuhati pravi fiš?

Prilikom kuhanja, majstori kotlića vode se različitim pravilima – voda mora prekriti sve komade ribe, koliko kilograma ribe toliko žlica mljevene paprike, bijelo vino za cjelovitost ribljih potkova, luk mora biti što sitnije nasjeckan da se potpuno raskuha u 45 minuta, optimalno vrijeme kuhanja. Majstor kotlića samo odmahuje rukom kad čuje za druge sastojke, koje neki špekulantski dodaju u tzv. fiš, poput paradajz soka, gnječene kuhane mrkve ili, još gore, praška iz vrećice, koji inače sadrži i ekstrakt krumpira. Na natjecanju takvi sastojci strogo su zabranjeni, a kuhar može donijeti samo svoju papriku, sol, luk, a ribu dobiva od organizatora. Kako se najčešće natječu znalci, na kraju odlučuju nijanse koje ovise o osobnim tajnama koje majstor kotlića čuva za sebe i svoj fiš.

Ispred Muzeja Slavonije vinari iz Trnave kod Đakova točili su odlična vina i promovirali svoju vinsku cestu. 'Ako dođete k meni na čašu, šteta bi bilo da ne obiđete i moje susjede vinare, jer svi pravimo kvalitetna vina', savjetuje Igor Lukačević, koji ima vinsku marku Apostol pod kojom uzgaja zweigelt, graševinu i druge slavonske sorte.

Stručnjaci poljoprivredno savjetodavne službe po 20 kuna prodavali su staklene čaše s platnenim tobolcem na kojem je pisalo 3. Dani vina i turizma. S tom čašom besplatno su se na jednom stolu mogla kušati nagrađena vina s nedavno održanog županijskog ocjenjivanja, uz stručan enološki savjet o pojedinom vinu. Ove godine dodijeljena su dva velika zlata – chardonnay, izborna berba suhih bobica Mihalja Gerstmajera iz Zmajevca i graševina Đakovačkih vina, zatim 21 zlato, 37 srebra i dva priznanja.

Otkad je beljski merlot iz Baranje lani osvojio Decanterov 'regional trophy' i u svijet je procurila vijest da se na istoku Hrvatske prave sjajna vina, iako su urednice tog uglednog vinskog časopisa Sarah Kemp i Christelle Guibert tportalu odale da općenito tek otkrivaju Hrvatsku kao vinsku zemlju. Slavonski vinari od tada su nagrađeni na međunarodnim izložbama u Bratislavi, Budimpešti, Beogradu. To su vinarija Antunović, Belje, Đakovačka vina, Erdutski vinogradi, Feravino te vinarije Kalazić i Siber. Oni su poseban tretman publike imali u petak na otvaranju vinskih dana u Arheološkom muzeju gdje su promovirani kao uzorni vinari.

Kao što se u subotu u Tvrđi pokazalo, sva četiri vinogorja u Osječko-baranjskoj županiji imaju razrađene vinske ceste, smisleno umrežene vinare i vinarije s kušaonicama, smještajem, ponudu različitih lokalnih jela te zabavni dio poput vožnji kočijama s konjima. Svi vinari pokazali su namjeru unapređivanja za Slavoniju tipičnih sorti, poput graševine i frankovke, i da s njima postižu sve bolje rezultate na natjecanjima. Do 3. Dana vina sve to nije se previše promoviralo u Osijeku, gdje još nema nijedne vinoteke ni veleprodaje vina, a pogotovo regionalnih, pa vinopije ovise o ponudi trgovačkih lanaca ili vlastitom prijevozu do nekog podruma.

Zato je važna ova vinska fešta, koja je protekle dvije godine smještena bila u Beli Manastir i Erdut, a sada prvi puta u Osijek. 'Ovdje će i ostati', najavljuje Damir Macanić, direktor osječke turističke zajednice, koja je organizator. Najvažniji zadatak, kaže Macanić, bio je uskladiti omjer ruralnog i urbanog ugođaja. U petak je održan rokersko-reperski koncert Red Roostersa, Kandžije i Opće opasnosti, a u subotu Kiće Slabinca i Šime Jovanovca s njihovim tamburašima. Podijelilo se oko četiri tisuće porcija fiša i dvije tisuće čobanaca, koji su skuhali lovci budući da je njima fiš 'samo predjelo'. A tome neki barokni trg i služi – trgovanju, jelu, piću i druženju.