Putovanja ČITATELJI PIŠU

Fascinantni Peru

Kako napisati putopis o zemlji koja je toliko velika i neopisivo raznolika da se njene čari i čuda ne mogu strpati u riječi? Nikako! Peru nije zemlja o kojoj se čita, Peru je zemlja koju se posjećuje!

Peru je fascinantna mješavina duha prošlosti i mističnih krajolika. Inke, civilizacija Nazca, plutajući otoci jezera Titicaca, tajnovita plemena amazonskih prašuma, vrhovi Anda koji sežu do neba… U 25 dana željeli smo obići cijeli Peru, družiti se s lokalnim stanovništvom, jesti što neobičniju hranu (npr. zamorce i alpaku), spavati u što jeftinijim hostelima i baviti se što raznolikijim aktivnostima: raftingom, downhillom, jahanjem, paraglidingom, sandboardom, planinarenjem i penjanjem, letjeti Cessnom iznad linija Nazca, vožnjom kartinga i sandbuggyja, razgledavanjem gradova, muzeja i arheoloških nalazišta! Sve to, čak i više od toga, uspjeli smo ostvariti! Vratili smo se puni lijepih sjećanja i bogatog životnog iskustva u lijepi naš Zagreb grad. A dio ove neopisive avanture pokušat ću podijeliti s vama.

Sve je počelo letom na relaciji Zagreb - Pariz - Caracas - Lima, a završilo slijetanjem na aerodrom glavnog grada prijestolnice Inka, Cuzca. Prvi kontakt s kraljevskim gradom utisnuo mi se u sjećanje: odjevena u šarene tradicionalne nošnje, skupina svirača nas je dočekala svirajući tipične andske melodije. Riječ Cuzco na kečuanskom znači - pupak svijeta. Iako je danas Lima glavni grad Perua, veći broj turista posjećuje Cuzco, jer je on polazište za putovanje prema Machu Picchuu.

Kako je dolaskom Španjolaca u 16. stoljeću uništena većina impresivnih hramova i građevina carstva Inka, gradom dominiraju građevine iz kolonijalizma, krvavog razdoblja uvođenja kršćanstva. No u okolici grada krije se riznica zlata Inka, savršeno očuvane ruševina svetišta i hramova. Zajedno smo s izlaskom sunca jahali ususret najznačajnijim arheološkim nalazištima te istražili svetu dolinu.

Nakon kulturnog uzdizanja, uslijedila je planinarska tura preko andskih vrhova koja vodi sve do srca najpoznatijeg svetišta Inka - Machu Picchua. Turu smo započeli u društvu alkoholiziranog vodiča Lorenza, kuhara i nosača koji je govorio isključivo kečua. Mladi taksist nas je iskrcao usred nekog sela. Kuhar nas je morao opskrbiti hranom na tržnici, a vodič nadoknaditi količinu isparenog alkohola tijekom vožnje. Uplašeni smo dva sata čekali da naš vodič nađe put do taksija te se pitali bismo li se trebali više bojati za svoje novce ili za bubrege. Kako nas ipak nisu ubili, nego nas samo išibali sumnjivim pogledima, sretno smo ustanovili da aranžman nije prevara te smo započeli s osmosatnim hodom sve dok nismo stigli u logor (4.000 m) na obali predivnog andskog jezera.

Lorenzo nas je probudio šalicama vrućeg čaja od koke. Nakon doručka nastavili smo penjući i spuštajući se cijeli dan po različitim vrhovima, okrunivši svoje putovanje usponom na vrh Pachacutec (4.200 m), praćeni jedino ljamama i pastiricom. Nismo sreli nijednog turista, već smo uživali u predivnoj netaknutoj prirodi, što je bio glavni razlog ne odlaska na komercijalni i manje zanimljivi Inca Trail.

Turu smo završili četvrtog dana, čekajući izlazak sunca u Machu Picchuu. To je svetište ostalo skriveno u dubini Anda, na samoj granici s prašumom, sve do 1911. godine, konkvistadori ga nikada nisu otkrili. Put nas je dalje vodio do udaljenog jezera Titicaca, najsvetijeg mjesta u religiji Inka. To je mjesto rođenja njihova kralja Manca Cápaca, sina boga sunca. Jezero se nalazi na 3.812 metara nadmorske visine i najviše je plovno jezero na svijetu. Oduševljeni plutajućim otocima Uros (sagrađenim od trske totora) i prvim kontaktom s plemenima i jezikom Aymara, nastavili smo put prema Boliviji, ravno u glavni grad La Paz.

Neizostavni dio našeg paklenog plana bila je biciklistička avantura na tzv. deathroadu - spust biciklom po najopasnijoj cesti na svijetu. Ime dolazi od poražavajuće statistike: najveći broj zabilježenih smrtnih slučajeva. Kako je cesta blatnjava, uska i s jedna strane praćena provalijom dubokom do nekoliko stotina metara, opasnost je uglavnom u mimoilaženju i čestim odronima ceste, pa vozila često završe u ponoru.

Početak rute nalazi se na prijevoju na 4.640 metara. Ruta od 60 km čistog downhilla završava na 1.100 metara usred bolivijske džungle. Dinamično se putovanje nastavilo dvadesetosatnom vožnjom autobusom nazad u Peru, čekao nas je izazov: uspeti se s vodičem Angelom na aktivni vulkan El Misti čiji je vrh na 5.822 metara nadmorske visine! Planinarenje smo započeli na 2.700 metara, noseći šator, vreće za spavanje, toplu odjeću i gomilu opreme.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
ModaKomoda Pročitaj više
Horoskop
Horoskop Pročitaj više