Putovanja ČITATELJI PIŠU

Rio de Janeiro - siječanjska rijeka

Copacabana, Ipanema, Leblon, Maracana, Isus Krist Otkupitelj, Sugar Loaf (Šećerna glava), samba, karneval, Carioce, samo su neki od pojmova koji su se najednom stvorili u mojoj glavi kad sam saznala da imam priliku posjetiti Brazil, točnije Rio de Janeiro

Split - Zagreb - Zurich - Sao Paolo, u tom razdoblju najjeftinija ruta. Ugledavši brazilsko kopno iz zraka, obuzelo me snažno veselje. Ova zemlja jednostavno tako zrači, ples, glazba, pjevanje na svakom koraku i sve brige su zaboravljene.
Krenuli smo iz Sao Paola busom prema Rio de Janeiru. Udaljenost od 450 kilometara po autocesti busom iz kasnih 70-ih prevalili smo za nekih sedam-osam sati uz dva kraća stajanja (usporedbe radi, Split - Zagreb autocestom pet sati). Iako su busevi 'malo' stari, jako su prostrani, idealni za visoke ljude.

Konačno smo stigli u Rio de Janeiro, drugi grad po veličini u Brazilu. Hostel Sun Rio, kreveti na tri kata (visoki ljudi se ne mogu baš naspavati), jedan WC na 20-ak ljudi, dial-up  veza, nakon doručka sami perete svoje suđe, komad pizze za jedan real (oko dvije i pol kune), prava kućna atmosfera. Za one malo komotnije i dubljeg džepa, preporučujem neke od hotela na Copacabani.

Mladi, ludi i nadobudni, krećemo u ludi noćni provod po Rio de Janeiru, san svakog studenta, ludovanje po svjetskoj metropoli. Krenuli smo u Klub demokracije (Clube dos Democraticos) koji izgleda kao stan od 500 kvadrata s pozornicom, a na pozornici bend Songoro Cosongo u čijoj se glazbi protežu ritmovi salse, merenge, afro-beata, jazza, reggae i dr. U kutu se nalazi kuhinja, ispred koje stoji uglađeni konobar kod kojeg naručite piće i platite te s papirićem (nešto kao račun, ali rukom ispisan) koji vam on da, idete u kuhinju po njega. Glavno nacionalno piće tj. koktel koji se pije na svakom koraku je caipirinha (cachaca, limeta, šećer, led). Raspon godina u tom klubu nije bitan, a mislim da je i u ostalim klubovima tako. Zamislite da sretnete svoju baku negdje vani kako pleše s mladim momkom, hmmm?!

'Ća će mi Copacabana…' i, vjerojatno ste pogodili, kupanje na pješčanoj plaži dugoj pet kilometara Copacabani. Ime, Copacabana ili na kečuanskom Copa Caguana, dali su joj Inke. Bilo je to zanimljivo iskustvo, zamijeniti Jadransko more oceanom i valovima od nekoliko stotina metara.

Sljedeća destinacija, Sugar Loaf (Šećerna glava), prvo slijedi uspinjanje na Brdo Urca (Morra de Urca, 220 m). Do brda Urce išli smo pješke, malo svježeg zraka i tropske vegetacije nikad nije na odmet. Tu se možete malo osvježiti, jer ima nekoliko zanimljivih kafića. Od Urce idu žičare do Sugar Loafa (Pao de Acucar) koji se nalazi na 396 metara nadmorske visine s kojeg seže pogled na pješčane plaže i brdo Corcovado.

Da ne ostanemo samo na pogledu, krenuli smo prema Corcovadu. Brdo Corcovado visoko je 706 metara, a na njemu se nalazi jedno od sedam svjetskih čuda novijeg doba, Isus Krist Otkupitelj (Cristo Redentor). Kip je visok 38 metara i ima masu od 700 tona. Rad na skulpturi započeo je francuski kipar Paul Landowski davne 1926. u Parizu.

Dan smo završili posjetom sajmu Sao Cristova Fair. Na preko 700 štandova imate priliku probati tradicionalnu brazilsku hranu, kupiti tradicionalne suvenire, slušati raznorazne glazbenike, naučiti korake latinoameričkih plesova itd.
Sljedeći dan smo krenuli na opjevanu plažu Ipanemu. Postala je poznata nakon što ju je 1960. opjevao svjetski poznati bossa nova umjetnik Antonio Jobin u pjesmi 'The girl from Ipanema'. Nekoliko metara poviše same plaže smješten je Fiera Hippie de Ipanema (Hippy sajam), na kojem se mogu jeftino kupiti poznate japanke Havaianas.

Nakon obilnog ručka, zaputili smo se prema Maracani. U brazilskoj kuhinji osjeća se dosta mediteranskog utjecaja, vjerojatno jer je Brazil dosta dugo bio portugalska kolonija. Jede se dosta mesa, piletine, govedine, svinjetine, pa je tako većina naših obroka obilovala mesom i neizostavnom feijoadom (crni grah koji se servira uz svako jelo). Najčešće se pije guarana i pivo. Rijetko kada ćete vidjeti da Brazilci piju vino, a od toplih napitaka tu je, naravno, kava. Uz klasične restorane, postoje još dva tipa restorana. 'Churrascaria rodizio', cijena jela je fiksna i uključuje predjelo i glavno jelo, a većinom se radi o jelima s roštilja. Ako ste jako gladni, ovo je pravi izbor za vas. Drugi tip restorana je tzv. 'por kilo' gdje plaćate po kilogramu hrane, bez obzira na to o kakvoj vrsti jela se radi. Kilogram hrane kreće se od sedam do 10 reala što iznosi oko 18-25 kuna.

Najveći stadion na svijetu, Maracana može primiti 200 tisuća gledatelja. Izgrađen je 1950., a preuređen je za Panameričke igre 2007. Uz nogometne utakmice, tu se odvijaju razni koncerti svjetskih zvijezda, pa su dosad nastupali Madonna, Frank Sinatra, Tina Turner, Paul McCartney i mnogi drugi. Ljude iz Rio de Janeira zovu Carioce, a neslužbena himna grada je 'Cidade Maravilhosa' - 'Čudesan grad'.

Jako je teško Rio opisati u pet tisuća znakova, stoga se nadam se da vam je ovaj moj kratki prikaz probudio avanturistički duh i da je vaša sljedeća destinacija Brazil tj. Rio de Janeiro.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
ModaKomoda Pročitaj više
Horoskop
Horoskop Pročitaj više