Kako uskladiti sve obaveze i zahtjeve te kada znati da smo dijete ipak opteretili, objasnila nam je Mirna Galinec Lokas, prof. socijalni pedagog iz Poliklinike za zaštitu djece.

Slobodne aktivnosti potiču dječji socijalni razvoj omogućujući im prostor za vježbu i stjecanje novih vještina, a najčešće su djeci i zabavne. Nesigurna, povučena djeca, kao i ona nižeg samopouzdanja, sklonija su procjenjivanju svojih vrijednosti kroz uspjeh u tim aktivnostima, a djecu koja uspješno savladavaju školu i imaju puno slobodnog vremena treba zainteresirati nečim kreativnim, poticajnim i korisnim kako bi svoje slobodno vrijeme provodila što kvalitetnije, a ne samo pred televizorom i računalom.

Ipak, naglašava Galinec Lokas, uz sve dobrobiti izvanškolskih aktivnosti treba znati da prevelik broj njih može preopteretiti dijete pa je potrebno naći mjeru i ostaviti mu dovoljno slobodnog vremena za prijatelje i obiteljski život. I upravo je to pitanje koje muči mnoge roditelje jer često ne znaju procijeniti koliko je previše, posebno zato što je klincima drago da imaju raznovrsne aktivnosti.

Kako prepoznati je li dijete opterećeno obavezama

'Niste li sigurni je li dijete preopterećeno, najbolje ga je promatrati. Ukoliko tijekom dana ne pokazuje često umor, nervozu ili nezainteresiranost, smije se, nema problema s apetitom, svakoga dana ima vremena za igru i druženje s vršnjacima, bez teškoća prati nastavu te pokazuje želju za učenjem i savladavanjem novih znanja i vještina, ne govori često o uspjehu te u izvanškolskim aktivnostima ne pokazuje pretjeranu želju za nadmetanjem, to vrlo vjerojatno znači da je zadovoljno i nije preopterećeno', rekla nam je Galinec Lokas.

Do preopterećenosti najčešće dolazi kada je sva djetetova energija usmjerena samo na jedno područje, npr. obaveze. Tada biste mogli primijetiti da, čak i ako se samo dijete ne žali ili ne želi odustati od neke slobodne aktivnosti, postoje promjene u njegovom ponašanju. Promjene na koje treba pripaziti su razdražljivost, nemir, agresivno ponašanje, potištenost, umor, poteškoće s koncentracijom, problemi sa spavanjem, gubitak apetita, bezvoljnost i nemotiviranost, žaljenje na glavobolje i bolove u trbuhu, pad školskog uspjeha ili uznemirenost prije natjecanja ili priredbe (povezano s konkretnom aktivnošću kojom se dijete bavi). Djeca različito reagiraju na preopterećenost i zato je bitno da im roditelji posvećuju pažnju i potiču ih da im kažu kako se osjećaju te daju do znanja da je moguće odustati od nečega. Uz sve ove savjete također je važno da vlastita očekivanja prilagodite mogućnostima djeteta jer često roditelji u želji da pruže što više ili potajno ispune svoje želje iz djetinjstva nesvjesno opterete dijete.

Mama, ne želim više na košarku!

Roditelji se često pitaju što učiniti kada im dijete kaže da želi prestati pohađati određenu slobodnu aktivnost. I u ovom je slučaju bitno da pratite njegove reakcije. Ukoliko dijete na slobodnu aktivnost ide prigovarajući, ali redovito s nje izlazi nasmijano i govori o tome kako je bilo zabavno, vjerojatno ne postoji razlog za brigu. Također je važno voditi računa o tome da olako odustajanje može učiti dijete brzinskom, kratkoročnom zadovoljstvu i može poslati poruku da je u redu odustati čim postane teže, što dijete može prenositi i na druga područja svojeg života. Nikako međutim nemojte koristiti metodu s podmićivanjem pa nuditi nagrade ili prijetiti kaznom.