Milenijsku generaciju rođenu između 1980. i 2000. stariji opisuju kao apatičnu, nezainteresiranu, isključenu, sebičnu, neodgojenu, nestrpljivu, opsjednutu mobitelima, društvenim mrežama i novcem. Nakon baby boomersa koji su pokretali društvenu revoluciju, ovo je najopasnija generacija, ali ne zato što se bori protiv establišmenta, nego stoga što odrasta bez njega, tvrdi Joel Stein u magazinu Time
Kad uđete u zagrebački tramvaj, naići ćete na malo koju curu ili dečka koji ne drže grčevito u ruci mobitel. Prikačeni na svoj virtualni svijet, zure u zaslon i tipkaju, nemajući vremena da ustupe mjesto starcima. Na Facebooku imaju mnogo prijatelja i na njemu rado mijenjaju svoje fotke dokazujući kako su kul i centar svijeta. Politika ih ne zanima, a smušena 'facebook-revolucija' im se rastočila u ništa.
Starci ostaju isti, a mladi su uvijek upitni
Ukratko, riječ je o milenijskoj generaciji, onoj rođenoj između 1980. i 2000., generaciji Lady Gage i Marka Zuckerberga. Stariji ih opisuju kao apatične, nezainteresirane, isključene, sebične, neodgojene. I kći bivšeg američkog predsjednika Chelsea Clinton, komentatorica mreže NBC, polemizira o četirima mitovima o današnjem naraštaju: opsjednutost mobitelima, opčinjenost društvenim mrežama, glad za novcem i strašna nestrpljivost. 'Stariji nastavnici kažu da mladi ljudi nikada nisu bili toliko pohlepni za užicima, nikada toliko sebični kao danas'... izjavljuje jedna vremešna gospođa. Ali citat nije iz 2013. nego s početka davne, davne 1911. godine. Starci ostaju isti, a mladi su uvijek upitni.
'Starci su oduvijek bili kritični', piše autor magazina Time Joel Stein u svom eseju o 'velikoj novoj generaciji', ali tvrdi da današnje kritike u slučaju američke nove generacije nisu tek laprdanje čangrizavih staraca, nego potkrijepljene konkretnim istraživanjima i statistikama.
Pa kaže: broj narcisoidnih poremećaja u osoba u dvadesetima trostruko je veći od onih u starije generacije od 65. Tijekom odrastanja dijeljeno im je toliko priznanja, da ih sada 40 posto smatra kako moraju biti promovirani svake dvije godine bez obzira na rezultate. Opsjednuti su celebrityjima pa tri puta više srednjoškolki želi biti u njihovoj blizini, nego postati gradonačelnica ili senatorica. Zbog komocije i manje obveza, danas više mladih od 18 do 29 godina živi s roditeljima nego sa supružnicima. Prije dva desetljeća, 80 posto mlađih od 23 godine maštalo je o odgovornom poslu, danas ih mašta manje od 60 posto.
Milenijci - najopasnija generacija?
Iako se milenijska generacija razlikuje od zemlje do zemlje, globalizacija, izvoz zapadne kulture i nove tehnologije čine je sve sličnijom, čak i u tradicionalnoj Kini gdje su obiteljske vrijednosti još jučer bile važnije od individualizma. Nakon baby boomersa koji su zagovarali društvenu revoluciju, ovo je najopasnija generacija, ali ne zato što se bori protiv establišmenta, nego stoga što odrasta bez njega, tvrdi Joel Stein. Zahvaljujući informatičkoj revoluciji, pojedinci ne moraju organizirati grupu da bi bili moćni, jer mogu sami ustati protiv velike organizacije: haker protiv korporacije, bloger protiv novina.
Milenijci su djeca baby boomersa ili tzv. generacije ja. Generacija ja odgojila je 'generaciju ja-ja-ja' – tvrdi Stein. U prvoj godini života današnji klinac ima više slika od svih francuskih kraljeva zajedno, danas svatko na YouTubeu i Twitteru može biti mikrocelebrity, a reality showovi parada su narcisa. Dok su pedesetih godina u domovima visjele vjenčane ili školske fotografije, danas vise snimke s kućnim ljubimcima. Roditelji su djecu sedamdesetih odgajali na način da im jačaju samopouzdanjeuvjeravajući ih u posebnost, što je jačalo šanse za uspjeh, ali ne i da zadrže posao i emocionalnu vezu pa u oproštajnom govoru od svojih učenika profesor David McCullough u gimnaziji Wellesley u Massachusettsu poručuje: 'Niste posebni! Popnite se na brdo da vidite svijet, ne da svijet vidi vas.'
Na početku prošloga stoljeća mali se broj djece školovao, zbog čega je većina odrastala među odraslima, u obitelji ili na radnom mjestu, a danas su isključivo pod utjecajem prijatelja, jer se putem mobitela i društvenih mreža druže samo međusobno. U prosjeku prime ili odašilju 88 poruka dnevno, 70 posto ih svakog sata provjerava telefone, a mnogi pate od sindroma fantomskih džepnih vibracija. 'Nikada do sada u povijesti mladi nisu dosegnuli 23 godine bez kontakta sa starijim generacijama, a 17-godišnjak nikad neće odrasti ako se druži samo sa 17-godišnjacima', kaže Mark Bauerlein, profesor engleskoga sa sveučilišta Emory.
U nedavnom intervjuu dizajner Mirko Ilić našim milenijcima zamjera nedostatak znatiželje i želje da kale zanat kao njegova generacija 'poletovaca' te nezainteresiranost za iskustva starijih kolega. Ali u mnogim tvrtkama zasnovanim na novim tehnologijama ne može ni biti interakcije mladih i starih, jer zapošljavaju samo mlade. Zbog rasta narcisoidnosti i pomanjkanja osobnih kontakata, kaže Joel Stein, milenijci nakon 2000. pokazuju sve manje osjećaja za druge, ali i sve teže intelektualno razumiju tuđa stajališta. Kao individualci, milenijska generacija lakše prihvaća raznolikost, ne samo u pogledu homoseksualaca, žena i manjina. Informirani su, ali nisu aktivni. Oni su kul, ali nimalo strastveni. Osuđuju ratove i glad u svijetu, ali ništa ne poduzimaju. Novac im je bitan, ali više kao sredstvo za stjecanje novih iskustava i doživljaja, nego gomilanje kućerina s bazenima
'Generacija ja, ja, ja'
'Je li današnja generacija revolucionarni odmak od dosadašnjih', retorički pita autor Timea pa zaključuje da ona nije 'nikakva nova vrsta, nego je samo mutirala zbog prilagodbe novim uvjetima života'. Njihova izbirljivost nije posljedica razmaženosti već prilagodba na svijet obilja, kaže on. Još u donedavnoj povijesti većina stanovnika bili su mali poljodjelci, a onda se otvorio cijeli novi svijet raznolikih zanimanja, danas i onih koja još nisu postojala prije samo desetak godina. Nekada se u jednoj kompaniji polako napredovalo godinama, a danas mladi Amerikanci do 26. godine promijene sedam poslova. 'Prije bi vam svatko rekao da svatko iznad vas u hijerarhiji može s.... po vama, dok vi ne počnete s.... po onima ispod sebe, a milenijci to jednostavno ne žele', kaže Max Tucker koji je odvjetničku karijeru zamijenio pisanjem i izdao megahit 'Nadam se da u paklu serviraju pivo'.
Zbog online spojeva i upoznavanja putem društvenih mreža, cura se više ne traži u susjednom dvorištu, čak ni u vlastitoj zemlji. Zahvaljujući medicini, žena prvo dijete odgađa i poslije četrdesete. Nekada su informacije bile dostupne bogatima, a zahvaljujući internetu, danas su nadohvat svima. Budući da ne priznaje autoritet roditelja, milenijska generacija nije ni buntovna. Odrasla je uglavnom bez njih, a tko bi ih i mrzio, kada slušaju isti rap i Micka Jaggera. Generacija X, ona dobrostojećih yuppija rođenih između 1961. i 1980., koja je zarađivala više para od svojih roditelja, imala je devizu 'radi, radi i radi', a milenijska 'misli, misli o tome što želiš uraditi', kaže Joel Stein.
Oni su pragmatični idealisti. Kao individualci, milenijska generacija lakše prihvaća raznolikost, ne samo u pogledu homoseksualaca, žena i manjina. Informirani su, ali nisu aktivni. Oni su kul, ali nimalo strastveni. Osuđuju ratove i glad u svijetu, ali ništa ne poduzimaju. Novac im je bitan, ali više kao sredstvo za stjecanje novih iskustava i doživljaja, nego gomilanje kućerina s bazenima. 'Ne stvaraju kontrakulturu, jer nema kulture', kaže jedna 17-godišnjakinja. Nema više 'nas protiv njih'.
A ta generacija okusila je globalnu recesiju, u SAD-u 9/11 i Irak, a u našem slučaju strašni rat, tranzicijski metež, pretvorbeni kaos i Keruma. Starci im ostavljaju u nasljeđe nacionalne dugove do guše i nemaju pojma kako će se izvući iz njih, od Grčke i Hrvatske do SAD. Obećavaju im da će živjeti gore od roditelja i zagadili su im planet. To je generacija ekstremne masovne nezaposlenosti i ekstremnog uspjeha rijetkih, kojima nije potreban kapital da preko noći postanu milijarderi poput Marka Zuckerberga. Puno i ništa. Milenijska generacija također je financijski odgovorna. Mladi Amerikanci manje troše na kućanstvo i imaju manje duga od prijašnjih generacija, što i nije teško kada žive s roditeljima i koriste njihove kreditne kartice, a u nas ni ne zarađuju pa se ni ne zadužuju.
U svakom slučaju, mladi baš nisu suviše optimistični kada je riječ o šansama za uspjeh, niti očekuju mnogo od staraca.
'Milenijska generacija nas ne treba i zato ih se bojimo', kaže Joel Stein.
