Mnogi su od nas na stranicama Facebooka dobili ili vidjeli sljedeću poruku:

Samo mama??? Ne mogu podnijeti kad ljudi kažu: 'Ti si samo mama?' Da, ja sam mama! To me čini budilicom, kuharicom, spremačicom, konobaricom, učiteljicom, medicinskom sestrom, sucem, majstorom, zaštitarom, fotografom, savjetnikom, planerom događanja, dekoraterom, frizerom, osobnim asistentom, bankarom i ja sam ta koja tjera Babu Rogu. Ja nisam plaćena, nemam godišnji odmor ili bolovanje. Radim dan i noć. Ja sam na raspolaganju 24 sata sedam dana u tjednu ostatka mog života. To je 'samo' biti mama! Ja mogu biti ništa za vas, ali ja sam sve to za nekoga! Stavite na svoj status ako ste ponosna mama koja će učiniti sve na ovom planetu za svoju djecu... Samo mama??? Razmislite još jednom! :)

Kako 24 sata rastegnuti na 30
Naravno, ne trebamo razmišljati - većina nas zna što znači biti samo mama i rastezati 24 sata na barem 30, da bismo ponekad mogli nešto ukrasti i za sebe, piše portal Insideout.hr. No tko se žali! Prigoda je to samo da se podsjetimo kako se druge nedjelje u svibnju u mnogim zemljama svijeta obilježava Majčin dan koji u Hrvatskoj, istina, još nije zaživio jer desetljećima smo kao majčin obilježavali samo Međunarodni dan žena.
  
Iako je Majčin dan, posebno u SAD-u, prilično komercijaliziran, činjenica je da su i prije američkih aktivistica krajem 19. stoljeća, koje su se zalagale za razoružanja, a onda i odavanje počasti svim majkama svijeta, još stari Grci i Rimljani priređivali slavlja u čast majki. Američka priča postala je službena 1914, kad je predsjednik Woodrow Wilson taj dan proglasio nacionalnim blagdanom.

Ove se godine Majčin dan obilježava 13. svibnja. Poanta priče je barem taj jedan dan iskazati majkama još više nježnosti, ljubavi i pažnje - koje one daruju djeci cijeloga života. Hoće li to biti druge nedjelje u svibnju ili, još bolje, barem svake nedjelje u mjesecu, manje je važno…

U nastavku pročitajte osvrt mame koja pokušava sve stići, svjesna da nešto uvijek pati.

Mama, ti bi trebala biti tri mame!
'Jednom prilikom, kada nisam baš odmah mogla odgovoriti na pozive sedmogodišnjeg sina na igru, on je logično zaključio: 'Mama, ti bi trebala biti tri mame - jedna koja se igra s nama, jedna koja kuha ručak i jedna koja ide raditi.' Mislim da to dovoljno govori o realnoj slici koju djeca tako jasno vide, a odrasli baš i ne.

Mame se danas znatno aktivnije bave djecom nego što su to radile prethodne generacije. Više se igramo, razgovaramo, uključujemo se u školske obveze. Usto, naravno, i više radimo jer nam je kapitalizam odavno pokucao na vrata. Ako smo osviještene o važnosti prehrane za rast i razvoj djece, i u tom području pokazujemo veći interes od naših roditelja.

I kako to sve stignemo? Zapravo ne znam! Mislim da ne postoji supermama, nego samo mama koja se jako trudi sve stići te da u većini slučajeva nešto ipak pati - djeca, kuća ili posao.

Često se zna čuti da je uz dobru organizaciju sve moguće. Slažem se, ali ta organizacija, osim ako nisu uključeni bake i djedovi, obično uključuje i plaćanje dodatnih servisa - kuhanja, spremanja, čuvanja i sličnoga, za što većina majki u Hrvatskoj ipak nema dostatne financije. Većina se pokriva kako može. Najčešće uz znatan osjećaj grižnje savjesti prema barem jednoj od uloga u kojoj su se našle - prema djeci s kojom ne provode dovoljno vremena, prema mužu s kojim gube odnos, prema poslu u kojem ne mogu dati maksimum ili prema kućanstvu koje je daleko od idilične kućice u cvijeću.

Vratimo li se na početak, ipak ćemo zaključiti da svaka obitelj treba barem tri mame', mišljenje je Dijane Kobas Dešković, mame, prof. psihologije i poduzetnice.

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.