Obitelj i dom VULGARNI LUKSUZ

Jesu li domovi bogataša noćna mora lošeg ukusa?

Za gradnju svojih domova, svjetski su diktatori imali neograničen pristup parama, nisu čekali građevinske dozvole, izvođači radova nisu fušali, a arhitekti za unutrašnji dizajn ponizno su ih slušali. Rezultat je diktatorski kič, ali bijegom obitelji i dvorjana posrnulih despota iz opljačkanih zemalja, stil se proširio u zapadne metropole, svugdje gdje se pokazuje novac, moć i slava. A ne odolijeva mu ni Hollywood

Kada su nakon pada Muammara Gadafija u kolovozu 2011. prvi fotoreporteri upali u palaču diktatorove kćeri Ayeshe u Tripoliju, u salonu prizemlja prvo su ugledali golemu sofu u obliku dugokose morske sirene čija je glava bila portret vlasnice. Cijela sofa bila je zlatna, od zlatnih niti bio je i jastuk na kojemu se sjedilo.

Golemi mramorni orao ukopanih pandži u pod od bijelog mramora nadvio se nad sjedaćom garniturom u empire stilu, na ulazu velebnog salona u bagdadskoj palači Saddama Husseina. Raširenih krila preko cijeloga zida, ptičurina male glave svakom je gostu davala do znanja da su ušli u dom moćnog domaćina. Saloni Imelde Marcos svojedobno su bili puni nakićenih porculanskih francuskih vaza, ogledala uokvirenih pozlaćenim girlandama i kristalnih lustera veličine automobila. Na stranu sadržaj njezinih ormara.

Vulgarni luksuz, razmetljivo zlato, razbarušeni murali, imitacije namještaja s francuskog dvora, dekadentne zapadne marke… Riječ je o diktatorskom šiku, domovima nekadašnjih despota i članova njihovih obitelji. Raspolagali su neograničenom moći i bogatstvima, a to su morali dokazati i dizajnom svoja četiri zida, koja su bila sve, samo ne intimna i po mjeri smrtnika.

Dom Imelde Marcos


Noćna mora lošeg ukusa

Za gradnju domova imali su neograničen pristup parama poreznih obveznika, nisu čekali građevinske dozvole, izvođači radova nisu fušali, a arhitekti za unutrašnji dizajn ponizno su ih slušali. Rezultat? Poput samih režima koje su predstavljali, i izgled domova diktatora bio je noćna mora lošeg ukusa, zaključuje britanski publicist Peter York. Godine 2005. on je objavio knjigu ‘Domovi dioktatora’ (u izdanju Atlantic Booksa), pokazavši u toj slikovnici despotskog kiča interijere nekih od najodioznijih likova novije povijesti, od Saddama Hussaina do Idija Amina i Josefa Staljina, od monstruozno goleme palače kralja komunizma Nikolaja Ceauşescua, do Hitlerovih jastučića s izvezenim svastikama.

General Franco je dokazao da se može biti ‘fašist s komunističkim ukusom’, a kitnjasti dom Ferdinanda i Imelde Marcos izgledao je kao da ga je dekorirao Liberace dok je bio na LSD-ju. Neke od šezdeset Saddamovih palača s bizarnim slikama sa sado-mazohističkim scenama, bile su toliko neukusno uređene da ih čak ni Elvis Presley ne bi želio nazvati domom. Ilustrirajući najnoviji tekst Petera Yorka na tu temu, Financial Times donosi i fotografiju Maršala Tita okruženog stilskim namještajem, punjenim jelenima i medvjeđom oderotinom, s glavom, dakako.

Klasičan dom diktatora, najčešće siromašna podrijetla, osmišljen je da impresionira i zastraši – piše Peter York - da poruči kako vlasnik ima apsolutnu moć i sve resurse, a da je posjetitelj 'crv' (Gadafijev izraz za neprijatelja), kojeg može smazati za doručak. 'Crv' to mora percipirati u nanosekundi, jer tu nema mjesta za nedorečenost, sumnju ni ironiju. Dizajnirani su tako da veličaju osobnost Dragog vođe, ali su istodobno impersonalni, to su mjesta za zavjere i dilove, a ne za dječja kolica i obiteljske fotografije.
Je li odzvonilo despotskom kiču? Nimalo, kaže York, nalazeći ga danas u nekima od najotmjenijih četvrti Londona i ostalih zapadnih metropola koje skrivaju odbjeglu rodbinu i dvorjane posrnulih diktatora. Ono što je autor York još 2005. opisivao kao bizarnost, sada uočava pred vratima svoga londonskog doma. Od početka devedesetih London je meka superbogatih i sigurna luka arapskih megatajkuna, a svi oni moraju dokazati moć svojim nekretninama, pa im cijene u Knightsbridgeu i Mayfairu vrtoglavo rastu, upijajući sve više diktatorsku estetiku. Osim njih, stasala je nova generacija sinova diktatora i globalnih tajkuna, koji su studirali na Harvardu, ali žele pokazati status i moć, no na drugi način. Umjesto golemih salona s pozlaćenom kramom, u trendu su golemi prazni, bijeli prostori sa slikama suvremenih autora, seksi crno-bijelim fotografijama, minimalističkim namještajem od egzotičnih vrsta drveta i kožnim garniturama luksuznih marki.

Luksuz u kojem su uživali Gadafijevi sinovi
I Hollywood je vjeran diktatorskom ukusu

I dok sinovi diktatora bježe u šik-minimalizam, neki u Hollywoodu i među američkim tajkunima ostaju vjerni diktatorskom ukusu. Za to je možda najbolji primjer njujorški dom Melanije Trump, supruge Donalda Trumpa, uređen prema despotskim kriterijima: francuski namještaj, poneki Degas, stropni murali s fantazmagoričnim scenama, kristalni lusteri veličine svemirskog broda, satovi iz doba rokokoa, zlatni kerubini, pozlaćene skulpture i još puno, puno zlata, zlatna su čak ulazna vrata.

Negdje na tom tragu je i njujorški dom Rusha Limbaugha, popularnog američkog TV-voditelja. Njegov je stan s pogledom na Central park pun francuskog namještaja i stropnih murala. Kalifornijskom domu Natalie Portman s golemim otvorenim prostorima također ne nedostaje zlata, drvenih stropnih intarzija i prenaglašenih lustera (nek' se vidi da sam uspjela), a i Sandra Bullock svojim salonima u New Orleansu pretrpanima komodama, naslonjačima i sitnicama nekog pseudo-rokokoa daje na znanje da joj godi imperijalna moda. Sada već bivši dom Nicholasa CageA (u međuvremenu je bankrotirao) pravi je dvorac na Bel Airu, u kojem blagovaonica izgleda kao da je ispala iz Versaillesa. I tako dalje.

I holivudski je popis dugačak, ali tako će valjda biti i nadalje, dok stil diktiraju pare i moć, a ne ukus.

Kako postići diktatorski šik?

Želite li slijediti trend diktatorskog dizajna, dobro će vam doći savjeti autora knjige 'Diktatorski domovi' Petera Yorka:
1. Neka sve bude veliko, golem namještaj i prostor nahranit će vam ego.
2. Kupujte reprodukcije, originali su malih dimenzija i jako su stari.
3. Neka vas dom što više podsjeća na luksuzni hotel s eklektičnom mješavinom stilova.
4. Koristite zlato i pozlatu na svakom koraku. Pribor za jelo, oružje, slavine…
5. Objesite barem jedan golemi luster u svakoj sobi.
6. Koristite ogledala i mramor gdje god stignete. Mramor je materijal imperatora, snažan, skup i vječan. Stavite ga svugdje: na podove i zidove, stupove i stolove. Ali, naravno, samo onaj uglancani
7. Uzdajte se u razbarušene francuske stilove namještaja i porculana, jer to je posljednjih stoljeća i pol omiljen odabir nouveau richesa. Od slikara također birajte reprodukcije francuskih majstora iz 19. stoljeća, jer stari su mračni, a suvremene ionako nitko ne razumije.
8. Jedini izuzetak od pravila broj 7 je vaš portret, objesite ih barem nekoliko, najbolje je da vas uslikaju kao junaka mitoloških scena ili u društvu nekod drugog Dragog vođe.
9. Istaknite marke luksuznih brendova tako da ih svi odmah uoče. Pred kućom Rolls Royce i Ferrari, u kući sofa Versacea, a zastori Dolcea&Gabane.
10. Kupujte sve sa životinjskim junacima - lavove u mramoru, orlove u zlatu. Svi znaju što simboliziraju, a djeluju rimski majestetično i napoleonski moćno, baš kako se osjećate i vi osobno.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još
ModaKomoda Pročitaj više
Horoskop
Horoskop Pročitaj više