ZAMKE EMPATIJE

Ugađate li svima?

02.05.2011 u 12:44

Bionic
Reading

Mnoge žene vjeruju da je njihova empatija dobra, mogu lako razumjeti tuđe osjećaje i reagirati na njih na prikladan način. Vidite li dijete kako plače, poželjet ćete ga utješiti ili ćete se čak sami uznemiriti; kaže li vam prijateljica lošu vijest, vjerojatno ćete napraviti nešto da se ona osjeća bolje, a možda ćete se i vi osjećati lošije

Empatija se općenito smatra dobrom, pa ćemo često one bez osjećaja za druge etiketirati kao loše ljude, neosjetljive za tuđe nevolje. No je li moguće brinuti previše, čak do te mjere da ćemo nesvjesno zanemariti vlastite potrebe? Zapitajte se jeste li osoba koja previše daje.

U knjizi 'Nulta stopa empatije' Simon Baron Cohen, profesor na Cambridgeu, propituje što empatija znači i kako ona utječe na naše ponašanje. Njegova teorija glasi da se svatko od nas nalazi na ljestvici empatije u rasponu od nula do šest stupnjeva.

Većina se kreće oko srednjih vrijednosti, no postoje pojedinci koji se nalaze na oba kraja spektra. Oni na donjoj granici nemaju nikakve empatije: osobe s nultim stupnjem empatije okrutne su prema drugim živim bićima i često su sposobne za najgora kaznena djela, poput ubojstva, zlostavljanja, mučenja i silovanja. Na drugom je kraju ljestvice, na razini šest, ona vrsta ljudi koji su usredotočeni na osjećaje drugih ljudi, oni kojima je doista važno kako se drugi osjećaju i koji će učiniti sve da drugima pruže podršku.

Kako bi identificirao položaj osobnosti na ljestvici empatije, profesor Baron Cohen osmislio je niz testova koji kvantificiraju empatiju pojedinca. Iako je moguće, pokazali su testovi, pronaći muškarce sa šest stupnjeva empatije i žene čija je empatija na nuli, rezultati su pokazali da žene generalno raspolažu s više empatije od muškaraca. Profesor Baron Cohen smatra da je empatija ženama bila evolucijski korisna

'Tradicionalno, žene su njegovateljice, one se brinu za bebu koja ne može govoriti ni komunicirati i zato su razvile sposobnost da na njihovim licima brzo utvrde jesu li bebe gladne ili bolesne. Empatija žena važna je iz perspektive opstanka', kaže profesor Baron Cohen.

Britanska psihologinja Marisa Peer proširuje tezu. U plemenskim vremenima žene su svakodnevno ostajale uz ognjište, dok su muškarci odlazili u borbu ili lov, te je uvijek postojala vjerojatnost da se jednog dana ne vrate. Ako bi ženin partner stradao, pleme bi se nastavilo brinuti o njima. Pokazivati empatiju bilo je neophodno kako bi žena postala omiljena u plemenu. Empatija je, naime, osiguravala da će žena i njezina djeca preživjeti.

Iako su, očito, davne pretkinje ugradile u ženski mozak osjećaj za empatiju, ona je poticana i modernijim društvenim normama.

Žene imaju prirodnu potrebu ugoditi drugima

'Dodate li djevojčici lutku, ona će je odmah zaljuljati u naručju, dok će dječak, vjerojatno, povući ruke. Takvo ponašanje potičemo u društvu. Empatija je poželjna osobina užena, pa će čak i žena koja nema odgovarajući stupanj empatije lažiratitakvo ponašanje kako bi bila prihvaćena u društvu', kaže Marisa Peer.

Žene, čini se, imaju prirodnu potrebu ugoditi drugima i biti otvorene prema impulsima tuđih osjećaja. To može utjecati na način da ne reagiramo prirodno.

'Ako su djevojke i žene zabrinute kako izgledaju, zvuče ili kako ih vanjski svijet valorizira iz društvene perspektive, moguće je da ih motivira visoka razina empatije', kaže profesor Baron Cohen.

Empatija se, dodaje, može naučiti, no je li moguće otići predaleko u empatiji, čak do stupnja kada ona postaje destruktivna za osobu?

'Postoje osobe koje se ne mogu nositi s vlastitom empatijom. Sa znanstvenog stajališta to nije istraženo, jer takve osobe ne upadaju u nevolje, ne završavaju ni u klinikama ni u zatvorima, pa o njima malo znamo', kaže Baron Cohen.

No priznaje da osobe jake empatije mogu biti potencijalno problematične. 'Altruizam nije moguće održavati 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Ako se fokusirate samo na druge, postoji rizik da ćete zanemariti vlastite potrebe. Biti previše usmjeren na druge ljude znači da nećete moći slijeditivlastite ambicije, blokirat će vas strah da ne povrijedite druge', kaže.

Marisa Peer sugerira niz praktičnih zadataka da vratite balans. 'Napišite na dva lista papira sve što kanite dati i sve što želite dobiti natrag. Ako imate visoku razinu empatije, vjerojatno ćete vam prvi popis biti duži. Pokušajte doći do točke u kojoj su oba popisa jednako duga. Dajući konstanto odričete se prilike da dopustite dugim ljudima da vama pomognu i ne date drugima priliku da pokažu kako su vrijedni. Dopustite drugima da vam daju onoliko koliko žele. I to je altruizam', zaključuje Peer.